Dušmani nama savjete dijele / II dio

Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.

O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.

Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.

Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.

Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.

O tugo moja!

I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.

To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.

I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.

No, vratimo se Bosni.

I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:

Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!

U ime čega? U ime i zaradi koga?

Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.

To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:

Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.

” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,

i izbroji one što klanjaju u njemu,

ali predvorje hrama ne izmjeri,

jer ono je dano paganima i oni će

će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.

(Otkrivenje 11.1 i 2.)

II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:

Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.

I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.

Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.

Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.

I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.

A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.

Enrico Macias – La Femme de Mon Ami / Song – Lyrics-Prevod na Bosanski jezik

Prevod i slike – Hajro bleki








La femme de mon ami

Je sais pourquoi tu as pleuré
Et tristement m'as regardé
Je peux te prendre dans mes bras
Pour embrasser tes yeux rougis
Mais moi je n'en ai pas le droit
Tu es la femme de mon ami

Je sais pourquoi tu veux partir
À moi tu ne peux pas mentir
Je peux te prendre dans mes bras
Et t'arracher à cette vie
Mais ça je n'en ai pas le droit
Tu es la femme de mon ami

Je sens mon cœur tout déchiré
Entre l'amour et l'amitié
Que je ne peux départager
Je sais pourquoi tu as quitté
Celui qui n'a pas su t'aimer
Et moi je t'ai laissé partir
À la recherche de ta vie
En moi je n'ai qu'un souvenir
Tu es la femme de mon amie

Je sais pourquoi tu veux chanter
Et pourquoi tu m'as regardé
Je peux te prendre dans mes bras
Car aujourd'hui j'en ai le droit
Tu es pour moi depuis toujours
Le vrai visage de l'amour
Pourtant jamais nous ne vivrons
Au cœur de la même chanson
Au cœur de la même maison
Je voudrais que tu ai compris
Que si je t'aime tu es aussi
Pour moi la femme de mon ami, de mon ami.

 

Žena moga prijtelja

Znam zašto si plakala
Sa tugom me gledala
Mogao sam te zagrliti
Poljubiti tvoje uplakane oči
Ali nemam na to pravo
Ti si žena  prijatelja mog

Znam zašto želiš otići
Ne možeš me lagati
Mogao bih te zagrliti
I izvući od tog života
Ali nemam na to pravo
Ti si žena  prijatelja mog

Osjećam moje srce je rasuto
Između ljubavi i prijateljstva
I ne mogu odlučiti
Znam zašto si otišla
Zbog onog koji nije znao kako te voljeti
I pustio sam te
Potraži život
U meni živi samo jedno sjećanje
Ti si žena  prijatelja mog

Znam zašto želiš pjevati
I zašto si me pogledala
Mogu te zagrliti
Jer danas imam pravo na to
Ti zauvijek pripadaš meni
Kao istinito lice ljubavi
Ali nikada nećemo živjeti
U srcu iste pjesme
U srcu istog doma
Htio bih da shvatiš
Da, iako ,iako te volim, takođe si
Žena prijatelja mog , prijatelja mog…

 






												

Neadresirana pisma roditeljima

 

Neadresirano pismo roditeljima

 

Sveta Tereza je jedne prilike  rekla:

„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.

Jedini Milostivi Stvoritelj je sušta Ljubav.

On od vas ne traži,a priori, da svu svoju ljubav poklonite gladnima.To mogu učiniti samo jake,izuzetne i u Boga Jedinog zaljubljene osobe.

On želi da  vi  nahranite gladnog,poklonite mu povjerenje,riječ i malo pažnje.I  too je velika ljubav.

A ima ljubavi na koje ljudi ne obraćaju pažnju i uzimaju je zdravo za gotovo.To su ljubavi prema Bogu jedinom i roditeljima.

Bog je Milosrdan i ljudima prašta njihov nemaran odnos prema Sebi.Od ljudi traži samo jedno,da budu djeca dostojna  svoga Stvoritelja.

Jedna od najsvetijih Ljubavi je ljubav prema roditeljima.

Možda su nam se majke i očevi činili kao obični,pomalo neobrazovani i prosti ljudi!?

Možda još osjećamo tešku očevu ruku ili majčinu kletvu.!?

Možda su nas neke zabrane povrijeđivali?

Možda su nas neki rastanci boljeli?

Možda  nam se činilo da su nas ponekad osramotili,pa smo ih se stdjeli i bježali od susreta u javnosti!?

Možda!

Sada,kada ih nema,nedostaju nam.I ljuti smo na njih.

Ne želimo praviše da mislimo na njih.Nemamp vremena?

Ljuti smo što su nas ostavili.,a nismo stigli da im se zahvalimo za sve muke, koje su prošli da od nas naprave ljude.

Poželimo da smo ih koji put više zagrlili i stisnuli.Cjelov dali.

Nikad im se nismo stigli izviniti za mnoge znane uvrede i povređivanja.Koliko je onih boli koje smo im nanijeli ,a kojih nismo ni svjesni? Ili jesmo?

Kad roditelj umre,   ljudsko biće je žalosno.Odjednom mu se srušio svijet.

Ali to je ,ponekad,tako površan osjećaj.Čovjek ne žaluje  roditelje.On žali sebe .Ostao je siroče.Više nema tople majčine grudi ili čvornate očeve ruke,da se ih prigrli, da svoju tugu odloži.Žali sebe,jer više nema kome da vjeruje.

Kome sada da ide?Kome da pobjegne od teškog rada,problema i života koji pritišće?Sa kime da podjeli breme života.

Kad četere'stina prođe,sve ponovo kreće svojim tokom.Samo se javlja neka praznina. koja se uvlači ,na pola puta , između srca i duše.Pa leta gore dole i guši.Svakim danom je sve veća.Ne osjetimo,ali je i tužnija.Nema tople ruke da ti se pruža,da te pomiluje, zagrli i zaštiti. A napolju je hladan i surov svijet.

I zato dok imate roditelje,zagrlite ih,ponekad pomilujte i poljubite.Ne morate ništa govoriti.Oni su sada kao  djeca.A djeca sve znaju ili osjete.

Roditelji znaju da im se kraj bliži. Prihavtaju to.

Nije njima žao mrijeti.

Njima žao vas;što vas nisu više mazili i ljubili. Što nisu,ljubav neizmjernu, koju su imali,  svaki dan, svaki tren pokazivali.

Njima žao vas, jer nikad nećete biti svjesni koliko su vas voljeli i koje su žrtve podnijeli da bi bi postali  roditelji.

Ljudi nisu skloni tuzi i bolu.U  životu  mora vladati harmonije .Postoji vrijeme za sreću,i vrijeme za tugu.Za radost i bol.Život i smrt.Za ljubav i rastanak.

Naši roditelji su samo ljudi.A ljudi prave greške.Nećemo reći da su naši roditelji bezgrešni.

Reći ćemo da je ljubav Boga Milostivog i roditeljska ljubav    jedine  bezuslovne ljubav. U životu se dese  i druge ljubavi koje bivaju bezuslovne,sli uglavnom,  ne prođu sasvim dobro.

Kad smo srećni ,zašto  misliti na tugu. Treba je osdtaviti sa sastrane.Ona zna svoje vrijeme.Ali kad tuga dođe, neka prošli , srećni dani budu njen lijek. Koliko je radovanje bilo žestoko,to će tuga biti žešća.

Ljudi plaču za izgubljenim,otišlim ljubavima.Osjećaju se prevarenim.Nikad se zapitaju koliko su sreće imali što su imali tu ljubav.

Otišla je,pa šta.ostali su snovi i mila sjećanja.Ljubavi ne treba zaboravljati,već se sa radošću na nju osvrtati.

Nova će ljubav doći.Eno je iza, ugla ide.

Zašto  insan plače nad danima kada je sretan bio?

Današnji dan posvećujemo senima i snovima krhkih bića koji su   poklanjali najviše svjetla i ljubavi u našim životima.

 

Indexi – A tko je taj pomenuti Lav

Lav je car životinja , kažu leksikon i riječnik. Tu nema ništa sporno.

Zoologija nije baš ubjeđena i sumnjičavo vrti glavom.

Sporna je tamo neka poetika. Ona se čini tako groznom jer tjera neke ljude da se nerazumno ponašaju i vide ono što nevide, a ono što vide pretvaraju u nešto drugo , što drugi ne vide.

Krivac je i izreka – Sve je u parovima.

To lave dobrim ljudima znači razum, muzika, ljubav i :

Lav je Bubanj što o jednom proljeću sanja.


Lav je Glas što o jednoj ženi sanja.


Lav je Klavir što o jednom izvoru sanja.


Lav je Bas što o jednoj rijeci sanja.


Lav je Gitara što o jednoj vjeri sanja.


Lav je onaj liljan bijeli, onaj ljiljan zlatni što o jednoj zemlji mira i sreće sanja.

Ej’ orkestar – Lav'a je to; što u ljubavi i ženi, radosti i bolu,sreći i tuzi, zemlji svojoj muziku je sa neba lio i snio.


Orkestar lava to su Indexi. A Indexi to je akademija lava.


E’, i mi sa njima smo pjevali i učili o ljubavi.

……

Ima i onih drugih koji se sa poetikom i ljubavi nisu na svojim predratnim, razrookim pijacama sreli. Oni su uvijek siročad života bili. Poneki i abortusi.

Njima vlada ogromni vjekovni strah i njima to lave znači nerazum, zlo i smrt, čak i kad:

Neko jednu nevinost dječiju siluje – a oni to lave zbore kao čekajuć’ u redu.

Neko nekog drvosječkom sjekirom ubije – a oni to lave kao sjekirom zamahuju.

Neko nekog na kamu kolje – a oni lave to lave kamom sjeku.


Neki neke ubiju i zakolju – a oni to lave kao ruke krvave brišu.


Neki još više nekih nestaše – a oni to lave kao ne znaju mjesto nestanka.

Neke to tam – tam gusle i pranga junaštvom zovu- a oni to lave kao zverinje luduju,i sa zverima šuruju.

Nema tu šta da se misli : nekih je lav omiljene bludnice zvijer.


Da volimo proklinjati ovim drugim bi rekli : prokleti bili.


Nećemo jer praštamo,ali pamtimo i znamo :

Dan Sudije je blizu.

Priča o Sarajevu počinje na Ilidži

Priča o Sarajevu počinje sa Sarajevskim poljem.

Priča o Bosni zemlji Božije milosti počinje sa Visočkim piramidama.

PRIČA O ILIDŽI

  1. 04. 2015.

Na prostranoj ravnici Sarajevskog polja, od strmih padina Igmana i brojnih vrela rijeke Bosne, do njenih pritoka Željeznice, Dobrinje, Miljacke i Zujevine, a okružena velikim lijepo uređenim parkom i čuvenom Velikom alejom, Ilidža je banjsko i klimatološko lječilište, rekreacijski centar i izletište.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Reljef područja Ilidža različitog je oblika – od tipičnog ravničarskog do brežuljkastog i krškog u području planine Igman koja je prirodno ograničila s jugozapadne strane, s najvišim vrhom (Crni vrh 1499 metara nadmorske visine). Smještena je na 490 metara nadmorske visine, 12 kilometara jugozapadno od centra Sarajeva. Upravo padine planine Igman čine prirodni amfiteatar od Krupca na istoku, preko Hrasnice do Blažuja i Raskršća na zapadu.

U tom međurječju koje obiluje izvorima slatke vode, na površinu zemlje izbijaju i topla vrela, zagrijavana magmom u dubinama zemljine kore, ali ljekovita zbog soli, klorida, kalcij-karbonata i ugljične kiseline.

“Pretpostavlja se da je rimsko naselje na Ilidži nosilo naziv Aquae Sulphurae (Sumporne Toplice) zbog blizine termalnih vrela, ali je to nemoguće sa sigurnošću utvrditi. I riječ ilidže (ilice) na turskom doslovno znači banja ili toplice.

Ovaj dio Sarajevskog polja najstariji je naseljeni dio današnjeg grada.

Na lokaciji poljoprivredne stanice u Butmiru otkriveno je 1893. godine prahistorijsko naselje, najveće neolitsko nalazište na prostoru južnoslavenskih zemalja. Prema radiokarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere.

Nešto dalje od sumpornih vrela u ravnici živjeli su pripadnici čuvene butmirske kulture, zemljoradničke zajednice kamenog doba čiji se prestanak postojanja veže za najezde ilirskih naroda koji su poznavali metal.

Iliri su stanovali u gradinama na obroncima Igmana, Bjelašnice i Jahorine, a počinju se spuštati u ravnicu u 1. vijeku, kada Rimljani osvajaju Balkan i uspostavljaju trajni mir. Tada započinje prva prava urbanizacija područja Sarajeva”, kazao nam je historičar i arhivist Velid Jerlagić.

Pokraj sumpornog vrela nastaje multietničko naselje domaćih ljudi i isluženih rimskih legionara raznih rasa i religija. To je bila općina Aquae S… (Toplice S…), izgrađena uz cestu Narona (Metković) – Argentaria (Srebrenica) i rijeku Bosnu.

Arheolog J. Kellner otkrio je impresivne nalaze koji govore o luksuzu žitelja ovog mjesta. Prostrane terme i upravne zgrade krasili su mozaici vanredne ljepote koji se danas čuvaju u Zemaljskom muzeju.

“Stari Slaveni naselili su zgarište rimskog naselja poharanog u naletima Gotskih i Avarskih hordi. Iako nisu koristili terme, u 9. stoljeću u Vrutcima grade malu preromaničku crkvu, a u 11. stoljeću i šestoapsidalnu crkvu dalmatinskog tipa u Rogačićima.

Osmanlije tu zatiču naselja Blažuj i Lužani, te stari rimski most preko Bosne koji obnavljaju. Bosanski vezir Rustem-paša na Ilidži gradi karavansaraj i most preko Željeznice na čak 15 lukova, a bogate Sarajlije u okolini grade svoje kule (odžake) i ljetnikovce zbog posebne klime i prirodne ljepote”, dodao je historičar Jerlagić.

Austrougarske vlasti shvatile su vrijednost termalnih izvora i 60 vrela koja čine rijeku Bosnu, pa Ilidža postaje izletište i ljekovita banja (Bad Ilidže).

Gradi se reprezentativni kompleks hotela: Austria, Hungaria i Bosna okružuju jedan od najljepših parkova u Sarajevu, a velika aleja s 3000 sadnica kestena i platana vodi ka nekoliko kilometara udaljenom Vrelu Bosne i Zoološkom vrtu.

Sarajevo je 25. maja 1895. godine spojeno s Ilidžom uskotračnom prugom, kojom je popularni vikend-voz subotom i nedjeljom vozio stanovnike grada na izlet. Uz željezničku stanicu izgrađena je i pošta, dovedeni struja i telegraf, pa se Ilidža počinje formirati kao zaseban gradić.

Poslije Drugog svjetskog rata Ilidža se razvijala kao turističko i lječilišno, ali i industrijsko mjesto, pa je bila jedna od najbogatijih u bivšoj Jugoslaviji, s kontinuitetom naseljenosti od preko 5000 godina. Sa Sarajevom je povezana tramvajskom prugom u januaru 1960. godine, a danas je spojena s gradom i čini njegov nerazdvojan dio.

Polije potpisivanja Daytonskog sporazuma veći dio općine Ilidža ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornje Mladice i Kasindo, te dijelovi naseljenih mjesta: Krupac i Sarajevo-dio. Od ovog područja formirana je općina Istočna Ilidža.

Spomenici i znamenitosti

Katolička crkva Uznesenja Marijina na Stupu, Ilidža, historijska građevina

Mezarje Velika drveta (Stari nišani) na Stupu, grobljanska cjelina

Prahistorijsko naselje u Butmiru, arheološko područje

Spomenik borcima NOR-a (Spomen-kosturnica u Velikom parku na Ilidži), graditeljska cjelina

Željeznička stanica Ilidža, historijska građevina

Zildžića kuća, historijska građevina

Navedene znamenitosti su proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Prilikom opravke Rimskog mosta u osmansko doba, kada je i dobio današnji izgled, korišten je kamen s obližnjih ruševina iz rimskog doba.

‘čkica – značenje / Blekijev mahalski riječnik pojmovnik

-skraćenica od π'čkica ( π paɪ/ izgovara se kao pi ) 

π – Arhimedova konstanta 3.14159265359

Ugodniji je demunitiv je ćkica i primjenjiv je za ženski i muški rod, jer su muškinje vrlo često više čkice nego žene.

Značenje:

-pišulja , popišulja , žuborenka od glagola čkiti

-ona koja žubori kolonjsku vodu

glagol čkiti – mokriti , žuboriti

-plašljivica , plačljivica

-šmizla , cmizdravica

-ona koja sakriva svoje pravo lice

-fig. licemjerka

-naučno vaginica

Još veča skraćenica je izraz Kica , koji se udomaćio kao muško ime ili nadimak, pa zbog toga nije uvršten u ovaj riječnik.

-mazni demunitivni dodatak prezimenima i imenima , na primjer:

-Pipić

-Ćupić

-Prpić

-Popić

-Kapić

-Kopić

-Kipić

-Krpić

-Kupić

-Dropić

-Topić

-Tupić

-Snopić

-Supić

-Šćepić

-Šupić

-Pepić

-Repić

-Tipić

-Trpić

-Tepić

-Žepić…

Nije vam riječnik kriv za vaše mentalne implikacije, koje vuku na verba opscene , a koje eskaliraju krjnjim primitivizmom.

Do vašeg je uma i narodskih prezimena .

Марина Девятова – КАЛИНКА / Lyrics – Prevod

Prevod

Hajro bleki

Razigrani vrt  Životna radovanja  Djevojka sa suncem u očima

Kalinka

 

Калинка, калинка, калинка моя!

В саду ягода малинка, малинка моя!

Ах, под сосною, под зеленою,

Спать положите вы меня!

 

Ай-люли, люли, ай-люли, люли,

Спать положите вы меня.

Калинка, калинка, калинка моя!

В саду ягода малинка, малинка моя!

 

Ах, сосёнушка, ты зеленая,

Не шуми ты надо мной!

Ай-люли, люли, ай-люли, люли,

Не шуми ты надо мной!

 

Калинка, калинка, калинка моя!

В саду ягода малинка, малинка моя!

Ах, красавица, душа-девица,

Полюби же ты меня!

 

Ай-люли, люли, ай-люли, люли,

Полюби же ты меня!

Калинка, калинка, калинка моя!

В саду ягода малинка, малинка моя!

 

 

Каљинка

Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!

У башти јагодо, јагодо моја!

Ах, под бор, под онај зелени,

положите ме да спавам!

 

Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,

положите ме да спавам.

Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!

У башти јагодо, јагодо моја!

 

Ах, борићу, ти зелени,

не шуми нада мном!

Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,

не шуми нада мном!

 

Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!

У башти јагодо, јагодо моја!

Ах, лепотице, девојче,

заљуби се у мене!

 

 

Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,

заљуби се у мене!

Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!

У башти јагодо, јагодо моја!

 






												

Aco Šopov – Zagledan u ocean

Jedna čovjek zagledan u ocean

jedan čovjek zagledan u valove oceana

stoji dugo nepomičan na obali

kao da prelistava sudbinu svoga naroda.

Čovjek ne primjećuje da vrijeme prolazi,

da već odavno nije podne,

da sunce skače po vodenim neravninama

kao ogromni ranjeni crveni galeb,

i da će se uskoro spustiti

beskrajna afrička noć.

 

Ćovjek nepomično stoji kao skamenjeni žali.

Ocean je ogroman,a čovjek je mali.

 

Jedan mali čovjek zagledan u valove oceana

stoji na obali i u mislima doziva

sve galije svojih nepoznatih predaka

koji su otplovili prije mnogih vjekova

na put u neizvjesno i nepoznato Sutra.

Čovjek stoji i ne primjećuje

da je sve natkrila beskrajna afrička noć

i da je sve uvijeno u jedno crno i ogromno Ništa –

i zemlja i nebo i voda.

Čovjek stoji uporno i dalje gleda.

Odjednom ogromno crno Ništa  kao da se pokreće,

kao da oživljava

iz njegovih dubina izranjaju

davno isplovljene galije

mladići i djevojke odvedeni prije mnogo vijekova,

polako, ali sigurnoveslaju i približavaju se obali

čija s egranica ne nazire u mraku.

Ači čovjek na obali ih naslućuje,

dugo im maše rulama,

doziva ih,nadvikujući se sa strašnim glasom oceana.

I eti – oni nailaze,

već s eiskrvacaju na obali

noseći na rukama tešku i neodređenu

sudbinu,

svoju nenapisanu povijest.

Čovjek na obali skače od radosti,

sa svima s egrli, sa svima se ljubi

i neosjetno isčezava,nestaje među njima..
Čovjek se sliva sa ogromnom masom,

a masa sa čovjekom.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Odavno je već prošla noć,

sunce ponovo izlazi na obalom oeana

rumene ga radosti i tuge vali.

Čovjek uporno stoji i gleda u valove oceana.

Čovjek je ogroman a ocean mali.