{"id":26942,"date":"2026-05-30T21:09:00","date_gmt":"2026-05-30T19:09:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=26942"},"modified":"2026-05-29T23:48:42","modified_gmt":"2026-05-29T21:48:42","slug":"ja-sam-samo-zena-3","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=26942","title":{"rendered":"Ti si samo \u017eena , voljena i snena"},"content":{"rendered":"\n
<\/pre>\n\n\n\n
<\/pre>\n\n\n
Sada sam nogama metar i dva kvarta do zelenila pri ivi\u010dnjaku. Moram sko\u010diti , jer osje\u0107am da \u0107e glas uskoro izmiliti \u00a0i utopiti \u00a0se u muzici.<\/p>\n
Ska\u010dem i dobro je. Ni\u0161ta me ne boli .Osim du\u0161e. Srce samo jeca.<\/p>\n
Rije\u010di krenu i vidim \u017eenu u bijeloj svili sa velovima i plavom ru\u017eom umjesto srca. Ja sam na koljenima ispred te bjeline sa plavim srcem. Moja ko\u0161ulja krvari. Za\u010dudo srce jo\u0161 uvijek iz leda ispu\u0161ta ispu\u0161ta crvenu boju.<\/p>\n
Ljepota ja naslonjena na zid koji pravi sjenku.Znam da je ljepota ,jer sam navikao da samo ljepote ulaze u moj \u017eivot.<\/p>\n
Svaka \u017dena je ljepota. Ja ovoj ne razabirem lik. Vrlo je mra\u010dno.<\/p>\n
Tamu, o\u010dekivano, osvjetljava \u00a0glas.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ne ljuti se zbog rije\u010di \u0161to ih nekad ka\u017eem<\/p>\n
Nakon te\u0161ke no\u0107i umorna i snena<\/p>\n
Ne \u010dudi se zbog suza kad u tami pla\u010dem<\/p>\n
Ili kad te ljubim<\/p>\n
…Ja sam samo \u017eena voljena i snena<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ne budi me zbog jutra, dra\u017ee su mi no\u0107i<\/p>\n
\u0160apat ili dodir, luda igra sjena<\/p>\n
Ne trudi se da shvati\u0161, nikad ne\u0107e\u0161 mo\u0107i<\/p>\n
\u010cudna je to igra<\/p>\n
…Ja sam samo \u017eena voljena i snena<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ja sam \u017eena<\/p>\n
\u017dena \u0161to voli<\/p>\n
\u017dena od suza<\/p>\n
Strasti i boli<\/p>\n
Skr\u0161ena ru\u017ea<\/p>\n
Ja sam \u017eena<\/p>\n
\u017dena od tuge<\/p>\n
\u017dena u tuzi<\/p>\n
\u017dena od duge<\/p>\n
Bolom u suzi<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ne tra\u017ei da ti pri\u010dam ba\u0161 sve moje snove<\/p>\n
Mo\u017eda \u010duje\u0161 la\u017ei kad izlaza nema<\/p>\n
Ne \u017euri se da sazna\u0161 \u0161to je bilo ju\u010der<\/p>\n
Ne pitaj me ni\u0161ta<\/p>\n
\u2026Ja sam samo \u017eena voljena i snena<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ja sam samo \u017eena<\/p>\n
\u0160to je dragi ljubi.<\/p>\n
Samo nje\u017ena sjena<\/p>\n
Srce \u00a0za njim gubi<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/p>\n
\u010cuh te rije\u010di , \u017eene krik, na Lapadu , jedne avgustovske no\u0107i,sad ve\u0107 davne osamdesete godine.<\/p>\n
Dok su se zvuci gitare mje\u0161ali sa blagim smje\u0161kom zvjezdica, koje su \u017eurno zamirale u iznenadnoj oluji,osjetih tebe mila.<\/p>\n
Bija\u0161e to tvoj glas i tvoj lik ,uronjen u \u010de\u017enju drugog prastarog grada i drugih prastarih, bijelih \u00a0sunca zidina.<\/p>\n
Ja te prepoznah.<\/p>\n
Ti si se pravila da nisi ti. Tako ti lak\u0161e bje\u0161e. Manje si varala.<\/p>\n
Osjetila si da sam\u00a0 taj dana stavio prsten na ruku neke druge \u017eene. Srce te boljelo, ali pra\u0161tala si. Doletjela si da se oprostimo. Ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
I sam bio zate\u010den tin \u010dinom i boljelo me.<\/p>\n
Nije me umorilo \u010dekanje. Umorila me samo\u0107a i traganje.<\/p>\n
Drugi su slavili moj udes.<\/p>\n
Ja sam se i\u0161uljao da\u00a0 sobe, da poslijednji put , jo\u0161 \u010dedan od ljubavi tvoje, pogledam u maglice i vidim \u0161ta mi govore.<\/p>\n
\u0160utjele su i skretale pogled u stranu.<\/p>\n
Nije to ni\u0161ta dobro. Mo\u017eda mi nisu pra\u0161tale izdaju. Tebe ,mila moja.<\/p>\n
Ili\u00a0 \u0161umile rekvijum na\u0161oj ljubavi. To je ve\u0107 nemogu\u0107e. Ja je \u00a0nikome ne dam. Zakopao sam je u jednom da\u0161aku du\u0161e. Niko je ne\u0107e na\u0107i.<\/p>\n
Zvjezdice su mi \u017emirkale da se varam. Sve ih je ganula tuga plave ru\u017ee i \u00a0krvavog otiska na ko\u0161ulji.<\/p>\n
Kao vjen\u010dani dar poslale su mi tvoju bjelinu , gitaru i tugu znanu.<\/p>\n
-Zdravo mili moj. Tujine.<\/p>\n
-Zdravo mila moja. Tujinko.<\/p>\n
To su prve na\u0161e rije\u010di te dosanjane no\u0107i.<\/p>\n
\u0160\u0107u\u0107urila si se u mom zagrljaju. Tijelo ti je drhtuljilo. Naslutih oblike \u017eene. vrste,uzbibane i gladne. Iznenadna hladno\u0107a pred buru, probijala je velove tvoje bijele haljine i\u00a0 sanja.<\/p>\n
Ona druga hladno\u0107a bila je gora. Nje se za \u017eivota ne\u0107emo mo\u0107i rije\u0161iti. Usud .\u00a0 Nikad ne\u0107emo mo\u0107i biti zajedno.<\/p>\n
Znala si da nas Mali Princ napu\u0161ta. Mo\u017eda zauvek.<\/p>\n
Nekako si manje \u017ealovala mene i sebe.<\/p>\n
\u0160ta \u0107e ovaj svijet bez njega ?<\/p>\n
Ko \u0107e bol dunjaluka nositi i male grlice tje\u0161iti.<\/p>\n
Vrijeme se\u00a0 pokrenulo\u00a0 i okrenulo.<\/p>\n
Mirisalo je kao i pretposljednjeg dana na\u0161ih proljetnih dana onog ljeta ‘68..<\/p>\n
Da li ga sje\u0107a\u0161 ljubavi moja?<\/p>\n
Susret je zapo\u010deo vjetrom, ki\u0161a je po\u010dinjala, pa stala. Dvoumila se,kao da joj vrijeme nije.<\/p>\n
-Veju veju pahulje snijeg po staklu \u0161ara.-zimsko tu\u017eno dijete ja.<\/p>\n
\u201eJagode i malina u polju, eto slatkog dara.\u201c \u2013 proljetno nesta\u0161no dijete ti.<\/p>\n
Te rije\u010di i nisu bile tako \u010dudne, bili smo okru\u017eeni snovima.<\/p>\n
Pomi\u0161lja\u0161 li da nikad se nismo susreli u zatvorenom.<\/p>\n
Bojali smo se. Zatvori\u0107e nas i ne\u0107e nam dati iza\u0107i. A mi smo djeca koja samo \u017eele da se igraju i jure.<\/p>\n
Dakle, po\u010dela je no\u0107 koju, tamo daleko negdje na jugu , zovu no\u0107 coprnica, a ovdje no\u0107 be\u0161tija ili jednostavno no\u0107 vje\u0161tica. U zraku je lebdjelo ne\u0161to mo\u0107no i svje\u017ee. No\u0107na tama je nosila ne\u0161to te\u0161ko i upitno. Postaje tmurna, skoro jeziva. Nagomilani crni oblaci se ne kra\u0107u. Mi znamo , mi prepoznajemo tu no\u0107. Zajedno, mi smo dosanjali tu no\u0107.<\/p>\n
Ki\u0161a prestaje padati. Mi nismo na pla\u017ei.Mi smo na kamenim plo\u010dama par metara od mora. Tidesetak metara od hotela Neptun.<\/p>\n
Lijepo ime. Gospodar mora i hladne turisti\u010dke sobe za mladence.<\/p>\n
Zanamo nije udobno ni u sobama ni na hladnom betonu, a fantazija juri\u0161a. Moramo prona\u0107i rje\u0161enje. Pona\u0161li smo ga. Djeca jo\u0161 uvek stanuju u nama.<\/p>\n
Ne\u0161to \u00a0dalje ima pjeska. Kopakabana.<\/p>\n
Miri\u0161e na Rio i sambu i mnogo kreolske ljubavi.<\/p>\n
I Dubrovnik, mnogo plavetne bjeline.<\/p>\n
Ovaj put sam se sjetio prima\u0107i onaj jedan suncobran od hiljadu. Savjet djeteta malog\u00a0 zlata vrijedi.<\/p>\n
Znali smo \u0161ta slijedi!<\/p>\n
Grmljavina iz daleka, s kraja nevidljive daljine najavi:<\/p>\n
-A sada spektakl!<\/p>\n
Ipak, ovo je samo ugrijavanje.<\/p>\n
Spektakl je \u010dekao fanfare da bi umogao da po\u010dne.<\/p>\n
Ti si uzela gitaru i zvuk katedralskog tornja se prosuo niz talase, da bi se nama vratio.<\/p>\n
Potmuli zvukovi su se pribli\u017eavali. Nejasne titrave sjene manje tamnog crnila previrala su sa najdaljeg horizonta.<\/p>\n
Glebova nigdje ni, negdje odo\u0161e, sakri\u0161e se, izgubi\u0161e. Iako ih ni : njihovikrikovi, vriskovi ko da ih neko \u017eive \u010derupa dolaze niotkus sa kamenih hridi. More krikovima bjesni. Vri \u0161kripa huka i buka. Bijes se stapa u zvukove koje um prazne.<\/p>\n
Misli nema. Mrak se mo\u017ee sije\u0107i gust, tvrd. Leden. U njemu ne\u0161to upitno lebdi.<\/p>\n
Nama je sve to poznato, a i nemamo se vremena pla\u0161iti. Znamo da ovo nije neka igra kojoj je cilj da se sve pretvari u karneval valcera, huke i boja.<\/p>\n
Ne! Ovo je perpetum mobile, zvar\u0161etak kruga zapo\u010detog prije, na ovaj dan prije dvanaest godina.<\/p>\n
Odjednom, skoro u isti mah pla\u017eom se probi svjetlost stotina vatri. Neke ve\u0107e,neke manje napravi\u0161e od pje\u0161\u0107ane pla\u017ee odsjaj nasuprot nebeskog crnila. Sada se u morskom odrazu stvarala staza poplo\u010dana plamenim pramenovima.<\/p>\n
Ni ovu ve\u010de nam nije jasno kako je po onom vjetru i ki\u0161i moglo zasjati hiljadu vatri skoro u jednom trenu. U \u010dudu skoro i nismo shvatili da vi\u0161e nismo sami na pla\u017ei. Stotine, moda hiljadu-dvije parova, i starih i mladih je izmje\u0161ano, sve dvoje po dvoje.<\/p>\n
Sjede zagrljeno i tiho gledaj u tmurno nebo \u010diju dubinu niko ne nazire. Bla\u017een, upitno glupav \u00a0osmijeh, se svakim promjenom vjetra i plamenih jezi\u010daka pretvarao u demonski cerek.<\/p>\n
Ti i ja se ne pla\u0161imo onog \u0161to vidimo; ni no\u017eeva, ni sjekira ni gomile zajedni\u0161tva \u0161to razoru\u017eava. Ne bojimo ni prizora \u0161to slijede. Znamo da ono neobi\u010dno, \u010darobno mora da se ponovi.<\/p>\n
Niko ne obra\u0107a pa\u017enju na nas. Mi ne obra\u0107amo pa\u017enju na ikoga. Niko ne obra\u010da pa\u017enju na bilo koga ili bilo \u0161to.<\/p>\n
Svi gledaju u more, u nebo, u prazninu pozorno, bez daha i zvuka. I\u0161\u010dekuju.<\/p>\n
Gledamo i mi, i i\u0161\u010dekujemo.<\/p>\n
Sve se stapa u muk, ti\u0161ina, tajac.<\/p>\n
Onda je sve prestalo. No\u0107 je postala svijetlija . Oblaci su se naglo dizali. Maglice nas nisu dale. Ovo je ipak na\u0161a no\u0107. Moja i tvoja.<\/p>\n
Drugima mjesto nije ovdje.Oluja je skrenula ka Stradunu i malo lijevo prema Pilama.<\/p>\n
Masa je razo\u010darana, moraju tr\u010dati da bi uhvatila koprnice. Valjda su shvatili da im no\u0107as , na ovom pjesku mjesto ni.<\/p>\n
Odo\u0161e ,ostadosmo sami. Crna koprena se ponovo navla\u010di. Munjevito.<\/p>\n
I tada…<\/p>\n
Prasak,ne prasak .To je rika saturn rakete, \u0161to \u0161atl iznosi van granica zemlje, izvan misli ,u susret zvijezdicama. Mnogo je reskiji i prirodniji.<\/p>\n
I odmah potom bljesak munje. Bljesak, prasak, bljesak. Bljesak prasak. Kao ubrzani rafali topova pro\u0161losti, sa bijele tvr\u0111eve \u0161to uzdi\u017ee se nad Lovrijencom vijekovima,gruvaju.<\/p>\n
To nam nebo poklanja vatromet boja, zvukova i mirisa koje samo Univerzum mo\u017ee stvoriti.<\/p>\n
Munje lete ka pu\u010dini jedna za drugom. One usamljene su sporije za mikrosekundu od onih \u0161to se javljaju u paru. Svaki prestanak pojedinog bljeska u pozadini otkriva veli\u010danstvenu ljepotu neke maglice.<\/p>\n
More se zapalilo. Nebo je pozelenilo.<\/p>\n
Munja \u2013 maglica. Kad munja zaroni u pu\u010dinu, eksplozije svjetlosti , kao spiralne igle spojene u\u0161icama nalik spljo\u0161tenim galaksijama, vijugaju u potrazi za dru\u017eicom. U ru\u017ei\u010dastim, zelenim, u ljubi\u010dastim, \u017eutim, u plavim, crvenim , u obodima svih boja i valera hitsju sa neba ka moru, od pu\u010dine ka nama do pla\u017ee, od pla\u017ee nazad do neba plovi munja za munjom. Krik za krikom.<\/p>\n
Mi se sti\u0161\u0107emo. Grudi nam titraju. Tvoje igraju i bibaju. Bibaju i bujaju. Ja ih milujem i ljubim. Ruke vi\u0161e nisu ruka u ruci. Ruke su hobotnice \u0161to uzavrele plodove kradu.<\/p>\n
Usne su jecaj \u0161to u slast rone , gube se i vra\u0107aju poput vala. Veliki, veliki i jo\u0161 ve\u0107i , pa maleni. da se predahne pred nalet orkana.<\/p>\n
Pored nas bjela vjen\u010danica samuje tra\u017ei druga. Da ,evo ga . Satenska traka prva sti\u017ee, volani bijeli sa krvavom mrljom se pridru\u017euju. Da tu su i radosne plave \u010dak\u0161ire od samta, jednog smotanog, pli\u0161anog Malog Princa.<\/p>\n
Kako vrijeme odmi\u010de munje se sve vi\u0161e uparuju: jedna sa drugom , jedna sa dvije , jedna sa tri. Blje\u0161tave izvedbe vrckaju\u0107ih likova na nebu, nalik tvome, mome, nalik na svakog od onih sretnika sa neke druge pla\u017ee.<\/p>\n
Nekad rubinovo srca, nekad kristalne du\u0161e \u010dini se da munje oslikavaju. Dvije sa tri, tri sa dvije i jo\u0161 dvije, tri sa \u010detiri, dvije i pet, kombinacija mnogo. Sedam munja kao da je optimalan formulisti\u010dan broj.<\/p>\n
U toj raspomamljenoj fe\u0161ti boja i krikova sa po\u010detka nevidjela , skrivena tvr\u0111ava se odjednom pojavljuje kao avet ukletnog holandeza. Na zidinama titraju, ple\u0161u, dvije ru\u017ei\u010daste uzdhtale sablasti.<\/p>\n
Tv\u0111ava se sve vi\u0161e nadvija nad nas kao ogromni Aladinov \u0111in, kao \u0111inovski goni\u010d robova il’ kao sablasni \u010duvar pla\u017ee, sa punim radnim odnosom na odre\u0111eno vrijeme: do kraja no\u0107i.<\/p>\n
Ta tvr\u0111ava si \u00a0ti mila moja. A ja tek \u00a0slaba\u0161no dijete, rob, koje je treba tvr\u0111avu \u00a0osvojiti. No, \u0161ta se mo\u017ee to se i mora . A dijete ne zna\u00a0 \u0161ta je mogu\u0107e , a \u0161ta je nemogu\u0107e. Jo\u0161 uvijek nije nau\u010dilo zakone ljudi i njemu je sve mogu\u0107e.<\/p>\n
Kako se munje uparuju to se i uslo\u017enjavaju, i one i njihov ples. I na\u0161 ples, ljubavi moja.<\/p>\n
Ples kovitla oblake, oblaci uzvra\u0107aju novim munjama.Oblaci ne mogu da nadvladaju munje, munje ne mogu da pobjegnu oblacima. Mi se tra\u017eimo i nalazimo.<\/p>\n
Ru\u017ei\u010daste aveti vri\u0161te.<\/p>\n
Jedna je munja nalik na granu sa gran\u010dicama. Vi\u0161e grana, mnogo vi\u0161e gran\u010dica , stabla u vrtu. Sedam grana, \u0161umarak. Ja i ti smo \u0161umarak u kojem krijemo jecaje i uzdahe.<\/p>\n
Bljeskovi neprekidni niz bljeskova i boja, mahnitanje oluje ho\u0107e da zapali nebo , progutaju oblake i nebo. Ti se nebo , ja oblak \u0161to se u njemu krije i talasa.<\/p>\n
Mi se stopili u jedan \u00a0\u0111ardin koji gori i uzlije\u0107e. Pa zakre\u0107e, u krug se vrti kovitla. Sve ja\u010de i \u017ee\u0161\u0107e.<\/p>\n
Nebo se \u010dini tamna dubina bez dna, luda igra probadaju\u0107ih munja mu muti pamet i ono zaboravlja, da je ja\u010de od oblaka i munja, i \u0111ardina \u0161to u njemu iskonske \u00a0nesta\u0161luke dvoje djece rade.<\/p>\n
Kre\u0161endo.<\/p>\n
Neprestano pet , \u0161est, pa opet pet, \u0161est pa sedam munja. Bljesak, blic, bljesak. Sad su gore , pa za tren\u00a0 dolje. Pa opet, pa opet i opet. Lijevo pa desno. Nikad kraja talasima munja i sanja. I evo u sridu i u sridu. Oh , mili u sridu. Nikad kraja stapanju , uzimanju i davanju.<\/p>\n
Onda, odjednom , sasvim jasno osam munja , jedna za drugom, zasjaje na nebu, u nebu, u tebi mila moja. Boje vri\u0161te; modra, \u017euta, sme\u0111a, zelena, roza, plava, ljubi\u010dasta i ne bje\u017ee. Dr\u017ee se za ruku i vise u zraku, upletene u crnu koja ih poput potke, poput kvo\u010dke okuplja i sve se zajedno utapaju u moru.<\/p>\n
Osam pucnjeva sa neba, pa sedam, pa \u0161est, pa pet,\u00a0 pa \u010detiri, tri, dve i jedan – kao rafal. Crveni bljesak oduzima um i boli. Kako samo slatko boli, joj mamo mamice. Nebo se potrese dva , tri, \u010detiri puta. Ti se za njim gr\u010di\u0161 i pribija\u0161 se uz mene. Gr\u010di\u0161 i upja\u0161 me. Krik jedan, pa jecaj , skoro pla\u010d, pa smijeh. Nisi vi\u0161e dijete. Ti si \u017eena \u0161to se ra\u0111a i spoznaje tajnu mjese\u010dine.<\/p>\n
Ti\u0161ina. Tajac. Zaglu\u0161ene u\u0161i , boli ta ti\u0161ina.<\/p>\n
Munje su popadale u moru.<\/p>\n
Mi se rasuli po pijesku, \u010dvrsto stegnuti jedno uz drugo.<\/p>\n
Totalna pomra\u010dina na nebu.<\/p>\n
Totalna radost u nama.<\/p>\n
Vazduh se puni ozonom koji se u debelom sloju spu\u0161ta na pla\u017eu i poput afrodizijaka uvla\u010di u nosnice u usne \u0161upljine.<\/p>\n
Glupavi- demonski izrazi lica nestaju u ozbiljnoj igri zavo\u0111enja i parenja. To je ljubav radi ljubavi. Nikome se ne \u017euri, pono\u0107 je tek pro\u0161la, do jutra se mo\u017ee…<\/p>\n
Suvisle misli namjerno bje\u017ee, nije ima mjesto na toj pla\u017ei, i ne osvr\u010du\u0107i se lete u zagrljaj morskih dubina.<\/p>\n
Vatre se gase. Tama prekriva i pla\u017eu i obzorje i \u010duvara pla\u017ee. Vi\u0161e nikakva svjedo\u010denja ne\u0107e biti mogu\u0107a. Sve \u0161to se desilo na pla\u017ei ne\u0107e ostati na pla\u017ei. To ostaje u nama i nosimo u srcima za \u010ditav \u017eivot.<\/p>\n
Ti i ja priklanjamo se govoru srca, mirisima ozona ,naumu tijela.<\/p>\n
Sve se \u010dini sasvim jednostavnim prirodnim. Nije nas briga \u0161to ho\u0107emo \u010diniti ono \u0161to \u00a0smijemo i \u0161to\u00a0 \u017eelimo.<\/p>\n
Mi opet ne mo\u017eemo da di\u0161emo. Vazduh u plu\u0107ima postaje sve rje\u0111i. Osje\u0107aj kao da smo petom metru morske dubine i treba se vratiti na povr\u0161inu.<\/p>\n
Ali mi se ne \u017eelimo vratiti. Nije nas briga. Tonemo,tonemo, davimo se gubimo svijest.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Polako otkop\u010davam dugme po dugme ko\u017ee tvoje. To su mirisi tisu\u0107u po tisu\u0107u utkanih ljubi\u010dica. Ljubim te i uvla\u010dim miris ozona iz tvoje kose , sa tvojih usana. Milujem te lagano, ti se opu\u0161ta\u0161, ja se gubim u vatri \u0161to se u tebi ponovo ra\u0111a.<\/p>\n
Ni daha vi\u0161e nemamo.<\/p>\n
Staklene perle poskakuju, ogrlice nas gu\u0161e. Polako rukom dolazim do srca , ho\u0107u da otklonim jo\u0161 jednu prepreku, da se u\u0161ulljam u tvoju du\u0161u.<\/p>\n
Ka\u017eem ti :<\/p>\n
-Miri\u0161e\u0161 na djevi\u010danske ljubi\u010dice.\u201c<\/p>\n
Ti \u0161apu\u0107e\u0161 :<\/p>\n
– \u010cuti i voli ma – mili moj, jer te volim.<\/p>\n
Jo\u0161 ka\u017eem :<\/p>\n
\u201c-Ho\u0107u – oprosti mi .Volim te , jedina moja.\u201c<\/p>\n
Poslijednje izgovorene rije\u010di kao da su vra\u0107ale um, umirili perle. Novi vali su nenadano jurnuli. Nije vi\u0161e bilo neba, zvijezdica i maglica. Bljeskale su munje i grmili ljuti gromovi u nama.<\/p>\n
Sve se povuklo , no\u0107 je pripadala nama. Mnogo kasnije bljesak i krik i nekakav ogorman teret pada sa prsiju, opet mo\u017eemo da di\u0161emo, blizu normale.<\/p>\n
Ti se trgne\u0161. Svijest se vratila. Ti se ne osje\u0107a\u0161 nelagodno, samo u\u017eurbano. Ustaje\u0161 i brzo navla\u010di\u0161 haljinu. Grli\u0161 me, sti\u0161\u0107e\u0161 se uz mene, \u010dvrsto ,o\u010dajni\u010dki. Uskoro \u0107e svanuti.<\/p>\n
Pepeljuga se mora vratiti domu svome.<\/p>\n
Dug mekan, nje\u017ean poljubac. Ruka u ruci, one dvije ruke, lijeva i desna. Ona dva dje\u010dija srca, ona jedna djetinja spojena du\u0161a. Du\u0161a je ljubav na\u0161a. Snovi su srca na\u0161a. Lijeva i desna ruka su zavjet na\u0161. Zagrljaj je rastanak na\u0161.<\/p>\n
Da li si jecala? Nisam siguran . Bila je mrkla no\u0107. A ja sam bio tu\u017ean.<\/p>\n
Znam – htjedoh re\u0107i \u2013 nije va\u017eno, mila moja, sve \u0107e biti u redu. Neka sila me sprije\u010di.<\/p>\n
Bili su to na\u0161e poslijednje rije\u010di uhom poslu\u0161ane.<\/p>\n
Nikad vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e biti u redu za nas dvoje milo,moje.<\/p>\n
Nema ni zlatnog sata , ni djetinjeg glasa da prozbori:<\/p>\n
-Od nje je.<\/p>\n
Jo\u0161 uvijek mogu osjetiti tu kona\u010dnost :<\/p>\n
Od nje je.<\/p>\n
Da tako je to bilo, te no\u0107i u Dubrovniku dvanaest godina poslije.<\/p>\n
Nije nam se snilo. Mila moja.<\/p>\n
La vita e bella,zar ne Jedina moja?<\/p>\n
Univerzum i nebo sve znaju.<\/p>\n
Potrudili su se spektaklu dati veli\u010danstveni sjaj, slave\u0107i nas, na\u0161u ljubav, ljubavi moja.<\/p>\n
Poslije na Indaxi poklanjaju onu na\u0161u , tu\u017enu i mirisnu:<\/p>\n
\u201eVoljelo se dvoje mladih,du\u0161mani im ne dado\u0161e…\u201c<\/p>\n
Fatma je bila malo krhkija od nas. Mi se nismo dali i jo\u0161 uvijek sanjamo.<\/p>\n
-Kad izgubi\u0161 sebe izgubi\u0161 sve- ubje\u0111ivala si me.<\/p>\n
-Kada izgubim tebe , jaizgubi\u0107u sve -nisam se slo\u017eio ja.<\/p>\n
Mirisalo je kao i pretposlidnjeg dana na\u0161ih proljetnih dana tog ljeta.<\/p>\n
U vazduhu se osje\u0107ala kona\u010dnost rastanka.<\/p>\n
Od pijeska tri traga vode.<\/p>\n
Jedan ne\u010ditki prema moru.<\/p>\n
Valjda sirena.<\/p>\n
Drugi prema nebu.<\/p>\n
Mo\u017eda Mali Princ.<\/p>\n
Tre\u0107i nazad u \u017eivot.<\/p>\n
Vjerovatno u ljubav , zaljubljeni blento sa plaom ru\u017eom i krvavim srcem na ko\u0161ulji.<\/p>\n
Maglice se te ve\u010deri nisu vratile.<\/p>\n
Danica je jo\u0161 neko vrijeme sijala, ali nije otkrivala tajnu koga \u0107e takarli dani u \u0107elenku spucati.<\/p>\n
Bilo je rano za sve, osim za snove i ljubav.<\/p>\n
Zar ne milo moje.<\/p>\n
\u00a0<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sada sam nogama metar i dva kvarta do zelenila pri ivi\u010dnjaku. Moram sko\u010diti , jer osje\u0107am da \u0107e glas uskoro izmiliti \u00a0i utopiti \u00a0se u muzici. Ska\u010dem i dobro je. Ni\u0161ta me ne boli .Osim du\u0161e. Srce samo jeca. Rije\u010di krenu i vidim \u017eenu u bijeloj svili sa velovima i\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[40,10],"tags":[],"class_list":["post-26942","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-bajke","category-poezija-ko-fol"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26942","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26942"}],"version-history":[{"count":17,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26942\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":108679,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26942\/revisions\/108679"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}