<\/p>\n\n\n\n
Obradovasmo se njenom povratku. Dobri , malo posti\u0111en re\u010de nesuvislo:<\/p>\n\n\n\n
-Nije to ni\u0161ta vrijedno zahvale.<\/p>\n\n\n\n
-Jeste , samo si mi ti mogao pomo\u0107i . -tihim jedva \u010dujnim glasom re\u010de Kosara polako se unose\u0107i u novi san. Dobri se boja\u017eljivo primi\u010de licu i lagano je poljubi , u jedan obraz , pa u drugi. Onako kako se djeca ljube.<\/p>\n\n\n\n
Okre\u0107u\u0107i glavu u stranu , da mu ne vidimo suze i bol u o\u010dima , re\u010de nam :<\/p>\n\n\n\n
-Sad je va\u0161a . Polako i pa\u017eljivo , sve je boli. Otac , rod najro\u0111eniji je slamao , i slomio kao krhku gran\u010dicu.<\/p>\n\n\n\n
Uko\u010den , u nekom neprirodnom drhtaju , nje\u017eno da je ne probudi izvu\u010de ruku , desnu prijateljsku iz lijeve ljubavne . U rukama mu osta po\u017eutjelo pismo . On ga nje\u017eno stavi u d\u017eep na grudima , onaj na strani srca . Pogledom okrznu Frku Frkicu i zaklima glavom u nevjerici. Ona obori pogled .<\/p>\n\n\n\n
Zagleda se u Kosino blijedo , an\u0111eosko lice , kao da urezuje u du\u0161u njen mili lik , strese se kao da odagnava neki u\u017easni san , zatvori o\u010di , okrenu se i ode.<\/p>\n\n\n\n
Nas dvije , ja \u201cMalena \u201d i Frka Frkica oprasmo je , Rane o\u010distismo alkoholom , namazasmo je uljem od smilja , presvukosmo je u novu spava\u010dicu. Ga\u010dice i grudnjak bjeline boje nevinosti ,nismo skidali , jer vidjesmo da to ni Dobri nije u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n
-Tako se \u010dednost neza\u0161ti\u0107ene nagosti \u010duva . Grehota je zagledati golotinju koja se ne mo\u017ee braniti. \u2013 govorio je Dobri.<\/p>\n\n\n\n
Iza\u0111osmo iz sobe . Frka nam na sto pristavi jelo , podgrijane ostatke lude ve\u010deri i svje\u017ee , doma\u0107e mlije\u010dne \u0111akonija raznih fela . Iako nam se \u010dinilo da nIsmo gladne , po prvom zalogaju , ko vu\u010dice , bez rije\u010di i zvuka smazasmo sve do poslijednje mrve. Posljedica bola , te\u0161ke i sumorne no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Dan se ve\u0107 uveliko zakopitio , Frka Frkica i ja bijasmo tu\u017ene. Kosa je popila dobre batine, ali hvala Bogu , ni\u0161ta nije slomljeno , i nikakav ve\u0107i zulum se nije desio, bez obzira \u0161to joj je sva djetinja pid\u017eamica bila iskidana i krvava.<\/p>\n\n\n\n
Nadale smo se da \u0107e sve prebroditi bez posljedica. Nismo shvatale za\u0161to je Dobri izgledao izbezumljeno o\u010dajan i tu\u017ean. Iza\u0111osmo napolje , na verandu da ga potra\u017eimo.<\/p>\n\n\n\n
Vrisnusmo ! Dobri je kle\u010dao ispod ljulja\u010dke i gr\u010devito povra\u0107ao . Zelena zindanska teku\u0107ina se pretvarala u jezerce .Doletjesmo do njega , ali on ustade , obrisa usta i lice maramicom , uz jedno mimohodno \u2018oprostite\u2019 ode do ba\u0161tenske \u010desme , skide se do pasa , ledenom vodom opra grudi , vrat , kosu , usta , ruke \u2026 Pa jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica u me\u0111uvremenu iznese pe\u0161kir , onaj poslijednji ,skoro neupotrebljeni kojim smo brisali Kosino lice i dade mu ga. On ga uze , pomirisa i vrati ga Frki. Veli ; ne mo\u017ee on nevinost svojom krivicom prljat. Maramicom obrisa vrat i lice i na vla\u017eno tijelo obu\u010de ko\u0161ulju i prsluk.<\/p>\n\n\n\n
Uze nas za ruku , bez pravila desna u lijevu , ve\u0107 dvije ruke mu\u0161ke , za po jednu ruku djetinju . Odvede nas do ljulja\u0161ke , posjedne nas na nju i po\u010dne njihati. Polako , ritmi\u010dno i uspavljuju\u0107e . Umiruju\u0107e jutarnje sunce i umor te\u0161ke no\u0107i nas susti\u017ee i nas dvije zaspasmo.<\/p>\n\n\n\n
U podne me probudi ja\u010dina sunca i vaskolika gusta ti\u0161ina . Frka Frkica je jo\u0161 spavala i sanjala djetinje snove ljubavi i nade . O\u017eednjela odoh po bokal za mene i usnulo dijete.<\/p>\n\n\n\n
U kuhinji , na stolu cedulja:<\/p>\n\n\n\n
\u201cKosara nije dobro. Pozlilo joj . Vodim je doktoru. Najvjerovatnije direktno u bolnicu. Ako se uskoro ne vratimio , ti Luce preko svojih saznaj gdje smo. Frka Frkica neka za svaki slu\u010daj \u010deka kod ku\u0107e , mo\u017eda se od nje bude trebala potpora .\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sle\u0111ena idem do policijskog auta , radio vezom nazovem Esu M. Moju uzdanicu vezanu za Bjelavske mahala\u0161e i naredim mu da odmah , neizostavno prona\u0111e gdje le\u017ei Kosara Bobovac i da joj pod hitno obezbjedi 24 \u010dasovnu za\u0161titu i obezbje\u0111enje. I da mi javi rezultate .<\/p>\n\n\n\n
Bijah u svom uobi\u010dajenom elementu ; racionalna , slu\u017ebena , rezervisana i hladna , mada je u meni svaki djeli\u0107 vri\u0161tao i neprestano se molio Bogu milostivom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica se probudi i primi vijest vrlo ozbiljno i bez panike. Re\u010de mi :<\/p>\n\n\n\n
-Idi ti za njima , ja \u0107u sve da pospremim.<\/p>\n\n\n\n
Oti\u0161la sam . Bolje da nisam. Slijedilo je \u010detrdeset dana galopa, nade , besanice , molitve i tuge. I tuge , i tuge , \u2026 Bo\u017ee moj mili. Kosari je dijagnosticirana galopiraju\u0107a Akutna mijeloidna leukemija u kasnoj fazi. Pomo\u0107i nije bilo.<\/p>\n\n\n\n
Dobri se njje odvajao od Kosare . To mu nisam ja sredila . On je to preko svojih uredio i sobu samicu i svoje prisustvo . Ina\u010de , rijetko je , skoro nikad molio ikoga, pa i svoje najro\u0111enije za pomo\u0107. Nikad za sebe .<\/p>\n\n\n\n
Samo jednom dnevno je jeo . Tada bih ga ja zamjenila., jer uvijek sam bila tu, na de\u017euri.Kosa je skoro svo vrijeme spavala . \u010cinilo se da je mnogo umorna i da je san odmara . Ponekad bi drhte\u0107im trepavicama dala znak da nas osje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Moji plavci nikog drugog nisu pu\u0161tali u blizinu. Ni bra\u0107u njenu , mater i oca pogotovo , ni Omu , niti bilo koga od Mahala\u0161a. To je bila Kosina poslijednja budna \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n
Jedino Dobri i ja. Samo je nama vjerovala . Najro\u0111eniji je ubi\u0161e. Otac \u010dinjenjem , majka i bra\u0107a ne\u010dinjenjem. Mahala\u0161i i Oma je razo\u010dara\u0161e zbog Frke Frkice . A htjela je makar malo mira , snage i svje\u017eine da skupi prije susreta sa Svevi\u0161njim.<\/p>\n\n\n\n
Bila je na infuziji . Ja sam je prala i presvla\u010dila dva puta na dan , jutrom i ve\u010derom . Dobri bi je usparvio u sjede\u0107i polo\u017eaj i \u010de\u0161ljao joj vrane kose i vo\u0107kama kvasio usne . Nikad ne bi kliznula dole , niz jastuk . Osje\u0107ala ga je i voljela je da je teto\u0161i.<\/p>\n\n\n\n
Poslije bi joj \u010ditao sve \u0161to je ikad pisao . I pjesme ljubavne , i pripovjesti , i bajke , i \u0161ale i ludosti mahala\u0161e. Pri\u010dao bi joj o ljubavi i Bogu Milostivom. Jednostavno pri\u010dao joj je o \u017eivotu , koji joj migolji i topi se , a koji ona ne\u0107e imati vakta \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n
Dobri je postao nekako ozbiljniji , sve\u010daniji i manje krut. Kosina bolest ga je , \u010dini se , oplemenila i definitivno ukazala na smrtnost kao drugo lice ogledala u kojem se \u017eivot ogleda . \u017divot je lijep i treba ga punim plu\u0107ima \u017eivjeti . Ni\u0161ta ne odga\u0111ati , ni\u0161ta kriti , ni\u0161ta glupava \u010dasnost i djetinji ponos. Samo ljubav , nje\u017enost i milost dijeliti . \u017divot je samo igra i zabava . Ali ne treba pretjerivati , i u bestidnosti glavu gubiti . Bo\u017eiji dar koji se ne prekida.<\/p>\n\n\n\n
Par dana prije smrti Kosa otvori o\u010di. Dobri me zovnu . U o\u010dima mu beskrajna nje\u017enost i tuga. Kosa je izgledala jako dobro i svje\u017ee . \u010cinilo se da su svi o\u017eiljci nestali. Na tom djetinjem licu bila je skupljena sva bjelina i \u010destitost an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Luce za sve. \u017dao mi , ne\u0107u ti se mo\u0107i odu\u017eiti . Molim te dovedi mi Frku Frkicu . Ho\u0107u da se oprostim od nje.<\/p>\n\n\n\n
Htjedoh da se pobunim zbog opra\u0161tanja. Ona me mole\u0107ivo pogleda i postadoh svjesna da ona zna da joj je kraj blizu. Uop\u0161te nije bila tu\u017ena . Neka radosna blagost i uzvi\u0161enost u o\u010dima je govorila da je spremna za ono \u0161to slijedi.<\/p>\n\n\n\n
Dovedoh joj Frku Frkicu. Svo vrijeme Kosarine bolesti ona je bila raspame\u0107ena i tu\u017ena . I ogor\u010dena \u0161to se Kosa razboljela i \u0161to je ne mo\u017ee vidjeti. Dobro dijete nije znalo da psuje i proklinje . Sada je bila bijesna na to neznanje. Tako bi rado psovala i proklinjala sve i sva\u0161ta. Kako da slome i ubiju jedinog pravog An\u0111ela kojeg je ona upoznala i iskreno , djetinje zavoljela ?<\/p>\n\n\n\n
Kada je u\u0161la u Kosinu bolesni\u010dku odaju , mirno bez panike joj pri\u0161la , zagrlila dugo i jako i \u201cprigovarala \u201d joj:<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 si me upla\u0161ila frajerko jedna. Ja mislila ti An\u0111eo , a ti mi se sa Dobrim , me\u0111u \u010detiri zida sami\u0161. Sre\u0107a da je Luca tu pa vam ne da ludosti izvoditi.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se poslije godina ti\u0161ine od srca nasmija. Takva vam je Frka Frkica . I kad nespretno la\u017ee i \u201cru\u017ei\u201d smijeh i radost zagovara.<\/p>\n\n\n\n
Satima smo sjedili , pri\u010dali , smijali se blesavim mahala\u0161ima i njihovim glupostima, i opra\u0161tali im. Utom osjetismo da se Kosa zamorila i \u2018veselo\u2019 se oprostismo od nje.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica:<\/p>\n\n\n\n
-\u010cuvaj mi se Malena, i zovni me u svatove . Ima da ti \u010do\u010dekom u novoj anteriji razdrmam svatove do nerazuma . Odmori se mila . Vidimo se uskoro.<\/p>\n\n\n\n
Luce Malena:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Odoh ja sad. Tu sam ako ti \u0161ta bude trebalo.<\/p>\n\n\n\n
Kosara i Dobri skoro istovjetno:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala vam na svemu mile djevoj\u010dice. \u017divot i dunjaluk bi bio tu\u017eniji i siroma\u0161niji bez vas dvije.<\/p>\n\n\n\n
Sutradan je Dobri po Kosinoj \u017eelji doveo Omu , a blento ko blento , ne shva\u0107aju\u0107i situaciju poveo Debu kao potporu.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se nije mogla kako prili\u010di ni oprostiti od njega. Smje\u0161ila se obojici na glupostima i blentovluku kojim su razbijali tmurne oblake koji su se gomilali oko bijele bolesni\u010dke sobe. Kada su shvatili ozbiljnost situacije bilo je kasno. Kosa se umorila i zaspala.<\/p>\n\n\n\n
Kada je Dobri kasnije u\u0161ao , primjetio je da je sa kreveta skinut list Kosine bolni\u010dke anamneze. Znao je da mahala\u0161i \u017eele muhuranje mahalskog konzilija \u0161ta na \u0107agetu pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Slijede\u0107a dva dana Kosara nije oka sklopila. Bila je neobi\u010dno \u017eiva , bistrog senzorja , pa\u017eljiva i vesela. U Dobrog je gledala sa divljenjem i zahvalno\u0161\u0107u . Molila je da joj pri\u010da i pjeva o Bogu Ljubavi i milosti , o sutra , o tre\u0161njama i ljubi\u010dicama , o ljulja\u010dkama pokraj Modre rijeke , o ljubavi vje\u010dnoj i iskrenoj, o ljepoti njihovog Grada \u010dednosti i sveznanju njihove mahale.<\/p>\n\n\n\n
Dobrom se srce kr\u0161ilo , zatomio je zaledio vri\u0161te\u0107i krik o\u010daja , na snje\u017enim i ledeneim prtinama bola , koji ga nikad vi\u0161e ne\u0107e napustiti. A bio je raznje\u017een da je mo\u017ee usre\u0107iti . O tome \u0161to je Kosaru \u017eeljela je najvi\u0161e znao, jer to je bio i njen i njegov prelijepi \u017eivot . Njegov , neodre\u0111ene , sumnjive sutra\u0161njice i njen koji polako niz pje\u0161\u010dane obale Modre rijeke klizi , da se utopi u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n
Pri kraju tog dana i djetinjeg usnu\u0107a , Kosara ga zamoli da joj pro\u010dita pismo koje mu je ono jutro kod Frke Frkice dala. Po rukopisu je znala da je to njegovo pismo , koje joj on nije uputio . Pismo je Frka Frkica u svojoj dobroti ukrala od njega i dala njoj , misle\u0107i da \u0107e je radovati.. Ona ga nije otvorila , jer nije bilo su\u0111eno da joj ga on dariva .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ga bez oklijevanja izvadi iz \u0111epa na strani srca i lagano po\u010de \u010ditati.<\/p>\n\n\n\n
\u201c Innocence , ljepoto mila ,<\/p>\n\n\n\n
\u010dudesna drugo zvije\u017e\u0111a i maglica , nje\u017ena prijateljice mojih besanih no\u0107i ,<\/p>\n\n\n\n
Dugo se ne dodirnusmo. \u010citav jedan \u017eivot , svih tvojih svijetlih , nebom obasjanih , nevinih zemaljskih dana . A ostadoh ti du\u017ean bar jedan lahor poljubac .<\/p>\n\n\n\n
No , \u2026 \u0107a se mere\u2026su\u0111aje \u2026a prelijepi \u017eivot gre dalje \u2026<\/p>\n\n\n\n
Poetika je veoma mo\u0107an ali i beskrajno strpljiv posrednik izme\u0111u sna i jave , radosti i tuge , jala za propu\u0161tenim i \u017eala za iskori\u0161tenim . Mo\u0107an hranitelj iluzija i slaba\u0161an za\u0161titnik zaljubljenih .<\/p>\n\n\n\n
Ne smijemo izbrisati i zaboraviti ruku pro\u0161enu , nemilovanu a ispro\u0161enu. Mo\u017eemo malenu zlatnu bukagiju maljem lomiti . Uzalud! Ona zapret kli\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Usud !<\/p>\n\n\n\n
A vrlo \u010desto , \u010ditav ovozemni \u017eivot je utkan u onom nepostoje\u0107en i bolnom \u2013 samo JEDNOM !<\/p>\n\n\n\n
Ugh\u2026 kada bi bilo bar\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ali nije Innocence moja ! Iako su lijepim an\u0111eoskim imenom mnogi spelovali tvoje ime i u ta\u0161 se pretvorili\u2026<\/p>\n\n\n\n
Eh , nekada nam ne bude dato ili nam korijeni nisu dali .<\/p>\n\n\n\n
A ponekad se ne sjetimo da imamo mo\u0107i da zaboravimo ( ono ko fol ) da imamo korijene .<\/p>\n\n\n\n
Da mo\u017eemo sko\u010diti u vis i letjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ali \u010dasnost i nebo nas prije\u010de. I zaboli nas \u2026 \u201c<\/p>\n\n\n\n
Dobri je \u010ditavo vrijeme gledao u Kosaru dok je \u201c\u010ditao \u201d . Znao je pismo napamet. Upijaju\u0107i njen lik za \u010ditav \u017eivot , primjetio je da jedva dr\u017ei o\u010di otvorene i da mu se smije\u0161i. Tu\u017eni uzdah joj presje\u010de mirno disanje.<\/p>\n\n\n\n
Dobri nastavi da \u201c\u010dita \u201d , gledaju\u0107i je , pun strepnje i dobrote .<\/p>\n\n\n\n
\u201d A mi se tada \u010ditav \u017eivot pitamo za\u0161to bar JEDNOM nismo smogli hrabrosti i sko\u010dili sa litice koja ponorom vlada i poletjeli u visine Oceanu ti\u0161ine koja sni i gdje nas ona , krasota mila i \u010dudesna , s ljubavlju \u010deka.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak se i ne pitamo da li je to pravedno? Samo ko najve\u0107i tovari klepimo u\u0161ima i mu\u010dimo \u2026<\/p>\n\n\n\n
Nije va\u017eno ako nam se srce prospe u hiljadu ledenih kristalnih komadi\u0107a i ako zaboli do suza . Na\u0161e srce je nevino i \u010disto . Opravi\u0107e se . Ili ne\u0107e ! Ali bi\u0107e zahvalno je \u0161to smo mu dali nadu i mo\u017enost da voli.<\/p>\n\n\n\n
Neuki ka\u017eu da su rije\u010di : Volim te zauvijek , precijenjene.<\/p>\n\n\n\n
Nisu , Malena ni slu\u010dajno<\/p>\n\n\n\n
\u0160irom svijeta , ki\u0161om i suncem , bjeluju , samuju i miri\u0161u mirijade ste\u0107aka i svjedo\u010de : Voljela je i voljena bila . A svaki taj uspavani Kameni svjedok ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .<\/p>\n\n\n\n
I budi sretna An\u0111elu mili \u0161to ti je lahorac snova i nade milovao i mrsio vrane kose.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u010di , voljelo se i \u017eivjelo se. Nije bitno koliko snovito ili sakriveno . Ili kojim dobrom ili bolom .<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i ne mo\u017ee da obujmi ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107anjem i snovima , i poslije zemaljskog usnu\u0107a ljubav vje\u010dno \u017eivi , kao i miris kose , mr\u0161ene i ljubljene.<\/p>\n\n\n\n
\u2026 avaj \u2026<\/p>\n\n\n\n
Tako je to Innocence i nikako druga\u010dije zapisano u mojoj hipofizi i nje\u017enom djetinjem srcu.<\/p>\n\n\n\n
Sretno i \u010duvaj se , ljepoto mila. \u201c<\/p>\n\n\n\n
Kosara jo\u0161 bija\u0161e budna . Pru\u017ei ruke ka Dobrom i pozva ga . On joj se primi\u010de , ona ga u zagrljaj prima i sti\u0161\u0107e jako , o\u010dajni\u010dki . Usnama njegove tra\u017ei i dobija ih.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSo\u010dne su , \u0161teta \u2026\u201d ona zaustavlja misao \u2026<\/p>\n\n\n\n
-Meke su i podatne , \u0161teta \u2026\u201d on presjeca misao.<\/p>\n\n\n\n
Njoj se dvije suze kotrljaju niz lice , on suza nema ve\u0107 ih je u danima ovim isplakao.<\/p>\n\n\n\n
Ona lagano zatvara o\u010di :<\/p>\n\n\n\n
\u201d Umorna sam ti mili dje\u010da\u010de moj , ti oprosti mi \u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ruke joj klonu\u0161e niz njegovo tijelo . On osjeti da jo\u0161 uvijek di\u0161e , ali sve ti\u0161e i ti\u0161e i \u2026 sve stade .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ne osje\u0107a ni\u0161ta , ni bol , ni tugu , u rukama nema te\u017eine . Mnije ; Kosara je tek grlica bijela koja ho\u0107e da bje\u017ei . On joj ne da , gr\u010devito je ste\u017ee i ljubi o\u010di , lice , usne . udi\u0161e njene mirise \u2026 I naglo zastane i zastidi se sebi\u010dnosti svoje .<\/p>\n\n\n\n
Dijete je umorno , leglo da spava i sanak nebeski usnilo . On mora pustiti An\u0111ela da ode domu svom . Krajnje je vrijeme . Samo \u0161to nije svanulo.<\/p>\n\n\n\n
Spusti je na le\u017eaj , popravi joj halje i kosu , kleknu na koljena , primi je za ruku , nje\u017eno kao da je tek ro\u0111ena beba , poljubi je i zausti .<\/p>\n\n\n\n
-Po\u010divaj u miru Kosara Malena , milo djete\u0161ce moje .<\/p>\n\n\n\n
Alelujah !<\/p>\n\n\n\n
Tamo negdje u daljini , u nekom drugom krajoliku umilni Eezan se mje\u0161ao sa jecaju\u0107im zvukom katedralskog tornja .<\/p>\n\n\n\n
Sunce je stidljivo prodiralo u djetinjom nevino\u0161\u0107u bojenu sobu , najavljuju\u0107i novi dan.<\/p>\n\n\n\n
Prelijepi \u017eivot ide dalje.<\/p>\n\n\n\n
Amin !<\/p>\n\n\n\n
Ah , skoro zaboravih ,<\/p>\n\n\n\n
Dobri je imao dvadeset godina kad je prestao krhko poljsko cvije\u0107e brati \u2026zatomljuji\u0107i krik du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Obradovasmo se njenom povratku. Dobri , malo posti\u0111en re\u010de nesuvislo: -Nije to ni\u0161ta vrijedno zahvale. -Jeste , samo si mi ti mogao pomo\u0107i . -tihim jedva \u010dujnim glasom re\u010de Kosara polako se unose\u0107i u novi san. Dobri se boja\u017eljivo primi\u010de licu i lagano je poljubi , u jedan obraz ,\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,12],"tags":[],"class_list":["post-90747","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-oni-jasu"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/90747","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=90747"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/90747\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":104355,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/90747\/revisions\/104355"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=90747"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=90747"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=90747"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}