Category Archives: Poezija k'o fol

No comments

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

  By Bajke, Poezija k'o fol

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

iza kavala provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih

maslinasta kala  zvaše

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

 


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Šume masline ljubičaste
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						


Viuoletna ljubav




Pobješnjelo more




Srce veene




Pupoljak




More i vjetar




Srce krhkog proljeća


Šume masline ljubičaste


neubrane nedozrele


nedirnute okamenjene


mirisom mora dubokog


mora gorkoga


ubice


rumori dažd jecajima


tavnim sumornuim


rastankom konačnim


srca umornog


srca neprebolnog


ubico


vene pupoljak bijeli


neljubljeni


neubrani


tijela mramornog


tijela zaleđenog


ubice


huče  južine vjetrovi


nemoćno


očajnički


dana rastanka


dana nesretnog


ubico


a život boli


a duša boli


d'bro dobro l'jube


mreti se mora ubico


srcem krhkog proljeća


ubice

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Velike djevojčice tajne znaju
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						



Najtananiji đardin


 




Noć kada se ljubav vodila


 




Vodopad strasti


 




Čarolija svitanja


 


 


Znam uvjerila si se


češljati ženske kose


veoma nježno


staroegipatski lagano


sa biskanjem i pucketanjima


skoro do uspavljivanja


ali dašci između drhtavih usana


dodiri tjela ježe do milina


onda se sve pretvara u nestašluk


kosa se ponovo zamrsi


pa opet odmrsi


ukrug


do broja jedan


i nazad


 


kada osvit


uspava uzavrele damare


treba slaviti novi dan


život je prelijep


potrebna si mi


i ti to znaš


 


velika si djevojčica


tajne za tebe nema


ne sakrivaj se


dok se pola riječi gubi


u jecaju ah taj predivni život


ostaje ton univerzuma


zapisan u kriku


mamo


mamice mila


 


pomagaj





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Volim Januar
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Ako vam nije previše čudno rekao bih


Volim Januar


 


zamislite


 


obzorje poškropljeno čednom beharastom bjelinom


nestvarno  nebo se   prelijeva


iz rubinove u purpurnu boju


u trenu koji prethodi  čaroliji violetne noći


 


čudesno


 


kristalna tišina doziva sne


zatvoriš oči


ruka u ruci


a duša nijemi


osluškujući ljepote Božijeg stvaranja.


 


a ktome


 


nadnaravnoj reminiscenciji kumuje


krhka ruža


orošena pahuljama bijelim


 


nestvarno


 















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem – U uglovima očiju tvojih vidim
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 


U uglovima očiju tvojih snovi vriju


prepoznah plavetnilo neba našega


i modre rijeke što iskri na kraju puta


kamo smo ljubav snili.


 


Tada opazih tvoju sjenu malu


nasmješenu i vedru od milovanja


mene za ruke drži i ljubi


moje maleno čedo radovanja.


 


Pomislih na ružu ljubavi


plač vremena što  đardinom  klizi


usred raširenih  prsta htijenja


zastor je iznenada pao.


 


Jecaj je što slama utrobu


izviruć iz dubine tkiva


osjeti se na daleku prošlost


kad si djevojčica bila.


 


U očima tvojim prepoznah kutke


maglovitih sjećanja i vrišteće boli


zarobljene u vlažnoj tami


poput zatučene grlice male.


 


Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih


kroz otvorena usta što traće dah


nesrećnica mila grca i pije suze


zbog zla što joj djetinju ružu uze.


 


U tami kutaka očiju tvojih


vidim grlicu jednu


koju tjeraju koju siluju i siluju


kojoj kamom život uzimaju.


 


Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih


u srca mi prodire trn ruže ljubavne


režuć oštro do srži do smrti do zvijezda


da osjetim tvoju bol malena moja.


 


U uglovima očiju tvojih san ja vidim


ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom


zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života


toliko je teška ko da planini zla pripada.


 


Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi


užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg


plivajući po dubini  srca tvoga osjetih rađanje


blisko kao  ljubav u zjenicama očiju mojih.


 





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki  –  Halvat II
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						




U halvatu trošnom


uzavrela tijela


mirišu


kricima strasti


do bola


od ljubavi rođenih


u okovima


malograđanštine


u spokoju noći prijete


nestaje golotinja


ljubavnika čednih


nezasitih


u nevinosti njihovoj


učiniše ih prljavim


licemjerja prepisivači


blatom


dvije grlice


bjelje od biserja


prljavim potocima


uma svoga


hoće da ošugave



												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				A  i  a
			

						

				  By     Poeme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 


 




 


Hvala ti


mila


 


lebdim


A


se tobom budim


 


A


lebdim


mila


 


a


gledam te


usnila si


 


 


A


dušu odmaram


na grudima mi kosa rasutih


ljubav snivaš


 


a


srce svoje tobom radujem


Još si topla


uzdrhtala od trena pređašnjih


 


a


još ti licem


nestašni smješak leluja


damari ti


ispunjeni još titraju


 


a


se uz mene stišćeš


hoćeš i u snu


joj doticaja i milovanje


 


a


te samo prigrlim


nježno


titrajima milujem


 


a


ti mi se prepuštaš


kao dijete kao mače mazno


kad nekom vjeruje


 


A


lebdim


mila


 


a


shvatam


tebi sušta ljubav druga


da stidljivo se pomalja




 


a




strpljenja


trebam


da plane


 


a


se mojom ljubavlju zapleše


stopi


obasja dunjaluk cijeli


 


A


lebdim


mila


milina


 


a


topla i jecajuća


rosiš  damare




 




milina


 


a


ljubav


od koje koža nasrhne


a svaki gen zaigra i nijemi


 




a




čudi


koliko je ljepote u tebi mila


 


a


ja


sretnik


noćima raskošnim


 


a


tvoje kose


milujem


poljubcima


 


a


mirišem


miris djeteta


čudom pitam


 


a


na bebu


na miris čednosti


još uvijek mirišeš


 


a


lebdim


mila


zapanjen bivam


 


a


kako se ona razigrana delfinka


što namah


tren prije


 


a


uranjajući i izranjajući


meni se davala


našoj ljubavi se predavala


 


a


odjednom u nevinost djetete pretvara


Mila moja ja moram


lebdjeti


 


a


oprosti mi


zaluđenom


usne tiho na tvoje spustiti


 


a


šapat poljubcem


da ti sne ne remetim


dušu tvoju dirnuti


 


a


ostani zauviek


čedno dijete


mila molim te


 


a


mi se kao žena vraćaj


svaki onaj put


kada osjetiš da u tebi vatra je


 


a


čežnja za mnom godi


damaru tvom


neugasivi plam ljubavi se opet javi


 


a


da ga ušuškani jedno u drugom


svijamo našim tijelima


tonemo i ronima


 


a


lebdimo u našem svijetu


koji samo iskreno predavanje


ljubav čistu


 


a


prepoznaješ


dobro ti jutro mila


a si lijepe snove snila


 


a ja


a lebdim


a naježen


a milošću okupan


a srastao s tobom


a još uvijek jecam


 




a




sa slasti noći koja mi kao tren sna bježi


moru naših oceana


Tišina i sni