Crne si kose rasplela
pošla si
a nisi ih peplom posula
Grudi si otkrila
pošla si
a nisi ih krvlju orosila
Stegna si stiskala
pošla si
a nisi ih nikom dala
Nadom si me zaklela
pošla si
a meni si Krhku ružu darovala
Bolom si se okovala
pošla si
a tebe jedinu su meni oteli
Progoni me
djetinje lice nježno
miris jedanaest godina
pupoljcima orošenih
tada te spoznah mila
uplaših se ljubavi svoje
ljepote tvoje
u potonjim vremenima opjevane
ti malena i mila
ja maloumnik razvratni
šta sam mogao
proklinjati ne znam
kako ćeš čednost ružiti
bježati nisam naučio
ko je od ljubavi pobjegao
samo sam se sklonio
i čekao da odrasteš
potom osjetih trag rose
na kristalnim grudima
tvojih sedamnaest godina
i opet se sklonih
nije red cvijeće blatom zalijevati
uprljale me godine moje
a sada smo snovi
djetinje mi duše moje
a ti safir
kao kap rose
na dlanu mome
skupljaš ljeta svoja
bolna
i odlaziš
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
Živio ti nama Maksumče Milo !
Spijem
snijem
uzlećem
na vrh Anda
sa vodičem tužnim
bjelina i plavet se rasuli
put behara i ljubičica
u polju mojih snova šarenih
jedna leptirica duginih boja
zaleprša pred očima mojim bijelim
uzburka srce umorno
progledah
vodič je bila ona
Antonella Divina
Uvijek se pitam
ne prestajem
ko je to u čast predaka mojih zalutao
svojom krvlju moje damare obojio
da volim lepršave daljine
ljepotu Božijih puta orošenih cigankama
plavim i crnim
da mi djevičanske ljubičice poklanjaju
ljubav snovima boje
da bih plakao
zbog njih
uvijek se pitam
ne prestajem
zašto je ona uvijek tu
hiljadu velova
i likova
uvijek nova
neupoznata
Hvala TI
za svaki od drumova
što mi ih poklanjaš
Bože milostivi
a ja još uvijek plačem
zbog njih
Umorno Ciganče malo
leglo je ispod mosta od duge
prostrlo meki ležaj od boli i tuge
pod glavu stavilo jastuk nježnih snova
prekrilo se plavetnim prekrivačem neba
u kosi mu zablistala srebrena mjesečeva sjena
Umorno dijete
je ležeći zaspalo
a možda i umrlo
nema važno
polja mirisnih
djevičanskih ljubičica sanja
čuje pjesnika što pjeva
konji umorni stoje i neće da radu
jerbo more ih žeđu i gladu…
to je ciganska noć
Njihhhhaaaa
Kolone ljudi prolaze gradom
zombi u žurbi
ne primjećuju dugu
ni dječiju tugu
ni jastuk od snova
ni briga ih
što umorna djeca
umiru od samoće i gladi
o Bože Milostivi
i djecu
kao
i konje
svuda oko nas
ubijaju
zar ne
Zove mu jecaj muzike
stepi bez kraja i počinka
čerga je moja tamo
odi putevima bez povratka
lako bih ja
skoro mi vakat
ali srce neće
jako je još
zaljubljeno i nevino
ciganka moja
noću ovdje u đardinu
bez tebe plače
*
Hoće on svako malo
dvoje se jednom našlo
pa se onda nije našlo
e pa neka mu
zato mu jednu cigansku život piše
ovo njegovo je tako bilo
dvoje
jetra i bajonet se jednom našlo
male se pricrvljili, pa se više niju našlo
valja ova Lenji
volio Lenji mezetit na rendeto Debu
ni Ciganima nije mane
Joj majko moja bolji kako to bolji
aj lele aj lele aj lele
Joj sele moja boli kako silno bolji
aj lele hek hek hek
Što je iz kasarnu nama moro doći
aj lele aj lele aj lele
To su prave jebade ciganske noći
aj lele hek hek hek
Konji umorno stoje i neće da radu
Jerbo more ih žeđu i gladu
Djeca bjele tice kokoši kradu
Debi nožekan za đigeru dadu
to je ciganska noć
nikad ne mre proć
Hop, hop, hop
Šta mu bi kuku lele
I jopet aj lele aj lele aj lele
hebeš štikle hebeš mange
I op, op, op ,hek hek hek
zvekno, samo jednom heeek
aj lele aj lele aj lele.
Bože Mili
koliko drumova imaš
insan ko hajvan
sa klapnama
samo pravo zatucano
bez mašte i snova ide
jedino cigani putevima ode
hrabro bez straha za snovima
nije ih briga gdje će doći
ukraše im dom blijedoliki i bradati
putevima oni lude
blude i srca nevina zalude
zavođenje dok piješ kafu
podatna i čedna
u negližeu
što otkrivaju okrugle dojke
mramorne bjeline
uzbibane od jutarnje čežnje
čemu to
ne stišava tvoju glad
za milovanjem
njegovom rukom
uzdrhtalom od vječnosti
dok brišeš
mrvice sa stola
sinoćnje samotne večere
zašto
kada odu vozovi vaših dana
zavoditi zavedenog
što srce ti nuđaše
ispod razbijenog prozora
čekanja
nestala nada
a se smiješ
uživaš u rođenju drugog
u muci njegovoj
imaš osmijeh leptira
ledenog srca
dok šareni stolnjak
gužvaš čežnjom i bolom
tvoga ponosa
ljubavi nevine
mirisne i crvene
kao njegovo srce
bačeno na sivi asvalt
živo i krvavo da plamti
a ga šmrkovima spiraju u odvod