Nažalaost ovo nije pjesnička fikcija, poema ,žalopojka , oda ili poetska crtica nekog pjesnika ili domoljuba.
Ovo je stvarnost, završne riječi u slučaju “Prlić i ostali” kojim je Amerikanac Kenneth Scott, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), vapio za pravdom pred Sudskim vijećem ICTY.
( Nažalost i na uštrb pravde i istine , slučajno ili namjerno , propustio je pomenuti najsuroviji , najzvjerskiji , najkrvoločniji … genocidni zločin u Ahmićima. )
Prije tačno četiri godine , 29. novembra 2017. Žalbeno vijeće Haškog tribunala donio je konačnu presudukojom je osuđen vojni i politički vrh takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.
Presuda Suda u Hagu o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom oružanom sukobus ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine i pripajanje Hrvatskoj, na čijem čelu je bio Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, je potvrdila da su tokom tokom 1993. i 1994. počinjeni su užasni zločini.
Na osnovu toga SUD je donio odluku da je bivši predsjednik vlade tzv. Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Vječito oblokanog Bosnofoba Franaju Tuđmana smrt je spriječila da dospije među zločonačke robijaše.
Taj ljudski minorac bi , zbog ukinuća smrtne kazne , najvjerovatnije dobio doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.
Milanoviću, Čoviću,Plenkoviću i ini sljedbenici zločinca Tuđmana… da li u vama ima ljudskosti da oslušnete glasove onih kojih više nema, bespomoćnih žrtava koje vape za pravdom,a čijem potomstvu , raspoamamljenim drogiranim mozgovima vi nudite novi genocidni sraz, nastavak zločinačkog poduihvata sa elementima genocida?
Neka nam pučanstvo oprosti , pitanje je bilo isključivo retoričko ili u najboljem slučaju licencia poetika, jerne očekujemo ljudskost tamo gdje se zločinaćka , fašistička , ustaška ideologija hvali,ali dužni smo da napomenemo:
Dalje zločinačke prste od Bosne zemlje Božije milosti.
Sjetite se kako završavaju njeni mrzitelji počevši od Tuđmana Sr., Jr. , Praljaka,Bobetka, Bobana,Gotovine…
Svi oni i mrtvi i živi ćuju gčasove.Mnošto glasova i vapaja naprečac uzetih a pred Bogom Milim nevinih duša.
i ostalim zlotvorima Bosne i Hercegovine i njihovim mentorima.
*
Upamtite , jer mi to od početka rata na prostorima Jugoslavije znamo:
“U BiH nije bio građanski rat, nego planirani genocid.”
Ako to ima hrabrosti priznati, svojevremeno drugi čovjek SAD Joe Biden , svjedok urote ( mentorstva ) međunarodne zajednice u nestajanju j jedne zemlje i njenog naroda, treba mu vjerovati.
I sada će oni nama reći da Srbija i Republika srpska nisu genocidne tvorevine.I da im se Tuđmanova Hrvatska nije pridružila u tom zločinačkom poduhavtu.
Mora da se šale , ili misle da je svijet glup kao i oni i da će im povjerovati.
Djela,slike i riječi su najautentičniji svjedoci strahota kao plodova genocidnih zamisli četničkih i ustaških monstruma i njihovih mentora.
Vi mislite ako je nešto davno prohujalo ili se maloprije nogiralo . da to nema veze sa vama.
Samo se tješite.
Vako na priliku.
Volimo ljude.
Nismo baš filantropi totalus , ali mizantropi svakako nismo.
Napriliku volimo žene. Od njih svaka dobra.
Mislimo da ćemo vam nabrajati koja su.
Nismo levati.
Ako znate zante, ako ne , ne pada nam na pamet da vas učimo.
Muškarce baš i ne volimo.
Svako zlo , glupost i suza je od tih jada.
Kako jada pitate se vi, kada vladaju i sile svakojake prosipaju.
Ubijaju, siluju,pljačkaju,ruše, ljude u robove pretvraju i tako to.
Ma sitnica.
I onomad , na prilku prije nekih par stoljeća naš pradjed vodio ljubav sa njihovom nekom ljepoticom, ono van braka, u tajnoj ljubavnoj vezi.
I ona rodila.
E sada vijekovima poslije, potomci tog sina svete se svom nelegalnom praroditelju za ljepotu koju je podario njihovoj roditeljici. I eto rata ,klanja i silovanja.
Dugo smo se ustezali da pustimo vaj zapis bojeći se da ga oči licemjera i pogančera ne oskrnave. A onda dobismo signal da se ne brinemo, jer zapisano je:
Ljepota Bosne i Bosanca se nikad ne može ničim uprljati.
“Neka oprosti gospođa Europa,
samo Bosna ima spomenike. Stećke.
Šta je stećak?
Oličenje gorštaka Bosanca!
Šta radi Bosanac na stećku?
Stoji uspravno!
Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, nikad,
niko nije pronašao stećak
na kome Bosanac kleči i moli.
Na kom je prikazan kao sužanj”.
U svom zanosu i fasciniranošću Bosnom i Bosanscem Miroslav Krleža je u dahu izrecitovao ove stihove.
Jer ovo su stihovi koje su mrzitelji Bosne zaturili, sakrili i ne daju da da gledaju svjetlost dana i upozoravaju. No, istina se ne može sakriti.
Krajem 60-ih godina, Krleža se počeo udaljavati iz Partije, napisavši (kasnije čuvenu ) deklaracije o hrvatskom jeziku.
Nemirnog i nikad prilagođenog duha počinje se družiti sa ranim disidentima, među njima i mladim historičarem , konvertitom iz komunizma u ustaštvo Titovim generalom Franjom Tuđmanom.
Prijeteljstvo, logično, nije dugo potrajalo.
Naime, jednom prilikom , tokom razgovora u zagrbačkoj Gradskoj kavani, Tuđman je rekao da je rješenje srpsko – hrvatskih nesporazuma u podjeli BiH, te da su Muslimani ionako izmišljena nacija.
Krleža je Tuđmana tada samo zamolio da napusti sto za kojim su sedjeli , zato što sa ustašama , zločincima i bagrom nije htio imati posla. I više se nikada nije sreo sa oblokanim historičarem. Mo'đte misliti kako bi prošle niškoriosti poput Kitarke, Milanovića , Plenkovića…
I potvrdio je svoju ljubav i odanost Bosni.
Poznata je Krležina maksima : “U Belu i Bosnu mi ne dirajte.”
Da li međunarodna zajednica mrzi Bosnu i Hercegovinu?
Mrzi!
Vatikan, Joseph Alois Ratzinger/Benedikt XVI,Miteran , Francuska, Austzrija , Incko , Donald Trump , Cionisti ,Kina,Rusija ;Mađarska, Poljska i pravoslavlje otvoreno, a SAD EU i Zapad prikriveno, iza preovidne zavjese zvane demokratija.
Govorimo o estamblišmentima koji , nažalost, profiliraju svjetske medije i javnost, oliti pučanstvo. „Demokratski „ svijet oličen u Šmitu,Eskobaru,Palmeru i drugim mlitavim plaćenicima sa džavnih jasli i grbače bosanskog naroda, su tolike „demokrati“ i podmukli licemjeri da insistiraju na demokratskom dogovoru zainteresovanih unutar Bosne.
1991. i 1992. godine su pokazale kako je završen dogovr zločinačke i pljačkašće osovine Srba/Hrvata/Slovenaca .
Najmonstruaznijim i najgenocidnijim ratim neviđenom od II svjetskog rata.
UN i svjetska zajednica su uveli embargo za uvoz naoružanja Bosni i Hercegovini, i nagradila Sloveniju i Hrvatsku članstvom u EU.
Istovremeno , nijemo i bez konkretne akcije i rekacije posmatrali naoružavanje i vojnu genocidnu-koljačku agresiju i četvorogodišnje krvavo bestijanje Hrvatske , Srbije i Crne Gore na suverenu zemlju Bosnu i Hercegovinu.
Umiješali su se tek kada je Armija BiH skoro do nogu potukla genocidne , zločinačke vojske agresora i domaćih monstruma.
Spasavala je Evropu i svijet. od jedine prave demokratije na zemlji.
Prvo što su u radili po završetku rata i stvaranju genocidne tvorevine „republik srpske“ u BiH razoružali Armiju BiH i uništili joj oružje.
I sada mnogi „demokrati“ pacifistički tvrde da rata neće biti jer u Bosni nema oružja za rat.I slažemo se sa konstatacijom da u Bosni nema dovoljno oružja za rat.
Ali nismo slijepi ni ludi da zaboravima šta je bilo kada i kako nas je međunarodna zajednica / UN štitila.
Bosna je bila pretvorena u ogromni Genocidni KONC logor zločina i smrti ,u udruženom zajedničkom genocidno-zločinačkom poduhvata nestajanja jednog naroda.
Počelo je sa Prijedorom i Krajinom,Bratuncom, Fočom i Višegradom, zatim Istočnom Hercegovinom i Herceg Bosnom.
1440 dnevno ubilačko i krvavo orgijanje nad Sarajevom i nenaoružanom narodu je bila svojevrsna svjetska atrakcija, tragična svjetska sapunica sa garantovano krvavim dešavanjima i epilozima.
Sud u Hagu je dokazao navedeno, ali ipak nedovoljno jasno i određeno o sveukupnom obimu bezumlja,zločini i genocida.
Danas, dvadeset šest godina od Dejtona pitamo se šta je to Međunarodna zajednuica učinila za Bosnu?
Isparcelisala je na tri čvrsto zabetonirana dijela.
Na vlast je dovela i stoličila ratne profiotere, kriminilace, mafijaške oligarhije i njihovu neprikosnovenost.
Do krajnjih granica perfidnosti im pomogla u organiziovanju sučeljavanje , pljačku i bogaćenje na uštrb narodai strahova za „njegovu sigirnost“, onemogučivši time bilo kakav demokratski razgovor i napredak.
Hrvatska i Srbija se javno nadmeću u naoružavanju i zveckanjem oružjem i teritorijalnom poretenzijom na kompletnu Bosnu.
U Bosni je svojevrsni moratorij na nabavku bilo kakvog naoružanja, nametnbut od međunarodne zajednice.
Šmidtu revnom demonhrišćaninu i vehti američki emisari, kojima puca prsluk za Bosnu , nijeme pred otvorenim pretnjama da Bosna nema šansi pred 12,5 miliona do zuba naoružanih srbalja i ‘rvata,koje u novu pogibelj vode pederi i narkomani.
Da dobro ste pročitali narkomani i pederi ,zarad održanja na vlasti vode vlastite narode u novu pogibelj,jer u baklanskoj krvavoj kuhinji ne vrijedi „historia est magistra vitae“.
„Demokrati“, a porobljivači i robovlasnici novog svjetskog poretka, se pred „izazovom“ Bosne prave enevješti jer poštuju „demokratska načela „nemješanja u unutrašnje stvari.
Taktika je , u ime „ demokratije „vezati žrtvi ruke i baciti je u arenu smrti krvoločnim zvjerima , ustašama i četnicima na pladnju.
Eto !
To vam je miroljubiva i nesvrstana politka svjetske „demokratije“.
Uopšte nije bitno ko je u pravu vakseri ili antivakseri.Nije bitna ni efikasnost , ili besmislenost vakcinacije koja pouzdano ne štiti od korone.
Nije bitno ni što je čitava planeta pokusni kunić farmaceutske industrije koja traga za vakcinom iako pojma nemaju da li imaju vakcinu, ako je imaju kako ona djeluje i koje su njene poslijedice.
Nisu bitni ni bilioni ni mirijade milijardi dolara profita od Covid 19.
Nisu bitne ni teorije zavjere.
Nije bitno što se javno priznaje da takozvane vakcine u stvari nisu vakcine ,već samo bezuspješni eksperimenti bez efekta i zaštite od corona virusa.
Dakle vakcinisali se ili ne vakcinisali narodu se isto piše , jer su vakcine , prema riječima svjetskih stručnjaka i medija : totalni promašaj
Bitna je izgubljena bitka za humanizaciju planete.U toku je najgore i najstravičnije fašističko porobljavanje pučanstva na cijeloj planeti, od njenog postanka.
Nećemo previše pametovati.
Uporedite lokdaune uvedene na globalnom nivou i Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN (I) i Europska konvencija o ljudskim pravima (II).
Biće vam jasno o čemu se tu radi.
Crnilo crnje od najcrnjeg scenarija.
Tragedija koju vode svjetski mioćnici zaištravajući odnose između vakcinisanih i nevakcinisanioh da bi vladali svijetom u ime profita i porovljavanja obespravljene civilizacije.
“ I.
Opća deklaracija o ljudskim pravima[1] prvi je sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava koji je proglasila jedna opća međunarodna organizacija, Ujedinjeni narodi. Proglasila ju je Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine.
Članak 1. :
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«
“Katalog ljudskih prava” kojim se:
zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),
zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),
pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. – 12.),
pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),
pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),
pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),
pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),
pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),
pravo na vlasništvo (čl. 17.),
pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),
pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),
pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),
pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),
pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),
pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije – jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),
pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),
pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),
pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),
pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),
pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju “jednako dostupno svima na osnovi uspjeha” (čl. 26.),
pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),
pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),
pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)
pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.). “
***
“II.
Europska konvencija o ljudskim pravima – EKLJP (engl. European Convention on Human Rights -)
Član 1.
Visoke strane ugovornice jamče svakome u svojoj nadležnosti prava i slobode određene u
Dijelu I ove Konvencije.
Dio I
Član 2.
1. Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom. Niko ne može biti namjerno lišenživota, sem prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za zločin za koji je ova kaznapredviđena zakonom.
2. Lišenje života se ne smatra protivnim ovom članu ako proistekne iz upotrebe sile koja jeapsolutno nužna:
a) radi odbrane nekog lica od nezakonitog nasilja;
b) da bi se izvršilo zakonito hapšenje ili spijrečilo bjekstvo lica zakonito lišenog slobode;
c) prilikom zakonitih mijera koje se preduzimaju u cilju suzbijanja nereda ili pobune
Član 3.
Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ilikažnjavanju.
Član 4.
1. Niko se ne smije držati u ropstvu ili ropskom polažaju.
2. Ni od koga se ne može zahtijevati da obavlja prinudni ili obavezni rad.
3. Za sverhe ovog člana izraz «prinudni ili obavezni rad» ne obuhvata:
a) rad uobičajen u sklopu lišenja slobode određenog u skladu a odredbama člana 5. ove
Konvencije ili tokom uslovnog otpusta;
b) službu vojne prirode ili, u zemljama u kojima se priznaje prigovor
savjesti, službu koja se zahtijeva umjesto odsluženja vojne obaveze;
c) rad koji se iziskuje u slučaju kakve krize ili nesreće koja prijeti opstanku ili dobrobitzajednice;
d) rad ili službu koji čine sastavni dio uobičajenih građanskih dužnosti.
Član 5.
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbijednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobodeosim u slijedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
a) u slučaju zakonitog lišenje slobode na osnovu presude nadležnog suda;
b) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog neizvršenja zakonite sudske
odluke ili radi obezbijeđenja ispunjenja neke obaveze propisane zakonom;
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja lica pred nadležnusudsku vlast zbog opravdane sumnje da je izvršilo krivično dijelo, ili kada se to opravdanosmatra potrebnim kako bi se predupredilo izvršenje krivičnog dijela ili bjekstvo po njegovomizvršenju.
d) u slučaju lišenja slobode maloljetnog lica na osnovu zakonite odluke u svrhu vaspitnognadzora ili zakonitog lišenja slobode radi njegovog privođenja nadležnom organu.
e) u slučaju zakonitog lišenja slobode da bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti, kao izakonitog lišenja slobode duševno poremećenih lica, alkoholičara ili uživalaca droga iliskitnica.
f) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode lica da bi se sprečio njegov neovlašćeniulazak u zemlju, ili lica protiv koga se preduzimaju mjere u cilju deportacije ili ekstradicije.
2. Svako ko je uhapšen biće odmah i na jeziku koji razume obaviješten o razlozima zanjegovo hapšenje i o svakoj optužbi protiv njega.
a) Svako ko je uhapšen ili lišen slobode shodno odredbama iz stava1.c ovog člana biće bez odlaganja izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonomodređeno da obavlja funkcije i imaće pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude puštenna slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se usloviti jemstvima da će se lice pojavitina suđenju.
4. Svako ko je lišen slobode ima pravo da pokrene postupak u kome će sud hitno ispitatizakonitost lišenja slobode i naložiti puštanje na slobodu ako je lišenje slobode nezakonito.
5. Svako ko je bio uhapšen ili lišen slobode u suprotnosti s odredbama ovog člana imapravo na naknadu.
Član 6.
1. Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnojoptužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku prednezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Presuda se izriče javno,ali se štampa i javnost mogu isključiti s cijelog ili s dijela suđenja u interesu morala, javnogreda ili nacionalne bezbijednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesimaloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u meri koja je, po mišljenju suda, nužnopotrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde.
2. Svako ko je optužen za krivično dijelo smatraće se nevinim sve dok se ne dokaženjegova krivica na osnovu zakona.
3. Svako ko je optužen za krivično dijelo ima slijedeća minimalna prava:
a) da u najkraćem mogućem roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude obaviješten oprirodi i razlozima za optužbu protiv njega;
b) da iam dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane;
c) da se brani lično ili putem branioca koga sam izabere ili, ako nema dovoljno sredstavada plati za pravnu pomoć, da ovu pomoć dobije besplatno kada interesi pravde to zahtijevaju;
d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se obezbijediprisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima koji važe za one kojisvjedoče protiv njega;
e) da dobije besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji seupotrebljava na sudu.
Član 7.
Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjemili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je izvršeno, nije predstavljalo krivično djelo pounutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne može se izreći strožija kazna od one kojaje bila propisana u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno.
2. Ovaj član ne utiče na suđenje i kažnjavanje nekog lica za činjenje ili nečinjenje koje seu vrijeme izvršenja smatralo krivičnim djelom prema opštima pravnim načelima koja priznajucivilizovani narodi.
Član 8.
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti neće se miješati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom ineophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, javne bezbijednostiili ekonomske dobrobiti zemlje, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ilimorala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
Član 9.
1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključujeslobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu čovjeka da, bilo sam ili zajedno s drugima,javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, običajima i obredom.
2. Sloboda ispovijedanja vjere ili ubijeđenja može biti podvrgnuta samo onimograničenjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesujavne bezbijednosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i slobodadrugih.
Član 10.
1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanjasopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti ibez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za radtelevizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.
2. Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se možepodvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom ineophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, teritorijalnogintegriteta ili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ilimorala, zaštite ugleda ili prava drugih, spriječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih upovjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
Član 11.
1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima,uključujući pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa.
2. Za vršenje ovih prava neće se postavljati nikakva ograničenja, osim onih koja supropisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednostiili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, iliradi zaštite prava i sloboda drugih. Ovim se članom ne spriječava zakonito ograničavanjevršenja ovih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave.
Član 12.
Muškarci i žene odgovarajućeg uzrasta imaju pravo da stupaju u brak i zasnivaju porodicu uskladu s unutrašnjim zakonima koji uređuju vršenje ovog prava.
Član 13.
Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo nadjelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila licakoja su postupala u službenom svojstvu.
Član 14.
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbijeđuje se bezdiskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest,političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnommanjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Član 15.
1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka Visoka stranaugovornica može da preduzme mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj Konvenciji, ito u najnužnijoj mjeri koju iziskuje hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladus njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.
2. Prethodna odredba ne dopušta odstupanja od člana 2, osim u pogledu smrtiprouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3, 4. (stav 1.) i 7.
3. Svaka Visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbiKonvencije obavještava u potpunosti generalnog sekretara Saveta Evrope o mjerama kojepreduzima i razlozima za njih. Ona takođe obavještava generalnog sekretara Saveta Evropekada takve mjere prestanu da deluju i kada odredbe Konvencije ponovo počnu da seprimenjuju u potpunosti.
Član 16.
Nijedna odredba članova 10, 11 i 14. neće se tumačiti tako da spriječava Visoke straneugovornice da ograničavaju političku djelatnost stranaca.
Član 17.
Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo kojedržave, grupe ili lica da se upuste u neku delatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren naponištavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeriod one koja je predviđena Konvencijom.
Član 18.
Ograničenja navedenih prava i sloboda koja su dozvoljena ovom Konvencijom neće seprimjenjivati ni u koje druge svrhe sem onih zbog kojih su propisana. “
***
Mnijemo ne postroji ni jedno pravo koje je zagarantovano pojedincu , zajednici ili narodu a da djelomično ili u potpunosti nije derogirano ili abrogirano.
A eto mediji pišu samo radi lajkova , ne ulazeći u suštinu najtragičnijeg fašističkog porobljavanja cjelokupnog pučanstva na globalnom nivou.
Nećemo prejudicirati stvari,ali se o nekim mora pričati prije nego što se dese.
Uvijek se desi ono što mora da se desi,bez obzira koliko se to nama sviđalo.Nije to nikakv fatalizam.To je zakon dijalektike ili više sile.
Papir je dobra stvar.U prosjeku je lakši od percetaa a može podnijeti čitav univerzum , pride koji paralelni svijet.
Papir je jedan od onih vrlo dobrih,ali i vrlo loših stvari koje su se čovječanstvu desile.On može podnijeti i nanijeti sve ,i više od toga ,a da ne zaplače ili se ne zacrveni.
Papir nema vremena ni da se raduje,ni da shvata.Stalno mu novotarija tovare i tovare, svega kamaraju,ali papir je neumoran.Svugdje ga ima.I tamo gdje mu je mjesto i tamo gdje on smatra da se treba javiti. A zna kriti tragove ko zmija noge.I busat se u prsa ko gorila,kada ga zateku da pokušava cvijeće brati.
Vi mislite da se šalimo i da će ovo preći u basnu o papiru.On je zaista zaslužuje, prvenstveno zbog dobre glume, ali ovaj put niste u pravu. Ovaj put je na redu bajka o dobrosusjedskim odnosima.
Od kada je ona Kitačkica na vlasti papiri cvjetaju i cvrkuću kako je idiličan odnos između nezavisne države Hrvatske i njenog cvijeća , zavisne republike Bosne i Hercegovine.
U svemu tome postoji upravo izrečena caka,oliti kvaka ,odnosno razlika.Hrvatska je nazavisna država,a Bosna i Hercegovina je zavisna republika,koja će,vjerovatno morati,još koji put krvariti da bi postala nezavisna i država.
Nažalost ti prerogativi nisu u njenoj nadležnosti.Hoće se reći, nije akreditovana za takva pitanju,odnosno nije joj dozvoljeno da sama odlučuje o svojo sudbini.
Vi ćete odmah pomisliti na prve istočne i zapadne susjede preko rijeka krvavih rijeka Drine i Save.Bićete u pravu,donekle.Oni su samo krvavi i monstruoznio izvršioci Vatikanske inkvizicije i trilateralaca.
To jedna od stvari koje mnogi zamjeraju papiru.Neinformiranost.Griješe,jer upravo papir ne da da se bilo šta sakrije.Uvijek sve iznese; na papir.
Ne mogu oni nama kriti Karađorđeva,papske i inkvizicijske koncilije,pederluke,gnusnosti i zločine ,a da nam to papir ne dojavi.
Ne mogu oni nama kriti sprege,a primati u članstvo zločince , žrtvu bacati u ponore, a da se papir ne sažali.
Papir zapisuje sve ,a na vama je da odlučite hoćete li mu vjerovati ili jednostavno poći linijom manjeg otpora i zaboraviti sve.
Zapisuje sve što rade : Vatikan,inkvizicija, Bilederberška grupa i njeni pobočnici Triilateralci,G-8 i „međunarodni“ monetarni i „humanitarni“ fondovi.
O malim mačićima ,ali monstruoznim izvšiteljima njihovih zamisli, papir nerado troši vrijeme i prostor , sve je već deja vu i i deža vi, da je to postalo i dosadno. Sada je to na trenutak postalo insteresantnije jer su ona pizdunka Kitarevička i oni malecki puhovi Jal Dačić jal Vućić,nama svjedno,ista ba.sorta,postali trilateralci.
Karađorđevo opet radi,Bosni se ne piše dobro.
I sada se vi pitate kakve to veze ima sa dobrosusjedskim odnosima.
Nikakve.
I u tome je poente.
Kako ćeš zagovarati dobrosusjedske odnose , a Karađorđevačke planove i krvave Drine i Save sniti.
Nismo zaboravili osnovni povod pisanja o dobrosusjedskim odnosima i željama:
Izgradnji deponije radioaktivnog i nuklearnog otpada u Republici Hrvatskoj, nedaleko od sjeverozapadne granice sa Bosnom i Hercegovinom . Osamsto metara od granice i 950 metara od Bopsanske ljepotice Une.
To sve govori o lijepim riječima o demokratskim , dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima sa uzajamnim poštovanju i kredibilitetu.
Kitačka,Kitačkice.Da li još uvijek pucaš iz dvocjevke?
Ne pada nam na pamet da kukamo.Jer glas ljudskosti , prozvani u ovom pismenu nikad nisu slušali.
Znate li zašto?
Znate, ali se sramite to reći !
Mi smo operisani od stida i kažemo:
-Monstrumi su sljedbenici bludnice sa sedam brežuljaka i antikrista.
Bez obzira na sve što nam spremaju, mi uvijek plešemo i igramo,sevdišemo i ljubav vodimo i nudimo.
I na suncu i na vatri i na krvi.
Takve nas Bog Jedini Istiniti rodio i ljudima napravio.
Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda na je otišla , a možda je svoje odgodila j za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad. Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.
Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo. Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva. Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.
No, o tom potom. Ako nam Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance jopet protabiriti i muhure na djela bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.
Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta, jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.
Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nemo svane, nekom se smrkne.
Eto recimo na priliku , oni zlotvor , ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado, Vuk Karadžić se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu.
Džab – džabe mu. Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.
Čuli ste za Etnu i Vezuv? Ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih talijanskih mora , su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.
Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.
Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi i ljudska bagra.
A na onom svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprtiš na kukavička leđa.
Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.
Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković , neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana, do za vrata.
U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno. A i njeno je – kad tad. Sama će sebe zlom urušiti.
Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je zvaničnih osuda da cifra dostiže haman trećinu njenog pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .
Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.
Ne znamo zašto ljudi uopšte dižu džefu i reaguju.
Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.
Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje. I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.
Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni. Zamazuju oči i kupuju poene kod gladnog naroda,kojeg terorišu i pljačkaju.
Pučke krvopije.
A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :
– Tako je.
Vjerujte nam , dan je i dalje lijep i vedar .
U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:
„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života – riječi su Sebije Izeti, uposleniku KCUS , nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu na kraju te retoričke balade dala otkaz . ” (Navodi iz medija)
Sada je KCUS novčano kažnjen sa 10.852,15 plus zatezne kamate i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.045 maraka, plaćanje u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Ona odluka suda – povratak radnika na posao – neće se desiti, jer za dotičnu ,polupismenu individu-u ne vrijede pozitivni zakoni,već samo sila i zakon vlastodržaca ,koji su evo već 29 godinu uzurpirali vlast i krv piju narodu.
Izvinjavamo se za ovo polupismenu, ali nas na to navodi upotrebljeni riječnik, uz dužno izvinjenje svim polupismenim insanima,napose ženama.
A iz riječnika se vidi , kabadahija je to, više nego direktorica ili žena.
Može joj se !
Njen muž, SDA i hođe ,u saradnji sa sličnim kriminalno profiterskim družbama fašisoidnih nacionalista iz druga dva naroda , su zasjeli na grbaču naroda Bosne i Hercegovine, kao krpelji ili zloćudni tumori.
Jedino nam nije jasno odakla joj hrabrost i pravo da na totalno papanski , sileđijski ,bez'obrazni i nevaspitani način prijeti čovjeku ,koji se 16 godina u KCUS brinuo o ranjenicima opkoljenog Sarajeva Grada Čednosti,dok je ona kao pobjegulja vršljala po Zagrebu,a njen muž Bakir Izeti se skrivao u trezoru Narodne banke,sa ostalim podrumašima i kukavicama.
Valjda misli narod nema pamćenja.
A ima boni uzurpatori i licemjeri ,ima! Narod itekako ima pamćenje.Ali trpi.
I sve nešto mislimo ; da li da postavimo jedno pitanje javnosti ili ne ,jer nam kućni odgoj i pristojnost nalažu da budemo gospoda u ophođenju sa damama.
A opet , kontamo , dame ne čupaju grkljane nikome.
Rat nas je podučio ko to radi.
Pitanje za javnost je trebalo biti:
-Da li bi ste se plašili leći u krevet sa ženom koja je u stanju da iščupa muškarcu ili bilo kom insanu grkljan?
Pošto odgovor znamo ne postavljamo ga!
Zalud trošit vrijeme , a moga bi se neka/o i uvrijedit’.
U svemu tome ima puno nižih kompleksa .Ili se kaže puno kompleksinih stavki?
Da li se dunjaluk ” treba zapitati”:
-Kakva je ovo basna,ako glavne ličnosti nisu životinje i nema pouke, a poimenično i nepoimenično se pominju mnogi , takozvani insani?
Odgovor je vrlo jednostavan.
Ovo je basna koja spaja trajno prošlo i skoro buduće vrijeme sa beskonačnim pržunom.
Izbori će vam dati sve odgovore:
-Tko su minotauri ,akrepite,krvopije i gamad, a tko kurbani iščupanih grkljana.
Tko će se vječno pržunati je već poznato , a i nije tema ove basne.
**
Dopisano:
Tema nove basne će biti okrutna ažbaha koja zabranjuje da se u njenoj privatnoj klinici liječe djeca.