Ne osvrći se Malena
Violetna ruža
Plamteći đardin
Čari djetinjstva
Snježi nad đardinom
Umor iza rešetaka
Klupa u đardinu ohrndana
snijegom popločana sjećanja klize
jedna djevojčica čarima bjlješti
ne osvrći se malena sniježi
pored nje drug joj
umorni starac lagano se ledi
niko na njih pažnju ne skreća
a ne znaju ona je čedo
violetna ruža njegova
druženje
zaista čudno
ali nebu normalno
djetinjim igrama vri
on se topi u nestašnosti
tijela od mramora
što veselo se lomata
stepenicama starog dvorca
pretvorenog u galeriju snova
Princeza je to
u svilenoj haljini
sa nitima konca na leđima
opraštaju kose srebrena
plamteći đardin
snijeg u lice
valjanje po ledenim kristalima
dok snježna kuća za dvoje
sama se radi
da smijehom i vriskom
čarima djetinjstva
ispune toplinu bivka
klupa će jednom biti usamljena
kad zasniježi u đrdinu
djevojčica odlepršala
starac više neće mirisati grudve
radovanja njinih
umorom će se radovati
nepremostive rešetke daljina
