Pristavlja se tmurna i hladna noć.

Polako plete svoju mrežu.

Vjetar zavija,granje lomi.

Crijepovi se ruše .

Sjeva.

Na sve strane zmije iskre.

Prelijepe su.

Vrcave  i blještave.

Nebo grmi i atakuje.

Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.

Udari zaglušuju  i plaše.

Zna se odavnina , poneki baksuz  ih ne čuje i ne osjeti.

Taj je gotov, zapisan za rekvijum.

Zamalo pa avetinjska noć.

Kleknem na koljena .

Gledam u prelijepu kišnu noć.

Znam sve je od Milostivog .

Sada neku prevlaku pravi.

Možda je uputi pravom putu.

Vraćajući se u prošlost

nikad se ne isplačem

u inat godinama ljudima svemu

u inat njemu

jer on meni djetešce

malena mila milo moje

ne ide to tako

sve da ima zubarska klješta

neće on izvući moj bol

suzu sam kanula

ali bol ne dam on je moj

crne me oči tužno gledaju

pitaju me kako ćeš me voljeti

ako ne izbaciš bol mila moja

kako ćeš mi sebe dati

ako ne isplaćeš srce svoje

moje ga plave oči tužno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin krvava

iz desnog safir ledena

ledena za ljubav izgubljenu neobljubljenu

krvavu za novu što vri

očima ga zovnu on joj priđe

ona ga pomiluje po licu i kaže

idi sad vrijeme nam nije

dođi neki drugi dan

dok isplačem bol mili moj

da bih ti čednost svoju dala

pomiluje ga po licu cjeliva

ne želi da ide ali ga gura

idi sad vrijeme  nam nije

ipak

dođi mi odmah i još prije

vremena nemam za plakati bol

želim da me ubereš mališa moj

Ima te čedne djece koja neće da odrastu

samo hoće da se vole, igraju i jure.

Ima tih milih anđela što samo svjetlost i radost u drugima vide

i pregršti milosti nude.

Ima te djece i anđela tih

što i kada ih boli,

i kada ih gaze i biju,

i kada umiru hoće ljubav i muziku da sniju.

Bože mili spasi ih od ljudi i zla.

Lijep je lijep je

život ovaj jedan

Milina je milina je

danom biti misli tuga

Sanjam sanjam

samo tebe snijem

Pjevam pjevam

mnogo pjevam o povratku

ljubav ljubav

vidim svuda

al ne mogu  al ne mogu

nikako da te   prežalim

Vedra je ljetna noć.

Zrikavci ljubav vode i glasaju se .

Cvijeće šumi .

Maglice su tužne ,vidi se .

Sleđene su i ne žmirkaju .

Mjesec tek malo viri iza jednog oblaka koji ga u stopu prati .

Osjetim miris suza u vazduhu .

Poželim da je to miris kiše .

Sve  to navlači tugu i bojazan .

Odjednom kiša iz vedra neba .

Još mi je samo to trebalo .

Lije li lije .

Dok sam uleti0 u hodnik sva sam mokar.

Podsvjesno vodu spolja prosipam po kući .

Dozivam joj stope.

Možda se vrne.