Category Archives: Restlovi

Dijete u oblacima

Svijet razaranja i smrti

Ocean

Jedan život

Ima dana kad osjećaš da te godina miluje  a stađuni mile,

i da stojiš na vjetrometini autoputa,u kojem ima samo jedna traka,

puna bola , užasa i zla , a ti malena čedna djeovjčica.

Traka vodi samo u jednom pravcu ,  i ne možeš se ni za tren zaustaviti.

Ako staneš , zlo te pokupi  i  nepovratno povede sa sobom.

I nema više.

Ne dozvoli to sebi Mila.

Prelijepa si i čista – čak se i Ocean ogleda u tebi.

Znaš li Malena , sretnici često naziru  sjenu prelijepe žene obučene u raskošni  crni ogrtač ,koja nježno skuplja duše onih koji odlaze.

Ako vidiš tu sjenu uz tvoje pute, nakloni joj se sa najponiznijim poštovanjem,

možda okrene glavu na drugu stranu, jer nije uvijek  sve tako crno kako izgleda.

A ako upita :

-Dijete šta radiš ovdje , ova cesta vodi u pakao, u doline bogatih , pođi sa mnom tamo ti mjesto ni’.

Nijemiš i shvatiš da to lice poznaješ kao svoj život , kao vlastiti odraz u ogledalu ,

jer dolazi od potisnutog svjetla iz tvoje nutrine.

I nemoj da bi se plašila!

Sjena je samo  došla da ti pomogne da pređeš na mjesto koje je mnogo ljepše i milostivije od ovoga,

u njemu rijeke vječno teku i svjetlost i nevinost sve je.

A možda te Milost prihvati za ruku i vrati  na  stazu ljubavi i snova.

Prepusti joj se  Malena , jer , kao što rekoh , nije sve crno kao što se čini,

sve dok  dobro i ljubav  u tebi obitava.

I poslušaj je , ni slučajno nemoj zalutati na izgubljeni autoput bogatih i nemarnih.

Nijedan put ne vodi ka nebu, tamo se samo uzneseš.

Svi putevi popločani novcem i zlom vode u pakao.

A dan kao i svaki , prelijep je mila djevojčice.

Danas je Ponedeljak  8.  Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako su se dani  podijelili:

127  dana  je prekriženo.

Čudno,  razmišljamo mi , većina ljudi ne gleda na kalendar, ili ga nema , a križa dane . Iščekuju , osluškuju , žive u nadi  da će im život doći u pohode.  Sam od sebe . samo ga zamolite i dođe.

Aha! To ni u bajkama nema. Mora se sjedalica bar malo pomaket kako bi se napravilo mjesta za nešto.

A zašto to?

Evo , sad  , ovog momenta ili namah , bez razmišljanja , da ih pitate rekli bi vam da do kraja ove godine ima 238 dana. Pa eto treba praviti baš mjesta za te dane, možda u nekom postoji zapisana vaša sudba. ‘vaka ili ‘naka. Zavisi kakav vam takar nanijećen.

I bili bi u pravu. Ali jok , neuki kao da iz zlobe križaju dane svoje praznoće i neživljenja ..

Kontaju prekrižiti i ovaj rest.

Pogrešno, sasvim pogrešno i nerazumno. Zaboravili da to križanje dani naplaćuju sa kamatama.

K'o bankari ili lihvari.

Što bi poete rekli:

-Križali, lihavrili vi ili plaćali kamate isto vam se piše.

U prevodu:

Nije uvijek istinita: Ko rano rani dvije sreće grabi. Ima i namjenska i zamjenska:

-Ko otimačinom rano  rani , najmanje  dvije rake grabi.

Danas je Utorak 7.  Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako su se dani  podijelili:

126  dana  je riknulo.  Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.  Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina. Sli oni će se debelo naplatiti za svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka.

Eto bijaše i Tito. I bi rođena na današnji dan 1892. godina. Vidoviti i umni čovjek je 25 godina  sređivao fašističko, ustaško, četničko zlo, bagru i fukaru .

I ode, ali mu osta slava zapisana u svjetskoj historiji.

I sve  narodne pjesme.

I žal tog naroda što svu tu nacističko-fašističku bagru nije  za života potamanio.

Eto bijahu i monstrumi Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Oni odabraše zle paklene staze kao i njihovi sljedbenici,nasljednici i dio okrvavljenog korpusa udruženog u zločinački poduhvat nestajanja jedne ljepote i nevinosti – Bosne zemlje božije milosti i njenog  Bosanskog  , Bogu milog naroda.

Bijaše i Izeti Jahići  zvani zlatne kašike,dakako za njegov rod i porod, ilmije i sitomišljenike fildžan države, na bazi Islamske deklaracije.

Bijahu, misleći nikad ih smrt i beskonačna nagrada neće dohvatiti.

Tito se bar naživio, voljen i poštovan bio. I nikad feninga nije ukro, niti svome potomstvu kakvu blagodet naštimo i zdrmo , k'o ova  tronacionalistička   bagra i fukara.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih , pogotovo imenovana pogan , biće spaljeni, pa jopet sprženi,pa na ražnju okretani, sve do u beskonačnost.

U prevodu:

-Tako to gore ide. Zapisano ,svakom nagrada po zasluzi.

Danas je subota 6. maj / Svibanj oliti još  jedan svježi majski dan 2023.poslije obilne kiše.

Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2023. godina ili bilo koja godina ; po bilo kome, ili bilo čemu.

Nekome je to prva , nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti  511, 666.  ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektniji potomaka.

Ono tada su    ljudi mogli  nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.

Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša,  čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.

Šta to? Kontate vi.

Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.

Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.

Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju  kako brati voćke. Radi njih je  i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:

-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente  podave podave .

Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas  je 125,   dan  u godini. Po računici koju nismo blesimetrom  skontali,  do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.

Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.

Pa vi vidite šta vam je raditi.  Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.

Što bi poete rekle:

Snijeg pade na behar na voće.

U prevodu:

Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

I tako to.

I tako to. A prepisivači ni mukajet, nego svoje pa svoje,

i ponavljaju ko papige:

Što bi poete  rekli:

– Pominjali vas ne pominjali , vi se ne vrćete.

U prevodu :

-Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

Danas je 5.   Maj  / Svibanj 2024. godine.

Počesto ovi datum zapadne petkom..A petak je čuven po hejbet značajki:

-Počinje vikend , ali samo onim srećnicima koji znaju omastiti brk ili su sami sebi gazde . Oni koji kuluče i oni koji ne rade , njima svaki dan isti,

-rimuje se za riječ metak . ma dobro pane tu neko jalovo zrno iliti ćorak. Jazuk kolateralis,

– hadumi i prepisivači ne znaju za petak. Njima je svaki dan isti , jer iz dana u dan prepisuju,

-kažu mere biti i baksuzan dan . Napriliku , većini potonje opisanih na veliku nepriliku , zlo i sramotu . Jednog petka sastala se družba od 13 insana . Jazuk broj u takarli dan . Svi baksuzno završili. Kako ne bi !? Hoće se njih 13 sastati u petak , na 13 dan nekog mjeseca o kome su se crkve razišle i među sobom i sa historijom , pa ga mi ne možemo prijaviti , jer zarobljeni u dobrotu i um svoj ne širimo lažne glasine. Sad zamislite 13-tog nekog mjeseca u trinaest sati po hebrejskom lunarnom ciklusu , sastala se družba akšamlija , trinaestorica njih . 13 akšamlije , a ženska ni za iladža . Jazuk , garant ! Nit su prave akšamlije , nit đuvegije ; nist su age , nit su se na Ilidži kraj Sarajeva zapili , al vinopije dobre jesu , a poneki i izdajice . Mere biti svih njihke dvanaest u judejske japanke , odnosno apostolke obuveni,

-nova zapadna demokratija označila da je petak dan kad njihovi robovi mogu u mehane, jel krčme jal bircuse stampedat , da utole čemer kuluka , sve dok se u jeftinoj pijači i brlji ne obaljeste i ubarabate . Tada ih higijeničari ili grobari metlom il lopatom kupe , i u ćenife ili smeće pokrajnjih sokaka bacaju .

-petak je dan kada kuluk robinje kraj penđžera čame i đardine svoje neljubljene , nemilovane oplakuju u začudnom čekanju, nerazumom obdarene i isprane moždane šupljine svojih izabranika,

-petak je dan kad pametne ljube ( mahom onih iz prethodne stavke ) svojim đuvegijama krišom noći milodarje i još štošta dijele . I onda se svi malograđani i sveštena lica čude i sude , prstom upirući na nemoral i čuveni cognak curvoasije . Mi nikako da skontamo što su im krive azijske slatkice .

-petak bi se trebo prozvati blagdanom Metkovanja ili Metkovdan , ali bolje što nije . To bi to bila još jedna izvlakuša za prepisivače , blečke i hadume,

-petak je …

Ma dosta više , uduni , već jednom , dobri čovječe zatrpa nas blacki petkom . Ima li još kojijeh dana u hefti?

Nuto njihke , a ja jako započeo . E vala ću još o petku i metku u nastavku pismena , a vi to nećete ni anlaisati.

Ovog petka su se vako dani  podijelili:

124  dana  adio za navik. aha , samo se vi dekomodirajte.

Ništa novo reklo bi se . Historia est magistra vita nikad nikog išta da nauči. Svako svakom bijedu krca , upucava i takari . Gluhi i čoravi , a bome i naopaki vakat prihajo .

Ali , repeticio est mater studiorum ponekad  prepoznamo u danima koji se vrnu .

241 narednih dana , kažu , čeka ista sudba .

Mere bit da bidne, mere bit da ne bidne. Ali, uglavnom bidne.

A jopet  tko da zna? Ko da je dane briga za historiju ? Nju pišu pobjednici . A dani su čudo , ka perpetum mobile . Neprestano se rotiraju i vraćaju . I za sobom neštedimice povlače pučanstvo . Al’ dani se vrate još ljepši , umiveniji i mirisniji . Al hajvanski insani ne. Natakare se za vik vikova.

Jednog petka kazahu : Boj se Danajaca kad ti ljepote šilju!

Mi dodajemo i Trojanaca kada ti u posjetu hode.

Potonji ljepote helenske kradu. A Helena ko Helena, uvijek je svrbilo , još od dvanaeste kuke .

Tada je oteo ona nezasita švalerčina Tezej . I njoj svrabež otad nikad nije minuo . Čak ni kada je otišla na Jelisejska polja. Ma ne Pariška ,već na Ostrvo blaženih ,kada je za dva cigla srebrenjake o vaktu prevežena.

Nemojte se ništa više pitati ni čuditi !

Sve sama bruka i sramote . I tek pokoji takar.

U Helenin život su upetljali svi grčki i perzijski bogovi i poneki titan . Za egipatske , asirske, vavilonske nismo sigurni , jer nam nije dojavlljeno. A bome se bukadar što naivnih i pravdenih(?), što dobrih, što ljubomornih i zlih boginja i žena u (i)storiju o petku uvališe. A i prepisivači su prvine zatajili i o svom se jadu zabavili. Znate onu o ludom i zbunjenom, Hej ,deset godina prepisivanja o jadu , zlu , čemeru jednog rata i netakarenju , bez smisla i sadržine.

Moštel dumati ljudi dobri , a bome , poneki i zlohudi. Joj hajvana rajo draga .

Ne bi mi ni dan , ma ni sekunde ratovali , sve da nam je Helena mati bila. Nju zasvrbilo , sa đuvegijom se magle njegovim dvorima faćala , a mi da se rana il kakvog većeg jada dofaćamo i naj”'grabusimo. Nismo ahmaci . Nije čudo što se Ahilej opoganio . Svi osim Homera nasjeli na šuplju o Ahilejevoj ranjivosti. Jedino mahalaši i ‘omer skontaše da je ona pogan Patroklo bio njegova (ahilova ) peta. I u zajednički grob im kosti sprcaše. Pogan , pa to ti je.

U Helenin dever takar pohitiše hejbet kraljeva i švalera da ih ni ‘omer nije izbrojati moga. Modru rijeku Skamander silni bozi izabraše za sakupljanje krvi i lešina , i vidanje rana mahnitova . A oni ubleha Prajs nam Skamander za Neretvu našu tali . Jošte Stolac drevni , mu ko Troja dođe. Ono ima tu nešto. Paris mora da je našem bogumil Muji neki rod. Vazda se kod nekih krlajica , polubožica uvaljivali. E vala ne rekosmo vam zbog čega !Ma nismo mi toliko loši! Zbog recki , eto zbog čega.

Prema našim izvorima tih deset godina se nigdje osim ispod Troje , čini nam se , nije riknjavalo . Rijeku Stiks je Zevs natandario pored Skamandera da bi mrtvima i Ahileju bila bliže. Avaj , uzalud . Stiks vječnost darova čednim dušama , a smrt pogančerima.

Jedino znamo da su starogrci , napriliku Danajci , sebe metaforisali u drvenom poklonu i zanavijek ostali upamćeni kao loši i ljubomorni ljubavnici i pogančeri . Jer da nisu , niti bi im se žene tandarale i bježale sa tujinima, niti bi zbog njih ratove vodili.

A jopet ,  vrhovni žrec sa Olimpa , otac Helenin , braneći njenu čast , istragom kaznio Trojance . Sve to  slijepi ‘omer na šargiji poetski  iskanto i zamuhuro . Toliko belajli baksuzluka da čojku mozak , jal stane jal provrije , i u Stiks il’ Skamander obeznanjen se zavali i pamet ladi .

Što bi poete  rekli:

-David je uvijek takario Golijata, baš ka’ Tezej i Paris Helenu i  Menelaja.

U  prevodu :

-Pročitajte i vi nešto  , budite malo pametniji , i vidjećete ,  da ih još uvijek deru i taslače , ko Mojsije nekog  rogatog hajvana.

Tovariš Tito , zdravstvuj . ono šenkrat plaho

Možda bih trebao početi sa :

Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.

Ali ne ide!

Oprosti nisam nezahvalan ,

saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.

Druže Broz ,

davno se nismo čuli, još od devedeset i neke  prošlog vijeka.

Umišljati nije loš  fakat.

Mnijem , imam neka prava.

Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.

Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.

Imao sam dobar i simpatičan  CV i neophodnu   visinu.

i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo .

Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce.

Volio si ; hajd’ recimo,prirodu

Kažu pazi nam na   Tita.

Jašta ću drugo raditi  , nego paziti.

Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.

O danas šta  da ti rečem Stari?

Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.

Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu

prelijepu i časnu Jugoslaviju.

Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , ka janjadi za klanja,

šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,

i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .

Znam , tužan si jer i  dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.

I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.

Četiri decenije zla je previše da bi to nevini , napaćeni narod mogao izdržati.

Ali trpi.

Dokle ,pitaš se?

Eh , i ja se pitam!

Neću ti puno tupiti štovani druže.

Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,

jer bio si najveći tovariš.

A veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,

svih onih zlotvora i ubica   , koji te ruše ,

i uzludno guraju  tamo gdje je njima mjesto ,

na smjetljušte historije/istorije/povijesti.

Imam samo jednu skromnu molbu .

Za tebe prava pravcata sitnica.

Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju  svaka čarobna vrata.

Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.

Mislim da je vrijeme da se  sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada: u pržun oliti pakao.

Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.

Do tada:

Smrt fašistima / fašizmu , sloboda jugoslovenskom narodu.

I HVALA ti za sve.

Danas je Srijeda  3.  Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako  se dani  prepucavaju:

122   dan je privremeno  diskvalifikovano. Neko bi rekao : tužno, a svi su bili  prelijepi, zaboravljajući da se svake godine vraćaju sve ljepši i noviju. Sve do jednom. A tada …

Uh! Uh!

Mnogima ne bi bili u cvrčećime kožama.

Ne znamo kakvu nam sudbu nose slijedeća  243 ovogodišnja dana

Ljudi se prave jako pametni,  olako ih shvataju. A dani poklope milione onih , koji kažu lako ćemo, koji ne vide ljepote svakog pojedinog dana i ne uživaju u njima.

Eh, da je to neka druga poklapa  bilo bi to prelijepo,nježno, emotivno i nadasve ljudski, jedno obećavajuće radovanje i bliskost.

Oni koji vole svaki dan , kao dio božije blagodeti imaju milostivu pomoć i sreću što su sudionici nečeg jedinstvenog i čarobnog.

Što bi poete  rekli:

-Poklapali se vi ili ne poklapali isto vam se piše.Bićete poklopljeni.

U prevodu.

-Čudna je ta poklapa. Niko nikad nije ostao nepoklopljen.  ‘vako il’ ‘nako.

Danas je  Ponedeljak   1.  Maj  / Svbanj 2023. godine.

Ovako  se dani  prepucavaju:

120   dan   proglašeno popušlićima.

Neopravdano . Ko je ikad vidio, da bilo koji dan puši ili mota duvan ili bilo šta ,osim insana.

A za preostala  245 dana , neuki  kažu da će pofumati.

Totalno neosnovano.

Ljudi se prave poligloti, a dani ih bazbrižno i lagano, svaki čas takare Ove godine će  natakariti desetine i stotine miliona , garant.

A u mjesecimo prebrodili smo 1/3 mjeseci ,oni koji su imali nesreće da ih prebrode.

Žene bi rekle , prodeverale smo 4 mjesečnice , valja nam i preostalih 8-

Nije njima teško zbog mjesečnica , svikle su, već št0 13 mjesečevih , oliti lunarnih mjena , puta 4-5

dana su uslkraćeno  za ono što je bije osnov progona iz raja. A bome skupi se guta dana u

mjeselnicama . Haman puna dva mjeseca netakarenja.

Ma znale mi to one nadomjestiti,pametne su,poduzetne i voljne- Ali ne moš ti blentovije

nadolmiti pameću,da su im one i anamo one preče od tekmi , trulih prijatelja i šupljanja  i sluganstva

mafijaškoj bagri na vlasti.

I  slunte bukvalno shvatili da je 1 Maj neradni dan , nešto kao sabat ili hadžiluk ; nema doticanja.

Što bi poete  rekli:

-Takario ne takario, kad tad ćeš biti natakaren.

U prevodu:

– Lahka im crna zemljica.

Svitanje

Svitanje nad visovima

Suton nad Gradom čednosti

Suton

San o ljubavi

Nestvarni krajolik

Krajolik čežnje

Savršena ljubav

U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.

Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:

-Ljubav !

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.

U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo  na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao  premuntati je na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

Šta dalje pitamo se mi!?

Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.

Ne mere bez nas  praznovat i dušeke ravnat.

Sve do jednom.

A ipak…za svaki slučaj zapišem0:

Ljubav je život.

Život je samo jedan san;

živjeti nježnost,tišinu i mir.

A kako ljubavi neizmjerno imamo ,

onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.

Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,

u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,

uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.

Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,

i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.

I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti

tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

Danas je nedelja 30.  April / Travanj 2023. godine.

Ovako  se dani  prepucavaju:

119   dana zasluženo proglašeno kolateralnom štetom.,    a  za  246   se potiho ista sudba plete.     Danima ne trebaju samrtne najave, kao što su fanfare.  Oni to mrze.  Ko ne bi? Zato obzirno. Mnogi su  bili nepažljivi pa i sami postali kolateralci.

Često se pitamo da li je Abraham Linkoln   u rodu sa Abrahamom od Mejtaša.

Vi se sada sigurno pitate kakve veze to ima sa protokom dana.

Skoro nikakvih , osim što su oba Abrahama riknula u nekim danima.

Jednog, onog američkog, po uobičajenom kaubojskom zakonu su upucali.

Ovaj Mejtaški riknuo od dobrote i ljepote, i nije bio sa Mejtaša, nego ga pritisnuli meit tašom da se ne može vrnuti.Mnoge je muževe ojadio.Reciprotetom, suđeno i naučno dokazamo mnoge je žene… recima radovao.

Na današnji dan nam priopćili da se dešavalo , to što se dešavalo.

Nama svejedno . Uglavnom .Što je bilo bilo je. Ne vrnulo se.

A opet , garant, vi kontali da mi izmišljamo događanja. Neka jesmo, ali uglavnom , historijske murafe kupujemo od ” provjerenih ” prepisivača.

Sada će nam zamjeriti na potonjoj gatalinki!

Što bi poete  rekli:

Gdje svi Turci tu i preostali Jermeni i Kurdi.

U prevodu:

Erdogan vodi Tursku u propast.

Naoko niđe veze s vezom.

Aha.

Živi bili pa viđeli.

Ko da u Turskoj ne žive potomci Janjičara raznih narodnosti i fela?