Dan petnaesti<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/p>\n I tada te vidjeh\u00a0poslijednji put ljubavi moja.<\/p>\n Mrak usputne autobuske stanice.Usnula ljubi\u010dica.Usnulo’ prolje\u0107a u autobusu.Usnulo zlato moje.<\/p>\n Nje\u017eni smje\u0161ak na licu zaljubljene mladosti.Lagano prekr\u0161tene ruke porigrlile ,tanano tkani \u00a0, bijeli d\u017eemper. Smirena bezbri\u017enost na jedan dra\u017eesni,nesta\u0161ni,skoro pa dje\u010diji, na\u010din spava.<\/p>\n Gledaju\u0107i te,osje\u0107ao sam,cvjetna haljina se stopila sa djevi\u010danskim mirisima tvoga zadovoljnog tijela.Bla\u017eeni osmjeh sretne djevojke koja vi\u0161e nije djete vjerovatno svoga dragog sanja.\u010cinilo mi se, milo moje sada sanja da smo\u00a0 \u00a0negdje daleko me\u0111u zvijezdicama,A\u00a0 mo\u017eda\u00a0 sanja, da se nas dvoje beremo na izvorima ljubavi.<\/p>\n Opra\u0161tanje je \u010dudna stvar.<\/p>\n Ima opra\u0161tanjai\u00a0 ima opra\u0161tanja. A neka se izmaknu.To na\u0161e opra\u0161tanje\u00a0 bilo vazdu\u0161asto,put krila leptira-ru\u017eina lata-tihe muzike an\u0111ela s neba, il’ osmjeha mjese\u010deve blagosti \u0161to nje\u017ei srce.<\/p>\n Ponekad vrtim\u00a0 tu scenu. Usporeno.Ponekad je sanjam. I svaku scenu ponovo pro\u017eivim.Decenijama.I iznova i iznova se zaljubljujem u tebe.<\/p>\n Bo\u017ee mili , koliko sam te volio.<\/p>\n Svaka scena sa robom u kadru se svaki dan ponavlja.Jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e ih\u00a0 mislima prizivam. I svaki titraj , svaki tvoj mig ,svaji tvoj osmjeh i suzu – piksel po piksel na platno prenosim.<\/p>\n Kasnije,u nekim drugim \u017eivotima \u010detiri i po decenije Indexi,tri slike,dvadesetak ljubavnih pisama i je bilo sve \u0161to mi je ostalo od tebe.I mnogo ljubavi i tananih sje\u0107anja. Ponekad mi se \u010dini,mnogo mnogo vi\u0161e najuzvi\u0161enijih, neispri\u010danih osje\u0107anja.<\/p>\n Godine lete.I decenije.An\u0111ele moj, tebe u njima za mene nema.Fizi\u010dki.A puno mi srce ljubavi,a puna mi du\u0161a tebe.Jo\u0161 uvijek imam\u00a0 barem pola od onih petnaest \u00a0bisernih ogrlica u sebi.Svaka niska\u00a0 po\u00a0 trideset tri staklene perle,\u0161to resile su vjeru,moju i tvoju.<\/p>\n One koje nemam u sebi sam izvadio,niti pokidao,biserne perle i velikodu\u0161no kao i ti meni, nekim drugim poklanjao<\/p>\n Tek deceniju poslije, poneka\u00a0 \u0161krta ,te\u0161ko iskam\u010dena vijest o tebi.<\/p>\n Magloviti nagovje\u0161taji naglo prekinute mladosti.Zvr\u0161etak srednjo\u0161kolskog obrazovanja, humanitarna djelatnost , tvoj odlazak ili bijeg\u00a0 na zapad..<\/p>\n Lete godine.<\/p>\n Kora\u010da\u0161 polako ljubavi moja.Rame uz rame sa mnom. Da, da. Ruka u ruci i tango u mojopj du\u0161i.<\/p>\n I jo\u0161 deset.<\/em>I jo\u0161 deset.I jo\u0161 deset prohujalih, A mi jo\u0161 uvijek\u00a0 ple\u0161emo na\u0161 poslijendji drugi valcer , stvoren radi nas.<\/p>\n Jo\u0161 deset i ne\u0161to vi\u0161e preko prtina samo\u0107e . U tangu. Tijelo uz tijelo . Eksplozija tijela i bura strasti u no\u0107i coprnica, nikad ne prestaju.<\/p>\n Da , da. Bilo je to vrijeme ru\u017ea, ljubavi i snova.<\/p>\n Pola vijeka,godina manje-vi\u0161e ljubavi i pjevanja tebi jedinoj, ljubavi moja .<\/p>\n Puno je to godina koje\u00a0 sanje proklizavaju u onom jednom trenu \u0161to se sada\u0161njost zove.<\/p>\n Mogao bih ja , jo\u0161 pedest godina o nama pjevati i tebe sanjati.Ali ne\u0107e mo\u0107i.To me,to nas milostivo Nebo sebi zove.<\/p>\n A \u0161ta smo radili sve te godine?<\/p>\n Pjevali i snivali o ljubavi i ljubav slavili. I poklanjali.<\/p>\n Pjevali i pjesme snivali smo zajedno.Indexi,hmm,ti i ja,Davor,Dizdar i Monteno .\u010cak bi nam se i strogi mudrac Me\u0161a znao pridru\u017eiti.Uvijek se govorilo da Indexi rade za nas – uz Little help of the frend i sasvim normalno poetesa.<\/p>\n Kemo je uz Maka,slovio kao jedan od najboljih prijatelja Indexa,posebice Pjeva\u010da.Zbog toga ga je bajka \u201enenadano\u201c ubacila u ovaj svoj zavr\u0161ni krug prolje\u0107a. Jer postojalo je ono tvoje\u00a0 zauvek.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ljubav se dogodi tek tako<\/p>\n Sama od sebe savim lako<\/p>\n Mili moj samo ti tuguj i ne tuguj<\/p>\n Obr\u0107i se\u00a0 vri\u0161ti i miruj i ne miruj.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Na\u00a0 pla\u010d za tobom nikog ne tjeraj<\/p>\n Bio je dovoljan poljubac jedan znaj<\/p>\n Da \u0107u te voleti zauvek to znam<\/p>\n Na osmijeh tvoj-srce obe\u0107avam.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Zna\u0161 li kako bol svoj zadr\u017eavam<\/p>\n Zatvorim o\u010di i tebe pogledavam<\/p>\n Ali ne mogu da se utje\u0161im ja<\/p>\n Prejaka \u010de\u017enja pod nebom sja.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Mali Princ u tebi\u00a0 da odraste ne dozvoli<\/p>\n Ako treba slam\u010dicom mlatni ga po glavi<\/p>\n Da djete ne odraste i samo mene da voli<\/p>\n Podmiti \u2013 moli sve u\u010dini nama u slavi<\/p>\n \u00a0<\/p>\n U mome gradu,u mojoj zemlji zbio se i pro\u0161ao je rat.Njemu u ovoj Bajci nije mjesto.Ovo je pri\u010da o tebi,meni i ljubavi, prvenstveno na\u0161oj.Ono zbog \u010dega pominjem rat je to \u0161to sam u njemu izgubio tvoja pisma.I to je bilo jedino vrijeme, kada te nisam mogao \u0161titi.<\/p>\n U mom gradu,u mojoj zemlji u tom ratu su ginula i djeca.\u010cetrdeset dva mjeseca dug dan i jo\u0161 du\u017ea no\u0107 su bili\u00a0 \u00a0tmurni i sivi.I ne\u0161tedimice smrtonosni.Stalno se mogla \u010duti jaka grmljavina i nesnosna buka koja gu\u0161i i nestaje \u017eivote. A u\u00a0 zati\u0161ju\u00a0 galebova i djece krik.<\/p>\n A ja sam imao dvoje,sina jedanaest i k\u0107er \u010detiri godine s po\u010detka rata.Morao sam svaku svoju misao,svaku moju molitvu posvetiti njima da ih za\u0161titim od zla.<\/p>\n Da li se sje\u0107a\u0161 rije\u010di koje si mi rekla, mila moja?<\/p>\n -Djecu treba samo voljeti i pustiti da se igraju i jure.<\/p>\n A te \u010detiri godine sam ih morap sakrivati od zla.Smrt je bila milostiva i zaobi\u0161la nas.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Dvoje djece<\/p>\n dva sunca<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kad pogledam u nebo<\/p>\n Moram o\u010di sklopiti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kad o\u010di sklopim<\/p>\n Svoju djecu vidim<\/p>\n \u00a0<\/p>\n U polju sanja<\/p>\n Ljubavlju okupana<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Tr\u010de,igraju se i jure<\/p>\n suncem i ljubavlju obasjana<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Radosna<\/p>\n Nje\u017ena<\/p>\n Poput nas dvoje<\/p>\n Beskrajno \u010dedna<\/p>\n \u00a0<\/p>\n mirisnim ljubi\u010dicama<\/p>\n sanjaju i hrle<\/p>\n \u00a0<\/p>\n pa hajde<\/p>\n sad ti<\/p>\n ne gledaj u sunca.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Moje su molitve usli\u0161ene.<\/p>\n Zato prepoznah svoj grad kao Sveti grad.<\/p>\n I za tebe sam se molio da bude\u0161 dobro.Ti si bila ono moje malo dijete s kraja ljeta, mog jedinog\u00a0 prolje\u0107a u kojem sam \u00a0dijete bio.<\/p>\n Sebi\u00a0 ne bih oprostio i samu pomisao da bi ti se ne\u0161to lo\u0161e moglo dogoditi. Tada spoznah drugo ime svoje domovine – Bosne ,Zemlja Bo\u017eje Milosti<\/p>\n A poku\u0161avam se sjetiti ,da li sam ja tebi ikada oprostio ono \u0161to zapisano je u jednoj pjesmi:<\/p>\n Oprosti mi \u0161to ne mogu\u00a0 ti oprostim<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Tugu ili radosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Smijeh ili ludosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n \u0160ale ili nje\u017enosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Snove ili milosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Ljubi\u010dice ili milovanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako\u00a0 ti oprostim<\/p>\n Stvarnost ili vjerovanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Bje\u017eanje ili ostajanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Vjernost ili nesta\u0161luk<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n ki\u0161u ili sun\u010dev sjaj<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Ono tvje nadanja znaj<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Tugi ili \u017eestinu<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Usne ili istinu<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Sve \u0161to si mi dala<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ako ti oprostim<\/p>\n Htjenje a nisi znala<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Tebi ne\u0107e ostati ni\u0161ta<\/p>\n Mila moja.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Jer Mili Bog<\/p>\n Sve daje u parovima<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ti i ja<\/p>\n Sunce i mjesec.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Radosti i tuge<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem pra\u0161tao<\/p>\n Smjeh i suze<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n \u0160ale i nje\u017enosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Milovanja i \u010dednosti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Snove i bje\u017eanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Stvarnost i ostajanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Nadu i vjerovanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Sjaj ki\u0161e i padanje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Nesta\u0161luk i tugu<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Istinu i njenu drugu<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem opra\u0161tao<\/p>\n Ono \u0161to si dala i mislila dati<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kada ti budem to opra\u0161tao<\/p>\n Tada \u0107e\u0161 moju ljubav znati<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Meni \u0107e\u0161 uzeti sve<\/p>\n Milo moje<\/p>\n \u00a0<\/p>\n I zato<\/p>\n Oprosti mi<\/p>\n \u0160to ne mogu<\/p>\n Ne,ne mogu ni\u0161ta<\/p>\n da ti oprostim jedina<\/p>\n tada kao da nas nije ni bilo<\/p>\n ljubavi moja<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Tada saznah jo\u0161 jedno ime Moga\u00a0 grada – Grad \u010dednosti.<\/p>\n Nekako mi se \u010dini da dobro bez lo\u0161ega i nije neko po mjeri krojeno dobro.<\/p>\n A ti begunica mila?<\/p>\n \u0160uti\u0161.Da mila,\u0161uti\u0161 li \u0161uti\u0161.Poput okamenjene gromade iz koje izvire Modra rijeka.<\/p>\n Dodji, prolece moje, smjehom ljubavnice zemlje, neka zakuca sre\u0107a sama, nestrpljiva da se izrazi u srcima na\u0161im.!<\/p>\n Dodji u naletima nemira ,usred li\u0161\u0107a i cvje\u0107a koje hita da procvjeta. Kao sjajna pobuna, baci se u no\u0107, u tamu vode, iznad zemlje, oglasi slobodu bi\u0107a – navsegda zarobljnih ljubavlju! Kao smeh munje, urlik oluje, odjekni gromom u bu\u010dnom gradu, oslobodi re\u010d ugu\u0161enu. Oslobodi damar\u00a0 koji je pao u letargiju, osna\u017ei srca borbu malaksalu, budi pobednik smrti!<\/p>\n Sje\u0107am se \u00a0\u00a0dana kada si usli\u0161ila moje molbe.<\/p>\n Pljusak je besneo, pa se smirio, i ponovo po\u010deo, \u010dudljiv i vreo, s duvanjem vetra. Uzeh svoju mramornu spravu za sviranje. Nemarno sam dodirivao titrave \u017eice tvoga tela, kao me\u0161tar najlep\u0161eg instrumenta . Nehoti\u010dno muzika je pratila ritam naleta vetra i ki\u0161e.<\/p>\n Su\u0111aja je\u00a0 kri\u0161om ostavila svoj posao, zastala kod\u00a0 vrata na\u0161ih snova, dvoume\u0107i se,pa pobegla. Prepustila nas je slobodnoj volji.Mi izabrasmo ljubav i njenu sublimaciju.Dodire i poniranja..<\/p>\n Kasnije , mnogo kasnije , kada se oluja sti\u0161ala,vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid. Najzad je tiho u\u0161la u pjesak pored nas i sjela. Pognute glave hitro okrece iglu u ti\u0161ini. Plete krhko tkanje. Uskoro zastaje,di\u017ee pogled i gleda raspored aleja zvezdica blje\u0161tavih od ozona.<\/p>\n Spusti pogled,sagne se , zagrabi \u0161aku\u00a0 pijeska\u00a0 tamnog od ki\u0161e. Suosje\u0107ajno\u00a0 nas gleda. Jedna suza iskri joj u oku na strani od srca, Slije\u017ee ramenima. Njene mo\u0107i se ovdje zavr\u0161avaju. Ne mo\u017ee nam ni\u0161ta vi\u0161e pokloniti.<\/p>\n Okre\u0107e nam le\u0111a.\u00a0 .Opra\u0161taju\u0107i se od nas , od uzavrele no\u0107i , ki\u0161nog potpurija, punog senki, pesme i ti\u0161ine ,baca pijesak preko ramena na strani gde nije srce. Ne pada joj na pamet ni\u0161ta drugo i nestaje.<\/p>\n Neke druge no\u0107i ,kada mi se Su\u0111aja smilovala,ispevao sam jednu pesmu, ali ti nisi bila tu,samo seni tvoje.Pronasao sam re\u010di koje sam uzalud tra\u017eio godinama.Jest, iz nedara no\u0107ne ti\u0161ine, one su se slile u muziku, dok su se zvezde palile jedna za drugom<\/p>\n Ali ti nisi bila tu.<\/p>\n Hteo sam jutros da ti pevam pesmu svoju: ali iako nisam zaboravio melodiju, buntovne re\u010di mi izmi\u010du ,sada \u00a0kad si kraj mene.<\/p>\n Zadrhta\u0107u bez sumnje ako se ikad budemo sreli ,u drugome nekom \u017eivotu, u svetlosti udaljenog sveta. Zaustavljaju\u0107i se, prepozna\u0107u tvoje o\u010di, tamne kao jutarnje zvezde, i znacu da su pripadale zaboravljenom sumraku pre\u0111a\u0161njeg \u017eivota.<\/p>\n Re\u0107i \u0107u ti:<\/p>\n \u201e\u010car tvog lica nije samo u njemu, u njega se utkala zarka svetlosti moga pogleda, pri susretu koji se pamti – navsegda\u00a0 i moja ljubav joj je dala tajnu koja ne blijedi .Tom ljubavlju, mene koji sam samo jedan \u010dovek izmedju drugih, koji plovi obi\u010dnim tokom,\u00a0 sam pokretan konstantnom voljom usuda i\u00a0 milosti Neba.<\/p>\n Dala si mi mesto ,tamo gde pesnici svih vremena donose svoje darove, gde ljubavnici u ime Vje\u010dnog pozdravljaju snove i muze \u00a0kroz stole\u0107a.<\/p>\n Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu robova – ne opa\u017eajuci kako je moje telo postalo dragoceno od tvog milovanja.Ne slute\u00a0 \u00a0da u sebi nosim tvoj poljubac, kao sto sunce nosi u svom sjaju\u00a0 vatru bo\u017eanskog dodira.Dodira koji sija na tvom licu.na tom trgu robova . I ti shvata\u0161 da je ve\u0107 odavno tebi poklonjeno srce moje, krvavo i \u017eivo.<\/p>\n Razmi\u0161ljaju\u0107i \u0161ta bih ti jo\u0161 mogao re\u0107i,nevoljko sam gazio poko\u0161enu travu rasutu na betonskoj stazi.Tada za\u010duh:<\/p>\n \u201ePoznajes li me?\u201c<\/p>\n Osvrnuh se, ugledah an\u0111elu i rekoh:<\/p>\n ‘-Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice’<\/p>\n An\u0111eo odgovori:<\/p>\n -Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti,<\/p>\n Njene o\u010di su blistale kao rosno jutro. Po\u010dutah trenutak, a zatim zapitah:<\/p>\n -Jesi li iscrpela sav teret suza<\/p>\n Osmehnula se i ne odgovori.<\/p>\n Razumeh da je njen pla\u010d imao vremena da je nauci govor osmeha.<\/p>\n -Nekada ,-prosapta ona,-govorio si da \u0107e\u0161 uvek voleti svoju tugu. \u201e<\/p>\n Zbunjen, rekoh:<\/p>\n -Istina je, ali pro\u0161le su godine, i do\u0161ao je zaborav.\u00a0<\/p>\n I uzimaju\u0107i njenu ruku u svoju, dodadoh:<\/p>\n \u017eI ti si se promenila. Nekada\u0161nja bol postala je vedrina.<\/p>\n \u201eSre\u0107na sam sto me vi\u0161e ne gleda\u0161 sa\u017ealjivo.\u201c<\/p>\n Tada si se rasplinula, a\u00a0 odjek mojih re\u010di koje kazuju zbogom, prestra\u0161ene od ocajnog naglaska na kona\u010dnosti, dovele su me do ivice pla\u010da.<\/p>\n Ali novi\u00a0 dan \u0107e se roditi, moje srce \u0107e biti opet tvrdo, i ne\u0107e biti vi\u0161e vremena za suze.<\/p>\n Ko ka\u017ee da je zaborav nemogu\u0107?<\/p>\n Samilosna smrt buja u samom srcu \u017eivota, obuzdavaju\u0107i njegovu ludu \u017eelju za trajanjem.Burno more na kraju otpo\u010dine u svojoj pokretnoj kolevci.\u0160umski po\u017ear zaspi u postelji od pepela.<\/p>\n Ti i ja se rastajemo. Rijeku rastanka ce prekriti \u017eiva trava i cve\u0107e nasmejano na suncu.<\/p>\n \u017dao mi\u00a0 mila moja, vremena sretnih dana,na\u0161ih detinjih \u017eivota,nalik na jedan za\u010darani svijet, iz koga nismo mogli ili nismo hteli pobe\u0107i, se pomalo bli\u017ei kraju.<\/p>\n Predivni su Dvori moji,mila moja.Sa lutanja i puteva dugih i raznobojnih\u00a0 uvijek sam im se vra\u0107ao nose\u0107i u d\u017eepovima misrise \u017eutih dunja\u00a0 i eho djevoja\u010dkih\u00a0 tuga, oro\u0161enih ljubavlju i iskonskom milo\u0161\u0107u.<\/p>\n Hvala ti prolje\u0107e moje,za sve dane prolje\u0107a mojih.Kora\u010daj polako ka putevima mojim,ka svim prolje\u0107ima \u0161to njima dolaze<\/p>\n Spavaj mirno ljubavi moja,za sva prolje\u0107a koja si mi ili nisi dala.Sanjaj lijepe proljetne snove ,dobro srce moje. Hvala ti za sve\u00a0 biserne perle u mojoj du\u0161i nanizane.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n I zato hvala ti za ljubav Jedina ljubavi moja. Pogledaj dolje ka meni , sje\u010danj je, pahulje bele padaju i se\u0107aj me se s ljubavlju. \u010cini to dok mo\u017ee\u0161, dok zvijezdice , tvoje sestrice obitavaju u tvojim o\u010dima.<\/p>\n Zbogom ,zbogom dijete moje malo. Z<\/em>bogom ,zbogom moja djevoj\u010dice.<\/p>\n Opra\u0161taju\u0107i se oprost molim, r<\/em>adi mira u mome srcu \u00a0<\/em>i tvome i \u00a0onog\u00a0 vremena ljetnog. <\/em>Ponovo poku\u0161aj\u00a0 ili\u00a0 nemoj prizvati sjene, ali pazi , \u017eivot je prelijep . I\u00a0 pla\u010di malo dijete mopjeza mene i tebe. Pla\u010di djevoj\u010dice moja pla\u010di. Ja ne mogu , ja sam svoje suze isplakao za ovih \u010detdeset osam godina \u00a0ljubavi, snova i\u00a0 samo\u0107e.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Tu i ti jedina ljubavi moja i spas<\/p>\n svijet je bio prije i bi\u0107e poslije nas<\/p>\n samo ne\u0107e biti tako mio i\u00a0 \u010dist bez nas<\/p>\n \u00a0<\/p>\n da voleo sam te mjesec je svjedok<\/p>\n da volio sam te<\/p>\n bio zaljubljen<\/p>\n kao i uvek prije<\/p>\n od ro\u0111enja<\/p>\n nemoj se smejati<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Istina je.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n neki ljudi \u010dim se rode \u017eive u oblacima<\/p>\n u njima vide lik svoje jedine ljubavi<\/p>\n i onda kroz \u017eivot hode i tragaju za njom<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Neki je na\u0111u.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n neki se mimoi\u0111u u djeli\u0107u sekunde<\/p>\n a to je mnnogo prostora<\/p>\n neki nespretni budu \u00a0na\u0111u je pa se izgube<\/p>\n svi su oni sretnici \u00a0jer \u00a0o ljubavi snivaju<\/p>\n \u00a0<\/p>\n svu no\u0107 sam probdio<\/p>\n veliki okrugli srebreni mjesec,<\/p>\n si\u0107u\u0161ne zvjezdice su mi namigivale<\/p>\n i avgust je bio<\/p>\n ali nebo nije imalo maglica<\/p>\n \u00a0<\/p>\n reka je bila dovoljno \u0161iroka<\/p>\n da mi se \u010dinilo da je to jezero<\/p>\n na kojem\u00a0 nesta\u0161ni mjesec igru igra<\/p>\n lelujaju\u0107i ho\u0107e da najavi djecu<\/p>\n koja se igraju i jure<\/p>\n \u00a0<\/p>\n samo se \u0161alio,<\/p>\n mene hudog \u00a0zezao,<\/p>\n jer iako je bio osam godina stariji,<\/p>\n ja sam ga prepoznao<\/p>\n \u00a0<\/p>\n bio je to onaj isti mjesec<\/p>\n onih na\u0161ih obala pustih<\/p>\n obala vrelih<\/p>\n kad molio sam te da bude\u0161 kao more<\/p>\n \u00a0<\/p>\n a ti si me voljela ljubavi moja<\/p>\n bio je to onaj isti mjesec<\/p>\n velikodu\u0161ni<\/p>\n \u0161to slao nam je maglice,<\/p>\n zvjedice i Bolero<\/p>\n okretao le\u0111a<\/p>\n kriju\u0107i pogled<\/p>\n da bi se mi bezbri\u017eno igrali i jurili<\/p>\n \u00a0<\/p>\n tada smotekdjeca stidljiva bila<\/p>\n pa smo poljubce i milovanja<\/p>\n u\u00a0 uzburkanom<\/p>\n zapjenu\u0161anom valu \u00a0krili<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Govorio sam da te volim<\/p>\n vjerovala si mi<\/p>\n Govorila si da me voli\u0161<\/p>\n vjerovao sam ti<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Da mila moja, sve je to uistinu bilo,one davne hiljadu devetstotina \u0161ezdeset osme.<\/p>\n Da ljubavi moja , bila je to godina ljubavi i cvije\u0107a,i jo\u0161 mnoge \u0161to netom slijede.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n\n\n Dan petnaesti \u00a0 I tada te vidjeh\u00a0poslijednji put ljubavi moja. Mrak usputne autobuske stanice.Usnula ljubi\u010dica.Usnulo’ prolje\u0107a u autobusu.Usnulo zlato moje. Nje\u017eni smje\u0161ak na licu zaljubljene mladosti.Lagano prekr\u0161tene ruke porigrlile ,tanano tkani \u00a0, bijeli d\u017eemper. Smirena bezbri\u017enost na jedan dra\u017eesni,nesta\u0161ni,skoro pa dje\u010diji, na\u010din spava. Gledaju\u0107i te,osje\u0107ao sam,cvjetna haljina se stopila sa\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,32],"tags":[],"class_list":["post-9716","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-petnaest-dana-proljeca"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9716","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9716"}],"version-history":[{"count":8,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9716\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":104999,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9716\/revisions\/104999"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"