Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje. Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova.

Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:

Valeri.

Jesu puno rekli, svaka im čast.

Neuki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.

Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.

U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; njima je glavna lova.

Svaki dan postaje isti; dosadan , slijep ,tmuran smogovit.

Vidite ljude, šeću ulicama, na lica im nema osmjeha ni radosti. Neki nose burke i zarove,neki maske.Na isto mu dođe.Sakrivaju se ljudi od života.

Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere nad bićima koja nekud žure.

Nemaju vam oni, mili naši, vremena za svjetlost i boju.

Ko će još ganjati ili sanjati valere. Nalet vas bilo.

Ali ipak…

Jedan umoran čovjek, jedna teška žena sa dva cekera u ruci, kući se vraćaju usumrak. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv. Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute. Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama. Mali valeri titraju u srcima i duši.

Zato se živi i vijedi muku tegariti.

Jedno kišom orošeno biće, na raskršću promrzlo stoji, pored ohrndanih gelendera i minute ko časove broji. U ruci mu cvjetak, u srcu je ljubav. Čeka dragu koja se upravo pojavljuje. Kosa joj leprša , osmjeh joj kišu razmiče. Ona se u zagrljaju smiruje, dok poljubce dragom daruje. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.Poljubac je tek jedan valer u nizu onih koji će slijediti.No to su samo njiihovi valeri i naše dalje prisustvo bi ih možda malo uprljalo.

Dva bića pored tople vatre sjede, drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju. Njih dvoje su godinama sami. Oh, imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Njima će biti dobro.Zajedno su i ne previše umorni.Vremešnosti ima uspomene da ih hrane i griju. Puno je u njima svjetlosti i boja, dovoljno za više života.Samo ih valeri pomalo bune.Čovjek je čovjek i ponekad nescjesno pravi greške.Starost ih sada čeprka,da na miru odu tamo gdje svi moraju ići.

Sve je izmješano i duše djeteta, oce i majke. dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde,uronjene u svijetove svojih iluzija.Za njima se svjetlost,boje i valeri lomataju i nad njima neprimjetno bdiju.

Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima, uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:

Valer

-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;

-ljudi valer obično vežu za boje, međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,

-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike, opisa, sklupturi definiše udaljenost,

-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina; on je objedinitelj ekspresija i impresija, kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,

-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve: on više nije samo mjera svjetlosti, on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza

-valeri slikaju nečiji život; što ih je više, to je život bio vredniji življenja

P.S-

I molimo vas, danas nemojte dopustiti ,da vam dnevni mediji u blagdane i dane svagdašnje banu u kuću, među vaše boje, svjetlosti i valere.

Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke ,zemlju i mora boje. Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Ona nikad nemaju vremena za život i ljubav. Tamo je smrt iskupljenje. O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.

Ali kako reče Krstitelj: to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.

Danas je Subota    29.  April  / Travanj 2023 . godine.

Ovako su se dani  naslikali:

118   lagano položeno   u zemljicu crnu , sa evidentnom tenzijom za vaskrsnućem ,   a  za 247  dana ovog ljeta se svileni  pokrovi spremaju, pažljivo i neprimjetno   .

Danima ne trabaju fanfare,   Oni to ne vole.

A mnogi insani su  progutali svoje ćemane, kada im je zazivajući rekvijume protoku vremena,

a iznenada im došao njihov dan sastanka i razdvajanja.

Kako će insani znati kako, otkuda i kamo vrijeme protiče , kad svoje pelene ne znaju namjestiti i oprati.

Da znaju, zar bi se neštedemice klali i silovali čitave historije čovječanstva.Ali tako im od izgona

nanijećeno.

Dok je vijeka ljudi će biti neprijatelji jedni drugima.

Uvijek će naći razloga da se mimoilaze u nevjeri,zlu  i glupostima.Sve dok ih ne poklopi, ono što će ih

obaveznbo poklopiti.

Što bi poete  rekli:

-Koliko svirke toliko muzike i takara.

U prevodu:

-Tamo vam lova ne treba. Čak ni ona za pogrebni prevoz. Tamo vas sa nestrpljanjem očekuju.            Jal’ hladovina , jal'pržun.

Naučno dokazano porijeklo stanovnika BiH / Otrgnuto sa interneta

Jedno sasvim uobičajeno, mjestimično neuobičajeno pomračenje sunca.

Mjesec  polako tamni .

Sunce se sakrije.

More se malo uskomeša.

Plima postaje močnija.

Ništa novo.

Igra stara 4,6 milijardi godine se ponavlja milijarditi put.

I onda neuki glupaci , nalik jehovinim svjedovcima,

kreacionistima,evolucionistima i drugim poganima  ,

od 1914. godine,svake godine

u stilu malog  Jovaice apokaliptičara ,

počnu paničiti i plašiti pučanstvo:

-Smak svijeta…

I biće jednog dana, nakon vremena i vremena ,

i još nekog nepoznatog  vremena,

ali niko neće imati priliku da kaže :

-Smak svijeta…

Garant, a ni da preživi.

Danas je Petak 28.  April 2023. godine.

Ovako su se dani  postavili:

117  lagano položeno tamo gdje pripadaju,   a  248  dana  ovog stađuna se nećkaju. Dane ne traba požurivati. Oni to ne vole. Mnogi su  se na smrt prevarili svojim srkletom.

Sve bi nešto na brzaka , nazor. a najčešće se insan obarabati do zavrata  i natakari. Ne moš ti danima opeplit. Ni vako ni nako.

Dani su izuzetno  pametni . odrade  nanijećeni  posa u dvadeset četiri sata i duškaju čitavu godinu. Normalno je što su hvijek mladi , novi , svježi , sveobuhvatni , moćni i neuhvatljivi.   I tako eonima . od postanja do sudnjeg dana.

Bez dana , i noći , nema vam života , a bome ni smrti. Insan se rodi u zapisanom danu , živi koliko mu je dana podareno i na kraju umre danom u kojem je svečano objavljeno njegovo ime.

Iz tog kola se niko rođen , živ ni mrtav nije izvukao . 

Dani su vam veoma časni i pošteni. I savjesno obavljaju svoj posao. Ne moš ih potkupit, nit se pozvati na rodbinske , prijateljske ili bilo kakve političke  mafijaške veze , pa sve da ti je otac rahmetli Napoleon ili bilo koji drugi satrap.

I sa smješko prozivaju , ko hećiumi:

-Slijedeći , …. dalje , slijedeći , i tako redom dok se kvota putnika ne ispuni  i svi krenu na odredišna mjesta. Jal tamo gdje je vječni hlad , jal tamo gdje vječni pržun.

Što bi poete  rekli:

Takar, vako ili ‘nako , nam ne gine.

U prevodu:

Ljudi optimisti, misle njih će sudba poštediti. Jes, kako ne.

Danas je Četvrtak   27.  April / Travanj 2023. godine.

Ovako su se dani  postavili:

116  spičeno,    kontra 249  dana koji piče. Dane ne traba pičiti. Mnogi su na smrt spičeni. Što bi poete rekli: pičim , pićim, pičiću i u raj stići ću. Ljudi optimisti. Zaboravljaju da ima i pržun.

Mi se davno dohavizali i skontali mikako se ne može  pobjeći od korijena .

Izraz muhađiri je lijep i poetski, pa je mahala izmislila svoj izraz došlje. To znači neki su došlji od nekud ,jer su šljegli.

Ono “od nekud”znači tri četiri cigar pauze ,minimum,do najbližih kasabica.

Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a njihovi stariji “zaboravili”,a neki neće da se sjete stid ih korijena;mi vam moramo objasniti.

To vam je napriliku vako.

Spremite se vi na polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.Jok bolan ,šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.

Mora se prije svanuća krenuti,i hoditi, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo duhan i gigaret papir,pa cipele i ljudske čarape.Ne možeš u opancima ili kalošama i čarapama sa krompirima u grad sići.Zatim ogledalo, češalj, safun,peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke – nismo cjepidlake),pribor za brijanje i potkovica za sreću.Što masivniju i jaču,konjsku na priliku.

To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister malćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator , odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.

No ,da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.Umori se hajvan sa hajvanom po goletima i vrletima.

E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I oni nama došli prodavati murafe.

Neće moći,mnijemo mi.Al’ viđu jada.

Na asvaltu ih dočekaše njihove rođe,  papci. I zajedno se urotiše. Sve kulturno,pismeno, asvaltno ili mahalsko žicom svoje bijede i gladi ogradiše i poče nacionalistička žurkata na akrepite,bagre i fukare.

No,strpljivi smo mi i Bogu mili.

A ON nas uči : Kad – tad.

Mjesec nam se pričinjava !

Eto , šta neće pasti ljudima na um.

Hoće da vjerujemo, da ako imamo malo dužu  kanafu, možemo zakačiti mjesec i približiti ga našem đardinu da obasjava našu ljubav.

Svašta!

Pa im to malo, već kažu imaju dobar aparat koji sve to snima. Neki japanski. Nipon;  valjda.  I pride idiotiziraju da je mjesecx tako zato što je Zemlja ravna i ima staklenu kupolu ispod koje mjesec budalesa plavim bojama.

Mi uzeli onaj neki drugi , starinski  aparat. Zorka ili Lajka. Izlizao se naziv. Crno bijeli je , kao i vaskoliki svijet. I  jako dobro snima.

Crno bijela rezolucija. Mi snimali i snimali pamet ovih mudraca , popušlića , što nam kukavičja jaja podmeću radi epp-a.

Dobili fantastične slike mjeseca u bijeloj boji. Mi se obradovali i htjeli prijaviti da je mjesec bijeli i na normalnoj udaljenosti, tamo gdje je uvijek , od rođenja bio. I da nema veze sa ravnom zemljom i staklenim kupolama.

Ali upozoriše nas, nije to boni mjesec , to je šupljina unutar moždanih kostiju onih koje mjesec sprcavaju u njake staklene kugle.

Joj koji smo mi foto levati. Mi od praznine u glavama teoretičara ,mislili da smo uslikali  bijeli mjesec.

E vala , da nam je ko pričo ne bi vjerovali.

Ni je'ne.

Svijet je pun neobičnih , neobjašnjivih ali čudesnih pojava.

Vjerujemo da su one Božji znaci i poruke i opmene nevjernicima.

Fascinantno

Prosudite sami.

Ljepota i drž Božijeg stvaranja i milosti.

Danas je Ponedeljak   24.  April  / Travanj 2023. godine.

Ovako su se dani  odmjerili:

113 vječna lovišta (?)   kontra   252 dana u tjeranju . Sa danima se ne treba zezati. Mnogi su  se natakarili  , zauprave i za smrtno.

Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.

Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina.

Ipak ,  oni će se debelo naplatiti  svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka. A i besprekorni tajming u odrađivanju domaćeg zadatka im je dobra preporuka , da se vrnu nagodinu , svježiji , ljepši i horniji.

Vi , kao i neuki misliti da se mi podilazimo danima , ne bi li pribavili neki popust i odgodu.

Ih , što bi nam to dobro došlo!

Međutim sa dnima nema toga. Nisu oni ko Mara gatara , koliko joj platiš toliko ljepot budućnosti fasuješ.

Ako si u nekom danu zakantan ,  ne mo'š se saskriti ni odgoditi da ti je Tito kum. Ovu naciuonalističku siću i pržunce ne smijemo ni  pominjati . Jezik pregizo ko pomenuo. Nikako nisu dobra preporuka za gornje pute, osim za roštiljanje.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih biće spaljeni, pa jopet sprženi.

U prevodu:

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš. Tada vam je paklena vatra garant destinacija.

Oštroumlje i pronicljivost izraženi u jednoj jedva prosto proširenoj rečenici zadivljiju i zaslužuje sve čestitke . ali su nas natjerali da zavirimo u svoje sehare sa zakopanim mahalskeim crticama i ogledtima , a koje skrivaju mnoge neobjavljene tajne (?) , nalik na neobično putovanje kroz prošlost , sadašnjost i ( gluho bilo ) budućnost.

“Sve žene ponekad budu bekanke !” ( Senorita Bandida )

Opis u koji se mogu ogledati i naći skoro sve ovozemaljske žene , od pamtivijeka do današnjih , a vjerujemo i i do konca budućih dana .

Senzibilitet većine žena potiče još od Edenskih vrtova . U njemu je iskonom utkana neraspletiva žudnja za ljubavlju , nježnošću , milovanjem , dobrotom. i iskrenom predavanju koju samo toplina i čarolija ljubavi može pružiti.

Mo'šte misliti koliko je šansi imao naš praotac Adam / Adem ispod stabla sveznanja . Ha se Eve pjavila u svojoj nepatvorenoj , svevremenskoj ljepoti! i dodiru kraljevske kobre , zalego je ko kurban , zakovrno očima i bez riječi ili straha se predao guštu zabranjenih voćki kojim ga Hava neštedimice i sa ljubavlju hranila.

Nažalost , po ateritanju na Zemlju , kombinovani Alter ego rajskih đerdina i pržunskih tegoba , zlohude muškinje su preuzele dešavanja iz ženskih srdaca i skuta u svoje mačom i stegom okrvavljene ruke i ” inkvizicijske ” tokove misli , kojima treniraju strogoću nad mislima i isjetilima nemoćnih i slabijih , napose ženama i djeci..

U tom užurbanom svijetu muške nepameti Ženama sve više nedostaju Edenske radosti , nježniost i bezbrižnost dana koje ta blagodarja nose.

Eva nikad nije zaboravila edenski nauk . Adam , zbog nedostatka rebra ne može punim plućima udahniti zemaljsku ariju i život i opustiti se . Ta falinka nemogućnost dubokog disanja ( a bime i izdisaja ) je kod većine njegovih muštih potomaka izazvala užurbanost i bijeg od svakodnevne potrebe za dodirima i ljubavlju.

U tom užurbanom i posivjelom svijetu mjesta za stvarnu , iskonsku ženu sa sasvim prirodnim potrebama mjesta je sve manje. Užurbanost , prijetvornost , iskorištavanje , ponekad i samoća i beznađe “tjera ” žene da bježe od stvarnosti , stvaraju svijet iluzija u kome vlada mir , ljubav , dobrota i iskrenost.

I onda se neuki čudom čude kad neku ljepot ženu zvanu Hanifa il’ Hnakija , svejedno je ( sve su žene iskonske ljepot žene ) ubere tamo neki naivni mahalaš ili samozatajni i čednii , ali dobri Mali princ .

Eh , tu nema nikakvog čuda . Sve je zapisano u genima . Ni mahalaši , ni Mali prinčevi nisu zaboravili čudoređe i čaroliju branja naše pramajke Eve / Have , i blagodati zabranjenih voćki koje Hankije i Hanife bezuslovne nude .