{"id":14715,"date":"2026-04-01T21:09:00","date_gmt":"2026-04-01T19:09:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=14715"},"modified":"2026-03-31T18:46:24","modified_gmt":"2026-03-31T16:46:24","slug":"naruzeni-smo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=14715","title":{"rendered":"Aprilili – Naru\u017eeni smo"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Mi smo insani. Svaki insan sanja. I mi.<\/p>\n

Samo, \u00a0mi smo malo blesavi. Pride , jo\u0161 i sanjamo. I kad smo budni i kad ljubav vodimo. Dobro, moramo priznati to je malo urijedilo, mislimo sanjanje dok ljubav vodimo.<\/p>\n

Ne mere vi\u0161e \u00a0\u010dovjek kao prije.\u00a0 Dvije stvari stalno\u00a0 objene raditi, kontate . Bilo je ili , ili. Mi se odlu\u010dili, za sada; odre\u0107i sanjanja.<\/p>\n

Snove \u00a0uvijek mo\u017eemo nadoknaditi. Ono drugo , ne. \u00a0Jednom fuli\u0161 natakario si se.<\/p>\n

Pravilan izbor. \u0160ta vi mislite?<\/p>\n

Na\u0161e nam ka\u017eu:<\/p>\n

-K'o da ste nas pitali?<\/p>\n

Ba\u0161 su fine. Usta im se pozlatila.<\/p>\n

Od radosti , mi fesi\u0107e nakrivili.<\/p>\n

Taki smo van mi. Veseljaci i malo takarli insani. Mislimo u glavu.<\/p>\n

Ih , kaki ste. Nemojte nas za svaku sitnicu jamiti.<\/p>\n

Glava je glava, mada ih ima koje nemaju mozga. I nemojte nas pitati koja glava nema mozga. Glava blentavog insana.<\/p>\n

A mi tek sada skontali da smo blentiovije. Od sanjanja i onoga nismo stigli da mislimo. Odakle ti vrijeme frajeru. I tu je bilo: ili, ili i ili. Mi se odlu\u010dili da ne mislimo.<\/p>\n

Kontamo za ono i snove je dovoljan i mali mozak. Nikad nismo bili sigurni , da li veliki uop\u0161te imamo. Kako \u0107e\u0161 znati , ako si odlu\u010dio da ne misli\u0161?<\/p>\n

A one ka\u017eu da imamo velike. \u0160ta \u0107emo, moramo im vjerovati. One se najbolje razumiju u veli\u010dine i tako te stvari, kao \u0161to su veliki i mali. Mozak , dakako. A razumiju se i u ono veliko i malo \u0161to nema veze sa mozgom. Ili ima. \u0160ta ga mi znamo? Mi ne mislimo.<\/p>\n

Kako smo skontali da smo blentovije?<\/p>\n

Lako, ali kasno. Trebo da nas \u017eivot mine. Ono skoro.<\/p>\n

Od onoga i snova, nismo obra\u0107ali pa\u017enju na sitnice.<\/p>\n

Recimo , na rije\u010di, ili datume.<\/p>\n

Nama sve rije\u010di iste. Iz jednog rije\u010dnika smo ih vadili. A dobri ljudi samo lijepe rije\u010di rabe.<\/p>\n

Datumi nam nisu trebali, jer smo se trudili da svaki dan bude isti. Sun\u010dan i lijep. I vazda raspolo\u017eeni za ono u\u00a0 ono.<\/p>\n

Mu\u0161ko u \u017eensko.<\/p>\n

Joj , \u0161to ste vi pokvareni.<\/p>\n

Mi mislili , raspolo\u017eeni za muziku.<\/p>\n

A kako \u0107e\u0161 je slu\u0161ati ako ne stavi\u0161 ono u ono. Mu\u0161ko u \u017eensko.<\/p>\n

Uvijek smo imali jezi\u010dkih problema jer smo ro\u0111eni u mahali. Tamo insani ne govore ko ostali svijet. Tamo je ” ono ” utika\u010d. A ” u ono ” \u00a0je uti\u010dnica. Prosto ko pasulj. Ako te neko ne razumije, ti mu ka\u017ee\u0161 stavio sam onu mu\u0161ku u ono \u017eensku stvar\u00a0 i priklju\u010dio gramafon . \u00a0Jedino kad priklju\u0107i\u0161 \u00a0mu\u0161ku aparaturu\u00a0 u ono \u017eensko mo\u0161 \u010duti pjesmu.<\/p>\n

Na\u017ealost imali samo jednu plo\u010du, a iz n je neko cvrku\u0107e: :<\/p>\n

-Joj mamo mamice \u00a0crven fesi\u0107 u dragana moga, joj mamo mamice.<\/p>\n

Joj blesave \u017eenske. Ja kakav \u0107e biti bona, nego crven. Ko je vidio da fesi\u0107 bude recimo , modar ili crn.<\/p>\n

I to se ponekad desi, pa \u010dak i zelen ali poslije,kad \u010dovjek ohane i zasjedne,i ako \u00a0ga je prignje\u010dio ili pricvrljio \u00a0malo prije i malo vi\u0161e.<\/p>\n

Eto jesmo vam rekli da smo najrahatniji kad ne mislimo. Evo, sada ni sami sebe ne mo\u017eemo\u00a0anlaisati.<\/p>\n

\u010cak ne znamo ni \u0161ta smo hotjeli rijeti.<\/p>\n

No, bit je da one nama ka\u017eu:<\/p>\n

-Mani se \u010doravog posla i pu\u0161tanja te jedne jedine plo\u010de. Ja ti mogu bolje i prirodnije otpjevati pjesmu i refren ponavljati koliko ti na um padne. I to samo za tebe i na uho. Ho\u0161 tiho ili glasno , samo ka\u017ei. A mogu i vri\u0161tati da vaskoliki dunjaluk misli da me kolje\u0161 , kara\u0161 oliti\u00a0 ru\u017ei\u0161 ili\u00a0 takari\u0161 , a gluho bilo tu\u010de\u0161.<\/p>\n

I mi, \u00a0ko mahlukati naletimo na minu i nagarimo da slu\u0161amo kako one cvrku\u0107u. \u00a0Namjestimo se , cigar u ruku , \u010dokanj\u010de u drugu \u00a0i \u010dekamo. Ali one po\u010dnu izvoljevati.<\/p>\n

-A jok nema pjevanja dok ne uklju\u010di\u0161 ono u ono, mu\u0161ko u \u017eensko. I nama treba \u00a0poticajna energija.<\/p>\n

I \u0161ta \u0107emo moramo. Nije nama mrsko. Ali , navade se grlice. Te nisu se upjevale, te jadna nota im izle\u0107ela\u00a0 na fal\u0161, te zvu\u010de ko pokvarena plo\u010da. Visoko Ce im za oktavu ni\u017ee , pa nije razlilo \u010da\u0161u i tako dok se ne baildi\u0161emo.<\/p>\n

Ako se \u00a0obanda\u010di\u0161 , gotovo je, \u00a0biva\u0161 naru\u017een.<\/p>\n

Vrlo hladno , svaka od njih, svakog od nas vako ru\u017ee:<\/p>\n

-Ih ,kaki si. Ne mre\u0161 ni \u010destitih osam puta uklju\u010diti ono u ono i odslu\u0161ati kako pojem naj\u010duveniju opersku ariju na svijetu. Drugi put uzmi gramafon na krilo,uklju\u010di ono u\u00a0ono i radi \u0161ta ti je \u0107eif.<\/p>\n

Naru\u017eeni mi se pokunjimo i od tada gledamo kako da se na\u0161telimo i da se ne baildi\u0161emo , makar dok ne zapoje \u00a0dvadeset tri puta. To je Bosanska norma za obdan .<\/p>\n

I ne volimo da nas iko kara. To je samo za \u017eenske. Joj \u0161to ih mi volimo ru\u017eiti , nalet nas bilo. Ko neki neandertalci. A njima drago i samo se smiju:<\/p>\n

Joj mamo mamice. Ba\u0161 volimo da nas ove Blentovije\u00a0 ru\u017ee.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 Mi smo insani. Svaki insan sanja. I mi. Samo, \u00a0mi smo malo blesavi. Pride , jo\u0161 i sanjamo. I kad smo budni i kad ljubav vodimo. Dobro, moramo priznati to je malo urijedilo, mislimo sanjanje dok ljubav vodimo. Ne mere vi\u0161e \u00a0\u010dovjek kao prije.\u00a0 Dvije stvari stalno\u00a0 objene raditi,\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4,7],"tags":[],"class_list":["post-14715","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-humor","category-pripovijesti"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14715","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14715"}],"version-history":[{"count":10,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14715\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":117859,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14715\/revisions\/117859"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14715"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14715"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14715"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}