Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća,
ali nisam.
Geografska udaljenost?
Premostiva, zakon lebdenja.
Patrijahalni odgoj?
nije ga bilo,sloboda zanemarivanja.
Nazori ?
Skromni bez opsesija.
Krutost socijalnog okruženja?
Vehtost se uvijek da zaobići.
Šta onda?
Nećeš vjerovati mila moja,
ljubav me spriječila
da budem dijete cvijeća
koja su sušta ljubav.
Ljubav me vodili tebi
A to je drugi smjer.
Neusmjereni.
Lepršav.
Mnogo sanjiv.
Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom
nema stroge kanonske definicije,
forma prijateljskog časkanja,
mislila je mladost,
Milosrdni Bog je to uvažavao.
On sve zna.
Nikad od njega nisam pobjegao
Plivajući na putevima
Njegove milosti i ljubavi.
Srce je srce
Duša je duša.
Lična shvatanja ugodnog izgledu
lice bez dlakavih obilježja
želja za dopadanjem
Bogu Blagorodnom
narcisoidnom gledalu
tebi koja ćeš tek doći
mila moja
grlicama
lepršavost mojega života.
Higijene nisu bila dobra preporuka
onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća.
Njih nije bilo briga,
Bila im je dovoljna ljubav
hej, ou je je , muzika na na na
kako bajkovito predivna
kakvi predivni krajolici
rosnop cviječe koje ne vene
avaj mladosti
sva nesebična u davanju
a ja sam tragao za sviđanjem,
naivno odbijajući sve što nije skladno.
Nisam volio predugu kosu
brade bilo kog tipa
eksperimentisalo sa
vrlo,vrlo kratko,tek dan dva
brico umro
ljubav se vodila
pa se zaboravilo.
Ovo ti baš nisam smio reći
šta se može
vazda iskrenost prije pameti
Tada
taj i taj
takav i takav tebe upoznah ljubavi moja.
Još uvijek ne,malo kasnije
Pjesma je iskrenija
istinu zbori.
Ljuti se na tebe,
kasnila si.
Sada su kose osnježene
smiješne bore postale očitije
duboke brazde što iskustvom slove
ono ko fol
djeci ne treba pamet
bilježe mnogo ljubavi
pređenih puteva.
Ipak
Naslućuje se lik
onog dječaka ,
nalik onom ,
odlepršalom Malom Princu.
Ali sam volio tu djecu.
I to jako
neku bezrezervno
bez upoznavanja.
Djeci nije nimalo teško sanjati
i dosanjati bliskost
čarolije susreta i boli.
bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu
glede dešavanja tih godina,
onim milenijumima prije,
decenijama poslije
vrište mila moja
ne pomaže vata u ušima
Dan kada te nisam upoznao
Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća, ali nisam. Geografska udaljenost? Premostiva, zakon lebdenja. Patrijahalni odgoj? nije ga bilo,sloboda zanemarivanja. Nazori ? Skromni bez opsesija. Krutost socijalnog okruženja? Vehtost se uvijek da zaobići. Šta onda? Nećeš vjerovati mila moja, ljubav me spriječila da budem dijete cvijeća koja su sušta ljubav.
Ljubav me vodili tebi A to je drugi smjer. Neusmjereni. Lepršav. Mnogo sanjiv.
Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom nema stroge kanonske definicije, forma prijateljskog časkanja, mislila je mladost, Milosrdni Bog je to uvažavao. On sve zna. Nikad od njega nisam pobjegao Plivajući na putevima Njegove milosti i ljubavi. Srce je srce Duša je duša.
Lična shvatanja ugodnog izgledu lice bez dlakavih obilježja želja za dopadanjem Bogu Blagorodnom narcisoidnom gledalu tebi koja ćeš tek doći mila moja grlicama lepršavost mojega života.
Higijene nisu bila dobra preporuka onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća. Njih nije bilo briga, Bila im je dovoljna ljubav hej, ou je je , muzika na na na kako bajkovito predivna kakvi predivni krajolici lepršavo cviječe koje ne vene
avaj mladosti sva nesebična u davanju a ja sam tragao za sviđanjem, naivno odbijajući sve što nije skladno. Nisam volio predugu kosu brade bilo kog tipa eksperimentisalo sa vrlo,vrlo kratko,tek dan dva brico umro ljubav se vodila pa se zaboravilo. Ovo ti baš nisam smio reći šta se može vazda iskrenost prije pameti
Tada taj i taj takav i takav tebe upoznah ljubavi moja. Još uvijek ne,malo kasnije Pjesma je iskrenija istinu zbori. Ljuti se na tebe, kasnila si.
Sada su kose osnježene smiješne bore postale očitije duboke brazde što iskustvom slove ono ko fol djeci ne treba pamet bilježe mnogo ljubavi pređenih puteva. Ipak Naslućuje se lik onog dječaka , nalik onom , odlepršalom Malom Princu.
Ali sam volio tu djecu. I to jako neku bezrezervno bez upoznavanja. Djeci nije nimalo teško sanjati i dosanjati bliskost čarolije susreta i boli. bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu glede dešavanja tih godina, onim milenijumima prije, decenijama poslije vrište mila moja ne pomaže vata u ušima ne pomaže led u srcima ne pomažu okovi nad dušama.
Privlačilo me ono što mi je bilo blisko, njihovo prihvatanje i slavljenja biti života. Bezuslovna ljubav Lav lav lav Ol vi nid iz lav mir ljudima pis sist'selam peas brad’ selam Avaj My Lord.
Svijet bez rata Kojeg izmisliše ljudi neki zli Zašto podjela bilo kog tipa, umobolno arijevskih, kad svi ljudi su braća križarski trulih mačeva i vatre Abraham sleđen bijedno rasnih, praotac Adam plače bespolno polnih, Eve siluju religijski a Jedan Bog nacionalnih i svih drugih podjela nedostojnih Boga i Ljubavi.
Većina ljudi nemaju pamćenje ni misli. Amebe i vinske mušice, majmuni i roboti svijet su za sebe. Humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije uglavnom. Izvinjenje amebama vinskim mušicama i majmunima robotima ne bilo bi glupo nisu stasali. Protiv njih nemam ništa i ne želim ih porediti sa ljudima.
Bog je sve sa svrhom stvorio, nauka uvijek kaska krajnji okviri intelektualnih tajni takar nasljednih dometa mnogo toga i još čega ključi sakriveni. I zato je trebalo nestati djecu cvijeća, i svu drugu slobodu Talasali se tokovi ustrojenog života uškopljenog skicama bespolnog celibata dvopolni Savletovi testamenti sterilni duh Ivančice, zlokobnih proročanstava družbenika pakla blzudnice sa sedam bregova…
Bez djece surova stvarmost sasvim izvjesno postaje nepodnošljiva i turobna, ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava. Niko im neće remetiti učmalost genocidnu blaženost krvavog mira
Prvi dan je prošao. Osjećao sam te, mila moja ali nisam sreo. Pjesak je bio tužan. Snijeg je vejao. Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija. Bio sam umoran od puta osjećaji su oteknuti i neelastični. Ljutio sam se na tebe neznanko ljubavi moja
Nije važno, djeca uvijek mogu dozvati čaroliju mogu vidjeti plavkasti led blješte razasuti biseri moga srca po livadi naših snova. Led se ne dira, biseri se nižu svjetlucave ogrlice naših budućih dana. Znam sutra ću te zasigurno sresti, punu zanosa sa suncem u kosi morem čežnje i sanja sa vanilin sladoledom u ruci i tada dva puta dva jesu četiri mili moj mila moja četiri je uvijek par dvije i dvije ruke a to je ljubav. Tujinko moja nestašna.
