Autor <\/p>\n\n\n\n
Hajro \u0161abanad\u017eovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
XIII DIO<\/p>\n\n\n\n
Dvanaesti dan<\/p>\n\n\n\n
Utorak 24. svagust 1971,<\/p>\n\n\n\n
Tuga u njegovim o\u010dima<\/p>\n\n\n\n
Zadnjih dana u njegovim o\u010dima vidim nemir i sve izra\u017eeniju tugu. Mnijem ne\u0161to ga mu\u0107i. Pitam ga, \u0161ta mu je- Gleda me, osmjeh mu se vra\u0107a na lice , veselo odgovara:<\/p>\n\n\n\n
-Volim te Malena moja. Bog mi je svjedok. Najvi\u0161e na svijetu. Ne znam kako to druga\u010dije opisati.<\/p>\n\n\n\n
Zagrlim ga i stisnem toliko jako da me grudi zabolje\u0161e. On uzvrati , usne nam se na\u0111o\u0161e i po\u010de labu\u0111i pjev. Nisam to znala. On je vjerrovatno slutio ne\u0161to. Pomislim otuda tuga u njegovim o\u010dima. \u010cini mi se da smo prvi put vodili ljubav \u017eestoko o\u010dajni\u010dki , a opet nekako nje\u017eno i usporeno. Nisam znala da se ljubavlju mo\u017ee zaustaviti vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
Poslije smo zaspali. Pa se probudili . I opet vodili ljubav. I opet. Ne znam , zaista ne znam koliko puta. Zora je svanula, a mi smo jo\u0161 uvijek vodili ljubav. U meni je sve vri\u0161talo – volim ga , volim ga, volim ga. Neizmjerno ga volim. I kada se ezan drugi put javio zaspali smo.<\/p>\n\n\n\n
Kratko sam spavala. Ne\u0161to me probudila . Neka nejasna slutnja. Razmi\u0161ljam .Sretna sam . Zavoljela sam ovo dijete. Dao mi sebe, svoju nevinu, djetinju ljubav i u\u010dinio me \u017eenom. ne treba mi ni\u0161ta vi\u0161e , a opet ja sam Bo\u017eije bi\u0107e. Odgovorno prema Bogu Jedinom , sebi i tom djetetu. <\/p>\n\n\n\n
Imam trideset tri godine , on dvadeset. Ja sam zavr\u0161ila \u0161kole , imam dobar posao , situirana sam ,odrekla se svjetovnog \u017eivota i sve podredila Bogu Ljubavi i Milosti. Moj \u017eivot vi\u0161e ne pripada ovom svijetu. I ne milsim mijenjati raspored stvari. Znam da mi je tako su\u0111eno. A i pla\u0161ila sam se . Za godinu dvije \u0107u biti starica sa borama, obudovjelog lica.<\/p>\n\n\n\n
A on? On je jo\u0161 dijete. Na insistiranje oca pisao je medicinu. On je odogovorno i vrlo poslu\u0161no dijete. Voli i po\u0161tuje roditeta. Medicinu je napustio ve\u0107 u drugom semestru, po\u010detkom 1970. god. Re\u010de ocu:<\/p>\n\n\n\n
-\u017dao mi mili o\u010de, nisam za dotura. Ne mogu ja ljudima rezeati tijelo i bol nanositi.Ne bih mogao podnijeti da mi neko umre na rukama , a da se ne pitam za\u0161to ga nisam mogao spasiti.<\/p>\n\n\n\n
Sada je na gra\u0111evini. Mama je uvije \u017eeljela da ima sina in\u017eeljera. Da li je on imao izbora? U ovom trenutku dobro gura. Druga je godina. Ali dug je put pred njim.<\/p>\n\n\n\n
Svanulo mi je. Znala sam \u0161ta mi je raditi.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put otkako je “priveden ” uzela sam Novi zavjet i krunicu u ruke , sjela kraj prozora i molila se.<\/p>\n\n\n\n
-O\u010de na\u0161 koji jesi na nebesima , neka sveti se ime tvoje…<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017ee Milostivi hvala ti za sre\u0107u koju si mi darovao. Znam da se sada Dobri i ja moramo rastati ili \u0107e mu se ne\u0161to desiti. Obe\u0107ala sam vrati\u0107u ga Ti ga , samo ne daj da mi umre. Ti si rekao budi i on je ozdravio.skoro odmah. Sada je vrijeme da ja ispunim svoje obe\u0107anje. Moram ga pustiti da ode svom \u017eivotu. Molim te daj mi znak.<\/p>\n\n\n\n
Kao da me Nebo slu\u0161alo , po\u010deo je svitati prelijepi dan. Krvav , nje\u017ean i misti\u010dan. Neka tiha tuga je iskrila iz svanu\u0107a. Bilo je mnogo ljepote u tom savr\u0161enstvu i meni kliznu suza niz lice. Za njom druga. I stado\u0161e odmah ispod o\u010diju. Htjedoh rukom onom od srca da ih bri\u0161em, ali je jedna ruka nje\u017ena zaustavi<\/p>\n\n\n\n
-Neka ja \u0107u!<\/p>\n\n\n\n
Prvo mi onu sa desne , od milosti strane pokupi usnama i upi u sebe. Zatim mi onu drugu do srca strane pokupi i upi.<\/p>\n\n\n\n
-Gorke su mila. \u0160ta te mu\u010di?<\/p>\n\n\n\n
-Zna\u0161 da mora\u0161 oti\u0107i . Da se moramo rastati.Tako je nebo odlu\u010dilo.<\/p>\n\n\n\n
-Sigurna si ?<\/p>\n\n\n\n
-Da. Kada si umirao dala sam Mu obe\u0107anje da \u0107u te pustiti ako mi te ne uzme. Nije te uzeo. Ja te sada moram u\u010diniti slobodnim.Ne smijem te vi\u0161e doticati I zadr\u017eavati.<\/p>\n\n\n\n
-Dobro mila. Bi\u0107e kako ti ka\u017ee\u0161. Molim te dozvoli mi da prespavam jo\u0161 uvu no\u0107. Sve je do\u0161lo iznenada . Jo\u0161 nisam spreman da te napusitm. Ne boj se, ne\u0107u te dirati. Zavjet je zavjet.<\/p>\n\n\n\n
Pogledala sam ga sa \u0107u\u0111enjem. Ovakvu reakciju nisam o\u010dekivala. Zapravo, u sebi\u010dnosti odluke nisam razmi\u0161ljala kako \u0107e reagovati. Znala sam da ne\u0107e praviti scene. Vjerovala sam da se ne\u0107e ljutiti . Ali da \u0107e \u010dutke primiti rastanak to nisam o\u010dekivala i nije me obradovalo. Vidjelo se da nije ravnodu\u0161an , ali njegovo skoro hladno prihvatanje moga tjeranja, pod pla\u0161tom nebeske odluke, mi je po\u010delo otvarati put pitanjima.<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj se ni\u0161ta pitati ljubavi moja. Ja ne smijem stati izme\u0111u Boga Milostivog i tebe . Bilo bi to sebi\u010dno. Idem se okupati. Molim te napravi nam ne\u0161to za doru\u010dak.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put otkako je ozdravio nije ustao i oti\u0161ao napraviti doru\u010dak. Kao da je odjednom postao svjestan da ovo nije njegova ku\u0107a , da je on samo privremeni gost i da tako treba da se pona\u0161a. To me rastu\u017eilo. Ipak ,kao za neki inat pripremila sam nam onaj njegov “dje\u010diji ” doru\u010dak.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161ao je svje\u017e i blistav.U novoj odje\u0107i. Ljubazan i mio. Ponovo sam zaklju\u010dila:<\/p>\n\n\n\n
-U njega se bilo lako zaljubiti i zavoljeti ga. Navsegda.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinilo se da je sve u redu. Bili smo pri apetitu i \u0161alili smo se. Jedini je tuga u njegovim o\u010dima postala nijansu prozra\u010dnija. Kao da lebdi. Ne znam da li je to dobar ili lo\u0161 znak.<\/p>\n\n\n\n
Jednom , godinama poslije , kada je Nadin umrla i kada mi je Frka Frkica pravila dru\u0161tvo dok je on lutao, upitah je odakle tuga u njegovim o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u0161 to mila Luce. Sigurna sam.<\/p>\n\n\n\n
Prvo je bbilo jedno umiljato rundavo ku\u010dence , imenom Medi, njegova medena bebica kad je imao \u0161est godina. Dio\u0111o\u0161e ljudi zli , \u0161intori , o trotoar rascopa\u0161e njegovu glavu, po asvaltu prosu\u0161e mozak njegove male bebice. Htio je da i njega nema. Da i on nestane. Oti\u0161ao je rijeku , u\u0161ao u nju i sjeo na dno. Voda ga je prekrila.Nije \u017eelio da se makne.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010dao mije da ga je napolje izvukla blistava svjetlost. Ustao je i pogledao u pravcu svjetlost i vidio plavog an\u0111ela na mostu kako mu ma\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Onda mu se slike bri\u0161u i ne sje\u0107a se ni\u010dega dok nije napunio devet godina. Uskoro je upoznao Dijanu. Tu pri\u010du zna\u0161. Pri\u010daju da si joj ti prva pri\u0161la i \u010dar\u0161afom pokrila njenu oskrnavljenu nevinost.<\/p>\n\n\n\n
Imao je \u010detrnaest godina kad je sebe poklonio jednoj Krasotici. \u010cudno \u2013 i ona se zvala se Marija Magdalena. Tek sada shvatih da su mu mladost obilje\u017eile tri Marije Magdalene.On ne pri\u010da \u0161ta se desilo. Samo ka\u017ee – oti\u0161la je.<\/p>\n\n\n\n
Imao je sadamnaest godina kada je upoznao neko djevoj\u0107icu koju je zvao Prolje\u0107e. I ona je nestala. I dio nejgovog srca sa sobom odnijela.Toliko znam i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Onda su godinu dana poslije jednom paketu, u par mjeseci do\u0161le i oti\u0161le dvije Marije Magdalene. Kosara i ja . O Kosarinoj smrti sve zna\u0161.<\/p>\n\n\n\n
To ga je zamalo ubilo. Ja sam poku\u0161ala da ga izvu\u010dem i dr\u017eala ga da ne potone , jer je on mene godinama hranio dobrotom i iskrenom neuslovljenom ljubavlju. I uspjevala u tome. A onda sam morala da ga ostavim i se udam da ga onaj moj neotac ne bi ubio. Po\u010deo je tonuti , onda si ga ti privela. Pa si mu i te godine nadodala svoje breme tuge.<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu je lutao svijetom i sakupljao ljubav i tugu , jer kako on re\u0107e:<\/p>\n\n\n\n
-Jubav nije ljubav ako ne boli i ne vri\u0161ti svaki damar. Sve mimo toga nije ljubav.<\/p>\n\n\n\n
I eto , otkud tuga u njegovim o\u010dima I napokon ,eto odakle njemu skoro iskonsko znanje o \u017eenama , a posljedi\u010dno i ogromna ljubav i nje\u017enost prema Bogu, \u017eenama i djeci. <\/p>\n\n\n\n
Blondinka pla\u010de ko godina. Sve jau\u010de.<\/p>\n\n\n\n
-Mili moj, oprosti mi. Nisam znala. Nisam kriva, ljubavi. Nikad mi o svojoj boli ne pri\u010da\u0161. Samo me voli\u0161 i \u0161tedi\u0161. Ka\u017ei mi bona Frkice kako \u0107u ga sada u o\u010di pogledati?<\/p>\n\n\n\n
-Isto ko i do sada. Zaljubljeno i sa ljubavlju. I samo ga voli. To njemu treba. Ljubav i ti. Ih , jesi se raspozdila ko junferica koju takar zaobilazi. Sve mi ne\u0161to \u0161apu\u0107e da si prije njega bila\u2026<\/p>\n\n\n\n
-Psst., tihho. Nemojmo o tome. Ba\u0161 ste vi mahalu\u0161e raskopu\u0161e. Sve vas \u017eivo interesuje.<\/p>\n\n\n\n
-Ma nije to. Ho\u0107u da znam sve o vama. On je bio moj, a nije mi su\u0111en. Samo ste mi ga krale. Ne \u017ealim se ja. Nisi ti kriva. Pogre\u0161ni i pravi tenuci i nevakat. Daj naspider jo\u0161 jednu. \u0160to se stisla, ko jun\u2026Dobro ne\u0107u vi\u0161e. Ali nisam ti ja do\u0161la radi pri\u010de o Dijani i tuzi u njegovim o\u010dima. Ti me pitala. A i nije vi\u0161e jako tu\u017ean od kada je sa tobom. Sada je samo tu\u017ean.Onako kao Maksum\u010de za skr\u0161enim srcem.<\/p>\n\n\n\n
-\u010cekaj , me re\u0107i \u0107e\u0161 mi za\u0161to do\u0111e. Samo da donesem neko slatko. On me u\u010dio alkohol nije dobar bez kuvetli podloge.<\/p>\n\n\n\n
Ode plava be\u0161tija. Ovo ljubomora progovara iz mene. A nisam ni ljubomorna. Skoro. Ako ga iko zaslu\u017euje to smo nas dvije. Halal joj bio.<\/p>\n\n\n\n
Evo je, vrnula se. Nosi srebreni tabak. Ba\u0161 takav sam ja \u017eeljela \u010ditav \u017eivot. Na njemu rozaklija, ribizle, tulumba i hurma\u0161ice.<\/p>\n\n\n\n
Pogledam je poprijeko:<\/p>\n\n\n\n
-Jel, ti to mene malo u zdrav mozak dolmi\u0161?<\/p>\n\n\n\n
-Ne bona, nikako. Ali uvijek imam spremno za njega, sve ove kerefeke. Ka\u017ee on; nek ima mo\u017ee neko nai\u0107i. Treba gostima ponude dati. A niko mi ne dolazi, osim tebe i Lele Jele Jelene. A i vas dvije urijetko. On nikad ne oku\u0161ava. Ka\u017ee nekako mu srce ne da skrnaviti jedno tu\u017enu ve\u010de, jedan nedosanjani san. Nego bujrum. Kojim dobrom?<\/p>\n\n\n\n
-Vidi\u0161 , Malena, nemoj se ljutiti na ovo Malena. On te tako zove i nikako druga\u010dije. Jedno pismo njegovo mi nekako dopalo. Ma nije nekako. Onaj blesavi Mojsije, pokupio pismo u autu. Ispalo ovom na\u0161em, dok je bio u komi. Mislio ne bi bilo dobro da ga ti vidi\u0161. Glupko. A tebi upu\u0107eno. Mo\u017eda meni, ne znam. Ali meni nikako ne pristaje. A mo\u017eda nije ni nama, nego Dijani ili svim \u017eenama sa kojim je bio. A mo\u017eda onoj nesre\u0107noj krasotici \u0161to se bacila na njega.<\/p>\n\n\n\n
Evo \u010ditaj ga. Ja ga dr\u017eala godinama. Znam ga napamet i plakala svih tih godina. \u017deljela sam da je pisano meni. A ne znam. Nikad nije bio u smrtnoj opasnosti, osim ono jednom , prvih dana boravka kod tebe. Ono kada ga je ona nesretnica , moja imenakinja htjela povu\u0107i sa sobom.<\/p>\n\n\n\n
Uze plavu\u0161a pismo. Jes lijepa i \u010dedna . Pravo dijete. A starija od mene petnaest godina. Tako nekom Nebo da sve, a nekom vrlo malo. Valjda po zaslugama. Ko da na nebu vladaju zakoni socijalizma.<\/p>\n\n\n\n
Okre\u0107e pismo, pa ga obr\u0107e. Prinosi ga nosu i miri\u0161e. Znam osjeti\u0107e njegov miris i njegovo dje\u010dije srce. Ba\u0161 su njih dvoje jedno za drugo. Dvije nevinosti se na\u0161le i gore od ljubavi i strasti. A nije im su\u0111eno. Kod njih je svake godine vrijedila ona mahalska, koju je mo\u017eda ba\u0161 Dobri izmislio i koja je njega neumorno pratila kroz \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
-Dvoje se na\u0111u pa se poslije ne na\u0111u.<\/p>\n\n\n\n
Otvara kovetu. Osmijeh joj se razlijeva licem. Bi\u0107e da je prepoznala okruglasta skoro dje\u010dija slova.<\/p>\n\n\n\n
Ne stidi se. \u010cita naglas. Lijep joj glas. Pismen. Tako nje\u017ean i zavodljiv. Malo tu\u017ean. Budi damare. O\u010di joj iskre. O\u010di zaljubljene \u017eene. Rije\u010dima poklanja du\u0161u i ja se je\u017eim. Osje\u0107am da izvire ljepota. Glas i rije\u010di se sjedinile.<\/p>\n\n\n\n
Ljubavi moja<\/p>\n\n\n\n
Tebi koja si krhka ru\u017ea.<\/p>\n\n\n\n
Izvukao sam se. \u010cini se. Smrtnost me upozorila da ja nemam mnogo vremena.<\/p>\n\n\n\n
Jednom davno sebi sam dao \u010detiri godine da nau\u010dim neke stvari i da \u010dist iza\u0111em pred ljubav svoju. Izgubio sam te.<\/p>\n\n\n\n
Sada vi\u0161e tih godina nemam. I zato \u0107u pred tebe iza\u0107i malo uprljan , ali poslijednji put, da bih se vremenom oprao.<\/p>\n\n\n\n
Re\u0107i \u0107u ne\u0161to \u0161to nikako ne smijem, \u0161to \u0107e te naljutiti i zauvijek odvojiti od mene. <\/p>\n\n\n\n
Evo priznajem ti : Volim te mila.<\/p>\n\n\n\n
Volio sam te kao dijete, predivno ranjivo \u010dedo, malo nesre\u0107nu Krhku ru\u017eu. Djevoj\u010dicu slomljenog krila i \u017eenu koja se budi.<\/p>\n\n\n\n
Sanjah snove u \u010detrdeset osam sati koja su prijetila bivstvovanju mome.<\/p>\n\n\n\n
U bunilu spoznah da te volim , kao \u010darobnu \u017eenu , kao ljubavnicu. Umirao sam i vodio ljubav sa tobom. I ti mi uzvra\u0107ala.<\/p>\n\n\n\n
Mnogo osje\u0107aja ima zapretenih u \u010dovjeku, a da ih on i ne osjeti.<\/p>\n\n\n\n
Tek ih grozni\u010davi snovi otkriju.<\/p>\n\n\n\n
Meni se se nikad ne de\u0161avaju napadaji panike.<\/p>\n\n\n\n
Mislio sam da mi nije data.<\/p>\n\n\n\n
Ali sada smo na neko vrijeme izgubili kontakt. Onih nesretnih dvanaest sati.<\/p>\n\n\n\n
\u010covjeku koji voli , samo\u0107a i bolest nikako nije dobar drug.<\/p>\n\n\n\n
On bez ljubavi ne mo\u017ee disati.<\/p>\n\n\n\n
A moja ljubav prema tebi nije ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Ona je ne\u0161to \u0161to nije sa ovog svijeta.<\/p>\n\n\n\n
Mnogo sam volio. Jo\u0161 voljeniji bio.<\/p>\n\n\n\n
Nisam nikad osjetio tu vtoglavicu koja se nadvila nad nama,<\/p>\n\n\n\n
koja se pretvara u pijavicu tornada i usisava me.<\/p>\n\n\n\n
Stanje neprestanene uzbu\u0111enosti, htjenja da se dodiruje ,\u010de\u017enja da se uranja , da se privija pretvara se u pasiju. <\/p>\n\n\n\n
Pijavica, vrtlog me vu\u010de, uvla\u010di . Postajem svjestan da sam potpuno sam. Nema tebe da mi ruku da\u0161 , da se stisne\u0161 uz mene da me upije\u0161, da ti se dajem. Odjednom osjetih prazninu koja ho\u0107e da me povu\u010de sa sobom u bezdan, koji nema veze sa nama , sa mojom ljubavlju i mahnitanjem.<\/p>\n\n\n\n
Da li sam na tren usnio, da li me san savladao , ne znam. Postadoh svjestan , ne\u0107e biti dobro ako se ne vratim. Znam to je provalija iz koje nema povratka Bio sam svjestan , ako se ne trgnem nestadoh. Trgnem se, i probudim se , ne iz sna , ve\u0107 iz delirijuma u koji nas je gurnula na\u0161a \u010darolija , moje mahnitanje.<\/p>\n\n\n\n
Sledih se mila .Sle\u0111enog me znoj oblije. Uvijek sam bio blag prema sebi. Nisam imao potrebe za strogo\u0107om. Par puta kad sam imao krivnju. Opro\u0161teno mi je. Ali neki , ne glas urlik mi pogodu slu\u0161nice:<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta to radi\u0161 idiote ?<\/p>\n\n\n\n
\u0160ra radi\u0161 tom djetetu skote jedan?<\/p>\n\n\n\n
Zna\u0161 li da je tek punoljetsvo uzela? Nema veze ako je malo starija od tebe.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u0161 li da u tim godinama rije\u010di , pa\u017enja, milovanja iskusnijih gode?<\/p>\n\n\n\n
Zna\u0161 li konju jedan da se hormoni tada bude i ne mogu kotrolisati?<\/p>\n\n\n\n
Nema opravdanja, punoljetna je,<\/p>\n\n\n\n
Kad si izgubio \u010dast , monstrume jedan.<\/p>\n\n\n\n
Dijete zavodi\u0161, kako te nije stid.<\/p>\n\n\n\n
Zabolile su me te rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Nisu to bile misli mila. To je bila glasna jeka ,koja mi jo\u0161 uvijek odzvanja u u\u0161ima.<\/p>\n\n\n\n
Javi se ona panika kad \u010dovjek ne zna \u0161ta bi sa sobom. Da sjedi , le\u017ei, hoda, bje\u017ei iz ko\u017ee iza\u0111e.<\/p>\n\n\n\n
Nema se mira mila. Samo se rukom odmahuje. I ponavlja sram , sram , sram\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to se slomilo u meni.<\/p>\n\n\n\n
Zaplakao sam nad djetetom kome sam danima, no\u0107ima i jo\u0161 malo vremena mozak mutio, na\u017eao u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinilo mi se mila kao da sam silovatelj. Hladnokrvni i beskrupolozni. Nije pomagalo pozivanje na ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Kakva te ljubav spopala star\u010de jedan?<\/p>\n\n\n\n
Znam starija si koju godinicu od mene, ali nevinost tvoja me boli.<\/p>\n\n\n\n
Ali zaplakao sam i nad sobom. Pitaju\u0107i se za\u0161to sad da mi ljubav do\u0111e , da me ubija. Zaplakao sa jer nisam htio da \u010darolija nestane. Htio sam te dozivati da mi do\u0111e\u0161,da te uzmem odmah , bez pitanja. Onako sirovo , osvetni\u010dki za opro\u0161taj.<\/p>\n\n\n\n
Pomislio sam kako bih se osje\u0107ao da to mome jo\u0161 nero\u0111enom djetetu neko \u010dini. Ta pomisao \u0161ta ti radim. bila je jezovita. Jo\u0161 ve\u0107a \u0161ta mi \u017eelje nose. A tebe nema da mi se javi\u0161, da mi ka\u017ee\u0161 da ti ni\u0161ta na\u017eao ne \u010dinim<\/p>\n\n\n\n
Da se igra , \u010darolija dvije dje\u010dije du\u0161e mo\u017ee nastaviti.I sjedoh i u trenu napisah pismo koje u napisah. Nisam ni\u0161ta mislio, samo sam pisao. Rije\u010di su ispadale kao sa pokretne trake. Mislio sam ako stanem ne\u0107u mo\u0107i zavr\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n
Ali mila ni\u0161ta nije pomagalo . Savjest , \u010dast je pisala rastanak. No\u0107 prije ljubav i strast su vodili ljubav sa tobom. Jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107e jo\u0161 silovitije.Ti se nisi bunila mila. Ti se se davala . Upijala me.Nisi mi dala da se odmaknem od tebe.<\/p>\n\n\n\n
Stisla si me i i zagrlila jako, naj\u017ee\u0161\u0107e.Utonuli smo ,mila, u borbu bez suvi\u0161nih pokreta. Samo blago talasanje , zaronjeni duboko jedno u drugo. Okovima strasti stegnuti za sva vremena. Od iskona do ove ve\u010deri. I nazad do Ezela vremena. Vrijeme je stalo mila. Zapravo nije postojalo. Izgubilo se u nama.<\/p>\n\n\n\n
Ti I ja. I jecaji \u0161to tiho iz grudi , iz srca izbijaju. A tijela raspomamljeno vri\u0161te kao da \u0107e se rasplinuti i nestati.<\/p>\n\n\n\n
To je ljubav . To se ljubav vodi. I kada se tijela napinju , propinju da bi se dala i uzela, \u0161to ja\u010de , \u0161to dublje vrisak tvoj mi um ledi. Ti si u agoniji , tijelo ti se gr\u010di i jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107e se pribija uz mene. Propinje i malaksava uz jecaj. Mili , moj\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ja nisam uman. Ja ludim jer ne\u0161to nije u redu. Osje\u0107am to. Ne sada , tijela na\u0161a govore da se ljubav desila. U bunilu zavr\u0161nih zagrljaja i ekstati\u010dnih sudara dva uzavrela tijela, u mojoj du\u0161i se javlja bol. Ogromna i nezamisliva.<\/p>\n\n\n\n
Odjednom u glavi mi se dekor se mijenja.<\/p>\n\n\n\n
Dva labuda bijela na jezeru ljubav vode. Tren ,djeli\u0107 sekunde prije nego se prosu krik agonije koja vrhunac nosi, odjednom, niotkud ih poklopi sta\u0161ni mr\u010dni oblak. Nestado\u0161e u njemu.<\/p>\n\n\n\n
Iz tame se vrati Bijeli labud. Oblaci se razi\u0111o\u0161e. Na obali le\u017ea\u0161e Bijela labuduca.Slomljeno srce nju je izdalo<\/p>\n\n\n\n
Labud tu\u017eno pogleda mrtvu dru\u017eicu. Lagano zatrepta krilima, pomiluje je kljunom, pa krilom. Nje\u017eno milosno, kao da ljubav vode. Ni\u0161ta ne poma\u017ee. Ona ga ne \u010duje. Njeni su snovi zavr\u0161eni<\/p>\n\n\n\n
On mora dalje. Sam. \u017divot je to.<\/p>\n\n\n\n
Milo moje , snova nalik ovome snu je bilo previ\u0161e i razli\u010diti su. Stalno mi se vrte u glavi.<\/p>\n\n\n\n
Nekada mi se \u010dinilo da me voli\u0161 i uzvra\u0107a\u0161 ljubav. Da smo slomili santu u tvome srcu. A opet, periodi bez groznice pozivali su me na \u010dast.<\/p>\n\n\n\n
Kasno je bilo mila. Ljubav se nenadano uvukla u moje djetinje ali bolno srce. Sada mi preostaje da se oprostim od tebe , jer se bojim ostati. Moj ostanak zna\u010di tvoju smrt.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam kada \u0107e to biti, ali moram bje\u017eati, jer ako nisam tu, mnijem , ne\u0107e ti se ni\u0161ta desiti, i sve \u0107e biti u redu. Obe\u0107avam ti da \u0107u za neko vrijeme poku\u0161ati da napi\u0161em roman <\/p>\n\n\n\n
Krhka ru\u017ea, jedan san i jedna ljubav ( radni naziv).<\/p>\n\n\n\n
Kada bude gotov , posla\u0107u ti ga da zna\u0161 koliko sam te volio i da mi oprosti\u0161 bijeg moj.<\/p>\n\n\n\n
Budi mi sretna ljubavi,<\/p>\n\n\n\n
Moje Molitve \u0107e uvijek biti uz tebe.<\/p>\n\n\n\n
Hvala ti za divne dane , uz cvije\u0107e i svije\u0107e, uz Bolero i Tokatu i fugu u d-molu<\/p>\n\n\n\n
Molim te<\/p>\n\n\n\n
Oprosti mi<\/p>\n\n\n\n
Ako ti i\u0161ta zna\u010di nisam htio da se to desi, zunao sam da \u010dinimo grijeh , ali vjeruj – nije mi nimalo \u017eao.<\/p>\n\n\n\n
Jednog dana , za vremena , mo\u017eda se sretnemo. Du\u017ean sam ti. Spasila mi \u017eivot. Dva puta. A olak\u0161ala si mi.<\/p>\n\n\n\n
Jednom mi re\u010de:<\/p>\n\n\n\n
-Nau\u010di sebe da ostavi\u0161 sve ono\u2026 \u010dijeg se gubitka pla\u0161i\u0161 .<\/p>\n\n\n\n
Dobri \u201c<\/p>\n\n\n\n
Od tog trrena se ba\u0161 ne sje\u0107am daljeg toka boravka Frke Marije Magdalene kod mene te ve\u010deri. Bila sama smu\u0161ena , uplakana i bolna. Yato sam yamolila milu djevoj\u010dicu da mi pomogne vratiti sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOva haustorka opet razvalila plakati ko pivska cisterna. \u0160ta joj je sada? Opet je moram zagrliti , polo\u017eiti na grudi, i ko malu bebu poljubiti u kosu i ninati je. Ja metar i \u017eilet , a ona metar osamdeset i kusur . Nije fer.<\/p>\n\n\n\n
Mene je samo Dobri ljuljao kao bebu. Jedno vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta \u0107u ja sada sa njom?<\/p>\n\n\n\n
Dobri gdje si ti?<\/p>\n\n\n\n
Treba\u0161 nam.<\/p>\n\n\n\n
Zvono na vratima\u2026<\/p>\n\n\n\n
Zvono na vratima\u2026<\/p>\n\n\n\n
Zvono na vratima\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u010cudno!<\/p>\n\n\n\n
Pred vratima nikoga nema.<\/p>\n\n\n\n
Ulice opustjele. Liju one beskona\u010dne, hladne septembraske ki\u0161e , koje ka\u017eu da je ljetu odzvonilo i da se insani pripreme za ledene dane. Objema nam se u\u010dinilo. Obadvije , ko najve\u0107e frajerke pomislile , evo njega. Jes\u2019 kako ne. Nije levat , po ovom kijametu, iz topla kreveta i uzavrelih uzbibnanih djevoja\u010dkih grudi i skuta mislit na nas.<\/p>\n\n\n\n
Sada bi se najradije malo odmorila od dru\u017eenja sa Lucom i po\u0161la doma, pomi\u0161lja Frka. Ali ko \u0107e po ovom kijametu , nosa promoliti. A i on me zamolio da je pripazim dok njega nema. Ka\u017ee malo je bole\u0161ljiva i treba joj pomo\u0107. Nenametljiva. Usamljena je i treba joj dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
Lukav je ovi na\u0161 Dobri i bri\u017ean.<\/p>\n\n\n\n
Zna da sam ja usamljena , da usamljenija ne mogu biti. Zna on da me od njega niko dotako nije. A opet i neka. Ostanu sje\u0107anja. Bilo je toliko ljubavi i ljepote da se tegobe i boli mogu i moraju pregrmjeti. Nastavi se \u017eivjeti i sanjati pro\u0161li dani.<\/p>\n\n\n\n
Ova Malena mazna ko neka velika beba. I te\u0161ka brate. Ima je , \u0161to jes jes. Osam banki u kg. i koji pride.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam kako oni moj Dobri ovo savladava. Jes moj je, ne dam joj ga. Prvo sam ga ja imala , pa ga poslije nisam imala. I ona ga ima, pa ga nema. Hem vi\u0161a od njega deset centi minimum i deset kila ba\u0161ka mu se vi\u0161ka natandari. On uvijek u nekom poslu. Traganju.<\/p>\n\n\n\n
Pitam je \u0161to ga pu\u0161ta da lunja, znam da je voli vi\u0161e nego sam sebe.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Moram,,, morala sam , radi njegovog dobra. Ne pu\u0161tam ga , nego ga otjeram , svake godine krajem avgusta. Ka\u017eem posao i zavjet ne trpe mu\u0161karca u mom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
-Kakvog dobra bona. Jebali te , da prosti\u0161 i posao i zavjet.Na\u0111e\u0161 \u010doeka \u017eivota, jes\u2019 da je djetetu nalik, i ti ga tjera\u0161. Matere mi , nisi normalna.<\/p>\n\n\n\n
-Ko mi ka\u017ee. Ti ga imala, pa se udala. Radi njega, da mu se zlo ne dogodi. O on, ni\u0161ta ne govori, ali znam da misli da bi sve zajedno predeverali. I znaj da te volio i uvijek \u0107e te voljeti. Nekad te iz ljubomore, valjda, pomenem i falim. Te ovaka si , te onaka si. Ni\u0161ta ne la\u017eem.<\/p>\n\n\n\n
On ni jedne ne progovara. \u0160uti. Samo mu o lijevom oku zaiskri ona suza. Izdajni\u010dka. Od ljubavi. On tada okrene glavu na drugu stranu. Ja nikad ne mogu da vidim da li ta suza klizne, i da li je on usnama upije. Tada se okrene, zagrli me, \u010dujem da mu srce drhti i jeca. Poljubi me i ka\u017ee mi><\/p>\n\n\n\n
– Volim te Malena.<\/p>\n\n\n\n
I osjetim da me neizmjerno voli , ali da i tebe jo\u0161 uvijek voli , barem kao mene.<\/p>\n\n\n\n
-Aha, kako ne.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017eem ja , a cvjetam kao bulka na mjese\u010dini, jer znam da Luca govori istinu. Nikad \u017eena u \u017eivotu nije slagala. Nevina i naivna kao janje. Kao Isus kome se zavjetovala. I prelijepa kao du\u0161a od kristala na srebrenoj mjese\u010dini. Kad nekog Stvoritelj podari milo\u0161\u0107u , onda ga zaista podari. Samo , nekako mi je \u017eao. Znam ja, zna i ona sve je u parovima. Ne\u0107e iza\u0107i na dobro.<\/p>\n\n\n\n
Kad je bila djevoj\u010dica jedva osamnaest godina, izgubila je dragog , Dodu , jedinu ljubav svoju. Trinaest godina je umirala i Bogu se molila da je uzme, da ode njemu. Srce je zaledila i stavila ga u gradsku hladnja\u010du. I jo\u0161 se zavjetovala, da je nijedan drugi mu\u0161karac ne\u0107e dota\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
A onda do\u0161o ovi moj, ovo moje maksum\u010de, ovi moj Mali Princ i smunto je. \u0160to bi mahala\u0161i rekli, imao je naopak ulet. Sam samcat po ledenoj jesenjoj ki\u0161i, usred mraka , kada su i uli\u010dne pse besku\u0107nike sklanjali po podrumima i \u0161upama, unio joj pet metara drva i tri tone \u0107umura. I normalno \u2013 slomio se. Svako bi se slomio i sigurno ne bi ni pola unio. Skoro da je umro. A ona, dobrica , nije smjela dozvoliti da jo\u0161 jedno dijete radi nje zagine.<\/p>\n\n\n\n
Zaboravila sve. I zavjet i svijet , i grijeh i \u010dednost i gola legla pored njega , da ga ugrije, da ga spasi. I spasila ga. I zaljubila se u to dijete. Bilo je to tri godine prije nego su se zaveli. Ne znaju ko je koga zaveo. Ona ka\u017ee desilo se , on \u0161uti . Ja mislim on je nju zaveo dobrotom i \u010dedno\u0161\u0107u. A onda pomislim , a mo\u017eda je i ona njega zavela svojom nevino\u0161\u0107u i milo\u0161\u0107u. Ne znam , ko od njih dvoje ima naivniju i \u010distiju du\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
Ona ko da mi \u010dita misli, nastavlja.<\/p>\n\n\n\n
-Mla\u0111i je , mila moja, trinaest godina od mene. Nemamo mi, nikad nismo imali budu\u0107nosti. Na\u0161a Nadin je do\u0161la krajnje nevjerovatnim slu\u010dajem. Meni su rekli da ne mogu zanijeti. Kao djete , dole operisala cistu. A eto desilo se i dobismo dijete i umri nam ta sre\u0107a, ljepotica na\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
I za nju , po ro\u0111enju reko\u0161e ne\u0107e dugo. Da Bogdo izdr\u017ei tri mjeseca. A ona nam darova \u010detiri godine , boli i tuge, radosti i nje\u017enost, mamina du\u0161a jedina.<\/p>\n\n\n\n
Nedostaje mi Frkice, boli me koliko mi nedostaje. Sre\u0107om ne\u0107u ni ja dugo. Mislila sam odmah za njom. Ali znam da bi ga to dokraj\u010dilo. Preda mnom se pravi hrabar, kao ne tuguje toliko za svojim \u010dedom. Da meni bude lak\u0161e. A znam da je volio najvi\u0161e na svjetu. Ba\u0161 koliko i mene ili sina svoga. Ho\u0107u da se malo privikne da \u0107u i ja skoro oti\u0107i, pa odugovla\u010dim.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da \u017eena, skoro mirno. Vidim du\u0161a joj se lomi , a ne\u0107e da zapla\u010de. Ako krene ne\u0107e tri dana prestati, a on mo\u017ee svaki \u010das do\u0107i. Obe\u010dao joj ve\u010deras do pono\u0107i eto njega.<\/p>\n\n\n\n
Skorom \u0107e pono\u0107 mislim ja , pa je pitam:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 A ti ? \u0160ta s tobom? Zar za tih va\u0161ih trinaet godina nisi ni jednom pomislila , a \u0161ta sa mnom mili moj.<\/p>\n\n\n\n
-Jesam i nisam. Nije to bilo trinaest godina, mila moja. Bilo je to trinaest dana avgusta nekoliko uzastopnih godina. I poneki Bo\u017ei\u0107. To mi je moralo biti dovoljno ljubavi za \u010ditavu godinu sanja o nama, o njemu i na\u0161oj ljubavi. Kada je bio sa mnom, nije mi padalo na pamet da planiram bilo \u0161ta. Kako \u0107u bona, djetetu milom uni\u0161titi \u017eivot?<\/p>\n\n\n\n
-Milo dijete , a jedino si njega u \u017eivotu imala, a bome i sva\u0161ta ne\u0161to s njim radila i predeverala. <\/p>\n\n\n\n
-Desilo se Frkice draga. Ne znam kako , ali se desilo. Grijeh je, to bio veliki. Grize me savjest i ne da mi mira. Svaki ve\u010de se molim Bogu da mi oprosti. I zna\u0161 \u0161ta. Kada pomenem grijeh maleni an\u0111eo moj se uvijek nasmije\u0161i , pa se uozbilji i ka\u017ee mi:<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se mila. Ja sam ti sve grijehe oprostio i preuzeo na sebe . Vjerujem i Bog Milosti i Ljubavi \u0107e.<\/p>\n\n\n\n
-Ajd, ne budalesaj. Koji grijeh.<\/p>\n\n\n\n
-Kako nije. On je imao dvadeset godina , ja trideset tri. Zavukla ga jo\u0161 devet. Kakve smo mi budu\u0107nosti imali. I taj zavajet moj. Jo\u0161 ve\u0107i grijeh. Ja osim Boga nisam smjela nikog voljeti.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160to si ti naopaka. Bogu Bo\u017eija ljubav, njemu tvoja zemaljska ljubav. Prosto ko pasulj. A godine. Ko ih \u0161i\u0161a. Njemu nikad nisu bitne godine. Niti bilo \u0161ta . Samo ljepote i bjelina du\u0161e. I iskrenost i ljubav. A u tebe bogami toga ima , kolko ho'\u0161. Kad te vako gledam ima te bona na sve strane. A ti o grijehu.Kad se dvoje srcem i iskreno voli nema tu zere grijeha. Kako bona ne\u0107e zgrije\u0161iti. I ja bih , namah, da mi kojim slu\u010dajem naraste.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Te rije\u010di izre\u010dene iskrenom i nevinom dje\u010dijom du\u0161om ,mile Frke Frkice , Marije Magdalene izre\u010dene pred kraj koji sam osje\u0107ala , su u\u010dinile da mirnije u\u0111em u poslijednje dane. Dale su mi nadu da \u0107e mi Bog Milostivi oprostiti grijehe i da \u0107u uspjeti oti\u0107i kod Nadin na\u0161eg usnulog , milog ana]ela .<\/p>\n\n\n\n
Na kraju rekoh:<\/p>\n\n\n\n
-Imam jednu molbu, \u010cuvaj mi ga mila Frka kada odem. Pogubi\u0107e mi se. Znam to. Milsim da vi\u0161e ne mo\u017ee podnijeti rastanke. I nemoj mi sada biti tu\u017ena ,molim te. Odlazim sretna i ispunjena. Nisam znala da je Bog Milostivi imao ovaj savr\u0161eni plan za mene. Ne znam \u010dime sam to zaslu\u017eila. I hvala tebi mila prijateljice \u0161to mi nikad nisi zamjerila i \u0161to si me uvijek voljela.<\/p>\n\n\n\n
Zagrlile smo se i nismo plakale. Bile smo jake. Iskreno prijateljstvo nas je duboko povezalo. I dok se grlimo i ne pla\u010demo \u010dujemo klju\u010d se okre\u0107e u bravi. Pono\u0107 je za par minuta. Nije slagao. Dolazi na vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
-Evo ga -ka\u017ee Frka- on nikad ne la\u017ee!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autor Hajro \u0161abanad\u017eovi\u0107 XIII DIO Dvanaesti dan Utorak 24. svagust 1971, Tuga u njegovim o\u010dima Zadnjih dana u njegovim o\u010dima vidim nemir i sve izra\u017eeniju tugu. Mnijem ne\u0161to ga mu\u0107i. Pitam ga, \u0161ta mu je- Gleda me, osmjeh mu se vra\u0107a na lice , veselo odgovara: -Volim te Malena moja.\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-121014","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/121014","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=121014"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/121014\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":121015,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/121014\/revisions\/121015"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=121014"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=121014"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=121014"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}