Svi smo išli  u školu .

Valjda .

Osim onih koji nisu išli u školu,ili  kojima ne dozvoljavaju  da idu u školu,

ili  onih koji su ubijeni , pa im škola više ničemu ne služi.

E , u tim školama se mnogo toga uči.

Napriliku ,   naučili su vas da su uz crnu i bijelu , osnovne boje crvena, plava i žuta.

Pride vas nauče misteriju i čaroliju  miješanja boja.

I kada pomislite   da nešto znate , posred čela vas potrefe nadobudni i “pametni”, pa vam   kažu :

– Zaboravite šta ste učili. Pojma nemate!

Sada nam propagiraju  da su osnovne boje zelena, crvena i plava.

Otprilike :

-Niks žuto. Nema sunca , zaboravi čaroliju jesenjeg lišća , nema žutih dunja , ni ostalih voćki, pogotovu zabranjenih , a čini se , hoće da nam izbrišu i plavuše.

Da bi misterija novokomponovane pameti  bila još veća i ” potpunija ” , “naučenjaci” tvrde da se miješanjem ove tri boje dobija – bijela.

Aha , kako ne.

Nek je oni pokušaju dobiti.

Mudruju nam , treba  razlikovati osnovne boje u slikarstvu i osnovne boje u optici, u svjetlosti…

I kao da smo levati ili blečci uče nas o bojama:

“Boje koje se koriste u slikarstvu su neki pigmenti – to su minerali ili tvari organskog porijekla (biljnog, životinjskog) koji apsorbuju svjetlost određene valne dužine, tj. apsorbuju određeni dio elektromagnetnog spektra, dok neki dio spektra odbijaju.”

Tijela ili emituju svjetlost ili je apsorbuju ( upijaju ) .

Molimo ih da to kažu Mikelanđelu, Botičeliju, Goji , Rembrabtu, Moneu , Renoaru , Modiljaniju, Lotreku…, zapravo svim mazalima koji su se okušali sa bojama.

Svi će im reći :

-Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema, inače vas neće poštovati.

Pa nam još kažu:

“Vaša odjeća apsorbuje svjetlost, ali ekran vašeg monitora, TV-a, mobitela emituju svjetlost, tj. oni predstavljaju izvore elektromagnetnog zračenja.”

Joj glupaka ljudi mila.

Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.

I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na koku, dok se pile izleže , ko mrtav ko živ.

I nije ima malo, pa se glupiraju:

“Crvena na vašem monitoru i crvena boja ruže nisu ista stvar – crvena boja na ekranu je zaista svetlost određene frekvencije, a crvena boja ruže je neapsorbovana svjetlost.”

Mi ugasimo ekran i nema svjetlosti, a ruža nam svijetli / emitira svjetlost čitav život, i uz to kupa nas mirisom , ljepotom , nježnošću , uspomenama , ljubavlju, boli nas tugom i nadom…

A ekran   nas ostavljaju ravnodušnim. Koloplet piksela kojim nam veliki brat  boji živote po njegovom ćeifu.

Za prikazivanje boja na monitorima se koristi RGB sistem ( akronim od red-green-blue) koji je zasnovan na principu aditivnog miješanja boja. Osnovne boje ovog sistema su crvena, zelena i plava i njihovim miješanjem nastaje bijela svjetlost.

A neće im biti teško ustvrditi da bijlea boja nije boja, jer rekoše da žute nema.

Glupaci.

No ,  zakon o objektivnom informisanju nam nalaže da vas uputimo na izvore od kojih je sve krenulo:

“Prve teorije boja dali su Leone Battiste Alberti (oko 1435.) i Leonardo da Vinci (oko 1490.), dok naučno utemeljena teorija boja počinje sa Isaacom Newtonovom i njegovim otkrićima u sferi optike objavljenim u Opticks 1706. Goethe 1810. daje svoju Teoriju boja, koja je manje naučna, ali počinje razlikovati aditivno i suptraktivno miješanje boja te govori i o psihološkom utjecaju boja i asocijacijama koje boje bude.”

Danas je Petak  6. Mart / Ožujak 2023.

Odnos dana je 66/ 299.

Znate ono , u ovom periodu je obično manji broj riknjava, dok ostali ostali strpljivo čekaju rikavelu.

Skončati se kad tad mora.

Kažu juče nas heknulo treće džemre. Neko će reći ,fino ko biva ,kauzalni oliti prevodljivo i predvidljivo , uzorčno posljedični odnosi . Moš’ rahat sjest na zemlju a guj'ica ti se neće slediti.

Jes,  kako ne!

Sjedajte vi koliko hoćete , a mi se gremo zavući u svilu i kadifu ,međ dušeke i jastuke  sa nekom  ljubičicom , barem do prvih ljubičica.

Zakon reciprociteta. Dušečiti = jastuičiti. Ljubičice = ljubičice.

Jesmo baš  po mahalski pamtno nastrojeni i kauzalni.

Sunce sija, kiše ni , ili obratno . Neće valjati . Nikako. Ljudima se nikada ne mre ugajguliti  ni  u ćeif , ni u potaman.

Nismo ptice zloslutnice , ali stari su nas učili da, nažalost  , poslije tuhafli zime slijede bolesna neka vremena.

Kakva?

Nisu nam objasnili. Samo su kratko rekli: Kad priroda ne radi svoj posao kako treba, ondakare insan zaplati. Uglavnom debelo.

Što bi poete rekle.

Kijamet rovari.

U prevodu:

Rovario ne rovario, jednom će te bubnuti,

Pa kome opanci kome obojci.

Zna seljacima jedno , papcima drugo.

A građanima , pitate se vi.

Šta sa njima? I oni su živi.

Jedva! Na slamčicu dišu.

Njih potisnuli ovi gornji, koji će u svakom slučaju biti donji.

Malo je sretnika vidjelo zemlju sa prostorne distance.

Svi do jednoga se slažu:

-Zemlja je nešto javeličanstvenije što se u u ovom dijelu univerzuma može vidjeti i doživjeti.

Pored uzvišenih osjećanja , javlja se i tuga zbog toga što tako malo volimo , cijenimo i poštujemo

tu jedinstvenu  ljepotu koja je ljudima od Milostivog darovana.

Astronaut, Ron Garan, podijelio je svoju fasciniranost  viđenja Zemlje iz svemirske  perspektive  :

“Vrijeme je stalo, a ja sam ostao preplavljen emocijama gledajući Zemlju,

tu očaravajuću, krhku oazu koja nam je data i koja štiti sav svoj život od okrutnosti svemira.

Odjednom me obuzela tuga.”

Zato, pogledajmo snimak i iako većina od nas neće imati priliku vidjeti Zemlju na ovaj način,

najbitnije   da shvatimo da je to jedini planet koji  možemo zvati svojim  domom

i vjerovatno jedina Zemlja  u poznatom univerzumu  koja  je ,

sa Božijom Milošću , ponudila prelijepo  utočište , dom i sigurnost ,

jednom luckastom i čudnom  biću kao što je čovjek.

Danas je Nedelja  5. Mart / Ožujak 2023. godine, kojeg karatkterišu 65 pet prošlih i 30o preostalih  , a vrlo okruglih dana , sa mjestimičnim čoškastim izljevima, do kraja godine.

Danas ćemo izdvojiti jednu crticu koja se dogodila na današnji dan.

1872.-Američki inžinjer George Westinghouse patentiro je zračnu kočnicu koja je omogućila razvoj željezničkog prometa.

Do tada se kočili balvanom ili većom pritkom od hrastovine ili ebanovine. Neki tvrde da su gospoda u nedostatku ebanovine , koja je bila i skupa i lako pucala ,ptraktikovala da im afro-amerikanci zalegnu ispred vozila da  bi mogli stati. Kao što vidite anglo sasi i arijevci  mogu biti veoma maštoviti.

Ebanovina je opći naziv za vrlo gusto i crno drvo. U strogom smislu dobiva se od nekoliko vrsta drva iz roda Diospyros. no i drvo dobiveno iz nekoliko drugih crnih ili tamnih stabala (potpuno rodno nepovezanih) ponekad se naziva ebanovinom. Raste u suptropskim i tropskim krajevima, a najpoznatija ebanovina dobiva se od roda Diospyros ebenum koj obiluje u južnoj Indiji i na Šri Lanki. Ovo drvo naziva se cejlonskom ebanovinom.

Ebanovina se vrlo cijeni kao ukrasno drvo, budući kako je riječ o jednom od najcrnijih poznatih vrsta drva, koje se lako obrađuje te ima finu teksturu i veliku gustoću zbog koje tone u vodi. Pojedine vrste drva iz roda Diospyros daju posebni prugastu ebanovinu koja nije u potpunosti crna, već se sastoji od svijetlijih i tamnijih pruga.

Zbog karakteristične crne boje, ebanovina se koristila u magičnim obredima, a koristili su je i masoni. Prema legendama, kralj podzemnog svijeta Pluton imao je prijestolje od ebanovine. Najpoznatije vjerovanje tvrdi da ebanovina štiti od straha zbog čega su se dugo vremena od ovog drveta pravile kolijevke.

I sada dolazimo do pente.

U Sjedinjenim američkm državama i naZapadu se više cjenila ebanovina nego ljudi koji su imali kožu boje ebanovine.

Historija nas uči d aje Vatikan slao svoje zle horde da obojene uče krstu. Ko odbije bivao je obojen, bičem , krvlju,vatrom i dimom.

Gordi albion je satro Aboriđane, Maore i druge “azijate” želeći im pobijeliti boju kože.

Recimo belgijski kralj Leopold II je govorio da je mrtav crnac najbolji podanik krune. Njegov moto je

uz sveopšto odobravanje i rados prihavaćeno na svim meridijanima ” kolijevke civilizacije.”

Anglosasi i Kju- Klus – Klanovci se i dan  danas sa  i sa nostalgijom  sjećaju ( a u potaji praktikuju)

dana kada jesamo mrtav Indijanac bio dobar indijanac., i kada je na lomači spaljeni “crnjo” bio jedino bolje truplo od posječenog drveta ebanovine.

Mislite d aće to ikad prestati.Dok je Vatikana i Zapada i arijevskih nauka izmiljenih iz “kolijevkecivilizacije”, ne postoje nikakve , ni teoretske šanse.

Što bi poete rekle :

– I oni nas uče demokratiji i civilizaciji, zaboraljajući da je demokratija  božanska kategorija.

U prevodu:

-Kako radiš to i zaradiš.A pržun je vječan.

Danas je Četvrtak 2.mart / ožujak 2023.

Kao što ste primjetili još smo u 2023 . godini. Otfikarili smo dva mjeseca,a da ih nismo ni osjetili. Vrijeme leti ,ali ipak ne toliko brzo kako bi neki neuki željeli.

Prošla vremena su protekla ,kako su protekla: Da li su opomena za budućnost (?) jer rekoše nam:

Historia est magitra vitae

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu u  redu, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.

Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im govori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici. Neke su velike.  Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

Što bi poete rekle:

-I ‘vako , i ‘nako.

U prevodu:

-Vi sad očekujete riječ prevodioca, zar ne?.Jeste li normalni?Kakav prevod. Ko zna , zna!

Dani nam se polako kroz misli vuku ,ali  nam se rasuli  u stavrnosti ,  ne meremo ih dohavizati . Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.

Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.

Mi u huble natakarimo  vid, sve zvijezde do jedne protabirismo, ali jok ni na jednoj ništa ne piše . Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na slovo.

I zato se vraćamo na zemlju.Sa strahom.

Čak i  ako nas ovi sadašnji  dani ne pokupe , neki drugi ili dogodine će to učiniti

Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana. Mniju, dani nemaju duše.

A griješe. Višestruko.

Što bi poete rekle:

Ko ne misli taj i griješi.

U prevodu:

Nemojte griješiti  jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.

ž

I ovaj današnji je prelijep kao i svi drugi dani. I prolazi.

I danas  se neko zaljubio, rođendan slavio, milovao…

Mirisni cvijet poklanjao i obljubljivao.

Sjećate se Prevera.

Poklanjam ti ružu za jedan dan

Ljubav za uvijek.

Malo je slagao.

No , bitno je da je u tom uzvišenom trenu vjerovao u svoje riječi.

Da li baš?

Oko je nestašno , i srce varljivo , a…

Danas je poklonjenih ruža sve manje. A djeve kao i uvijek prelijepe i mirisne .One ljepše i mirisnije polako venu ,a prekrasne su u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.

(Jal’ blentovije , jal’ levati, zauzeti prepisivanjem i šupljim arapskim „pjesnicima „ prepisivačima, hanefijama.Savjete još šupje nam dijele. Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)

Svakog jutra procvjeta jedna milosna ruža.

Savaki dan jedna djevojčica plače jer nema kome da je pokloni.

Noći i noći su probdjevene , u suzama.

U očekivanju da dan zamiriše svatom , uvijek se djeva pita:

-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!

Vapaj , krik , jecaj milosti niko da čuje.

Ne razumijemo .

Gdje su ruke milosne.

Gdje su sanjari kreposni.

Gdje je taj neki od muškaraca ,

kukavica biti.

Ljubav je bit i Milost svega.

Gospod Jedini

nam reče:

Ljubav i milost je sve.

I praštanje.

Mnogo praštanja.

U čekanju prolaze ti časni dani.

Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.

Naš kalendar i čast mole oprost.

Djetinje srce

Nježnija strana srca

Rajsko drvo

Ljubavi  moje u noćima dugim

Krhka ruža

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno, pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače, neki straga  ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski, bez ustručavanja, persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ: bonton, po mahalski odgoj i pristojnost.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini, molim ,oprosti i adio .

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek , sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva. Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca. Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno. Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari. I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još minimum pet strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo. Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja, Krhka ružo , čedo moje , jedina moja.