Autor <\/p>\n\n\n\n
Hajro \u0160abanad\u017eovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
V DIO<\/p>\n\n\n\n
Dan \u010detvrti<\/p>\n\n\n\n
Nedelja 16. Avgust\/Kolovoz 1971.<\/p>\n\n\n\n
Privo\u0111enje i suze<\/p>\n\n\n\n
Dobri me ponovo rasplakao!<\/p>\n\n\n\n
Od kako sam onu prvu suzu kanula on me svako malo raspla\u010de. Ne znam da li to radi namjerno, ali mu dobro ide. Poslije svake suze meni lak\u0161e. Vidim \u017eivot se vra\u0107a. Postajem mek\u0161a i manje kruta. Sve vi\u0161e mislim na ljubi\u010dice i Modru rijeku, a sve manje na posao i Grad \u010dednosti. Ima Dobri pravo! Niko mi ga ne\u0107e ukrasti i nigdje on ne\u0107e pobje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Neki dan , ja po\u0161la na posao. Kao i obi\u010dno nacifrana i tip top u onom ko\u017enom kaputu i ka\u010dketu strogo\u0107e. Mali Princ se natandari pred mene.Stani malo ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
-Imam jedan plan,danas ne\u0107emo ni\u0161ta raditi. Idemo u slobodu.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107u da protestujem,ho\u0107u da idem na posao srijeda je, ali on me tako tugaljivo gleda , ko djete\u0161ce kome ne daje slatki\u0161, samo spustim ta\u0161nu i sjednem na komodu u hodniku. Skoro da sam ljuta. On me za ruku prima vodi me u spava\u0107u sobu. Ja jo\u0161 lju\u0107a,\u0161ta li to on sebi umi\u0161lja? Tako on zami\u0161lja na\u0161u slobodu?<\/p>\n\n\n\n
On se smje\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n
-Nije to \u0161to misli\u0161, ne boj se . Ima jedan poklon za tebe, odavno je spakovam.<\/p>\n\n\n\n
Saginje se ispod le\u017eaja, vadi veliku kutiju umotanu u obi\u010dni, po\u017eutjeli i pra\u0161njavi novinski papir. Oblik kutije i omot mi poznati, ali mozak ne propu\u0161ta sje\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n
-Molim te, probaj , mo\u017eda ti se svidi. Ako bude u redu, idemo u prirodu, onako bez dodataka na ljepoti.<\/p>\n\n\n\n
Prelazim preko opaske o \u0161minki , iako nije njegovo da mi ka\u017ee \u0161ta da radim. On je moj privedenik. Nisam ja tamo neka njegova mahalska grlica i djevo\u010dica. Ipak \u017eena je prije svega \u017eena , a poklon je poklon i mene znati\u017eelja savladava.<\/p>\n\n\n\n
On iza\u0111e a ja kidi\u0161em na paket. A onda zastanem, pa se pitam odakle njemu pravo da mi i\u0161ta poklanja. Neka, pustim to za sada i odmotavam vrpcu, srebrenkastu i svjetlucavu kao izvor moje Modre rijeke.<\/p>\n\n\n\n
Kutija krije nje\u017ene boje. Kratak prsluk plavetne boje koja podsje\u0107a na nevinost, koji dose\u017ee do dojki da ih podcrta i podigne ako treba. Neka klipan, nekom drugom da taj prsluk, meni jo\u0161 ni\u0161ta ne treba za dr\u017eat sise. Ni grudnjak. Nosim ga da hajvani ne bi balavili.<\/p>\n\n\n\n
A opet kad pogledan duge, tamno ljubi\u010daste pantalone, svilenu bijelu ko\u0161ulju bez okovratnika ,sa dubokim razrezom i tamno modre pli\u0161ane baletnke, pomislin da je to komplet. Na dnu , jo\u0161 jedan paket zamotan u odovjeni sloj po\u017eutjele novinske hartije. Otvorim, a ono anterija boje pantalona. Zaboravih svu ljutnju. Imala sam par ku\u0107nih anterija, ali je ova bila san svake \u017eene. Ne bih je bez pote\u0161ko\u0107a mogla opisati.<\/p>\n\n\n\n
Tada mi jedna po\u017eutjela slika , uvu\u010dena u grudni dio anterije, privu\u010de pa\u017enju. Vidim dvije osobe koje su nekada bile par. Jedne vi\u0161e nema. Nestala je. Pogledam novine nose datum nekoliko dana prije nego \u0161to je Dodo nestao iz mogam \u017eivota.. Gledam sliku i pla\u010dem.<\/p>\n\n\n\n
Pla\u010dem i gledam sliku.<\/p>\n\n\n\n
Dakle to je ta pri\u010da o slobodnom danu. Danu u kojem \u0107u ja da pla\u010dem. E , ne\u0107e mo\u0107i Dobri , ne zvala se ja Luca stra\u0161na , dika i ponos sarajevske milicije. Obri\u0161em suze, \u0161minka se razmazala ko crne tinta kad procuri iz pokvarenog pera. Dok je skidam i lice umivam, sve ne\u0161to se pitam ; da li je on znao da \u0107e mi se \u0161minka pokvariti i zato rekao da ne stavljam novu?<\/p>\n\n\n\n
\u010cudna je ptica taj Mali Princ , kako ga Frkica zove. E , jes se usre\u0107ila s njim, nesretnica mila. Iz nekog inata se obu\u010dem. Stanem pred ogledalo. I jednostavno blenem.<\/p>\n\n\n\n
To nisam ja Luce od trideset tri ljeta.To je neka djevoj\u010dica \u0161to tek je u punoljetstvo kro\u010dila. Nalik je meni, samo tu\u017enije o\u010di ima i dvije tri nevidljive borice tuge u uglovima usana. Sve saliveno kao da je neko moje mjere znao bolje od mene.<\/p>\n\n\n\n
\u010cujem , onaj kuca na vrata. Ka\u017eem slobodno i on ulazi.<\/p>\n\n\n\n
Zapanjeno ga gledam. Ne znam da li bi se smijala klovnu, upla\u0161ila lu\u0111aka ili se divila kostimu glumca i smirenosti sa kojom nosi to \u0161to nosi.<\/p>\n\n\n\n
Tamno plavi ogrta\u010d nalik duga\u010dkom smokingu. Bijele , vi\u0161e \u010dak\u0161ire nego pantalone, crne \u010dizme sa petom od pet \u0161est centimetara. Srebreni \u0161al oko pasa i kao \u0161lag po torti, modro plavo-bijela mornarska majica.<\/p>\n\n\n\n
Zlo\u010dasta Luca mi \u0161apu\u0107e , jo\u0161 mu samo povez za oko fali ili da ruku me\u0111u njedra, povi\u0161e srca stavi, a u drugom sablja da se na nju osloni. No, Dobra Luca \u0161to se ovih dana \u0107e\u0161\u0107e i glasnije javlja ka\u017ee mi:<\/p>\n\n\n\n
-Pusti ljubomornu blesu. Prelijep je ovaj Mali princ, u svojoj dje\u010dijoj odori. \u010cizme sa malo vi\u0161om petom je obukao radi tebe, da malo vi\u0161i bude , da se ne srami\u0161.<\/p>\n\n\n\n
-Idemo malena, vrijeme je.<\/p>\n\n\n\n
Ja mu pru\u017eam klju\u010d od auta, mislim bi\u0107e mi malo kruto u ovoj odje\u0107i da ja vozim a i ne znam gdje idemo.<\/p>\n\n\n\n
On ne uzima klju\u010de.<\/p>\n\n\n\n
-Malena ja ti ne vozim. \u017divot mi od malih nogu nije na nivou. \u010cesto mali vi\u0161e srknem. Ne bih volio nekog pokupiti. Jedan \u017eivot je jedan svijet. A meni se nikad nigdje ne \u017euri. Auto ubrzava \u017eivot. Zna\u0161 li gdje \u0107e\u0161 me odvesti? Molim te Malena, odvedi me na mjesto gdje si najslobodnija i najsretnija bila.<\/p>\n\n\n\n
Da mi je to reko samo prije par dana lo\u0161e bi se proveo. Ne\u0161to je kvrcnulo u mom umu i samo znati\u017eelju svoju hranim. \u0160ta li to on sprema?<\/p>\n\n\n\n
Odvedem ga na livadu ljubi\u010dica, malo ni\u017ee od izvora Modre rijeke, a prije starog Rimskog mosta.Tu niko ne dolazi ve\u0107 trinaest godina. On nosi novo, vuneno \u0107ebe i\u0161arano duginim bojama i starinsku korpu od pru\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Iako je avgust, miris ljubi\u010dica me zapljusne svom \u017eestinom, i opije me. Ja gubim svijest. Kutkom svijesti osje\u0107am da me Mali Princ prihvata i lagano spu\u0161ta u krilo i govori:<\/p>\n\n\n\n
-Pla\u010di malena, pla\u010di djete\u0161ce, ja sam tu, ne brini. Samo mi se vrati mila i daj, ispla\u010di se milo djetence.<\/p>\n\n\n\n
Ja se vratim, ali se ne ispla\u010dem. U inat, jer on meni djete\u0161ce , malena, mila. Ne ide to tako. Sve da ima zubarska klje\u0161ta, ne\u0107e on izvu\u0107i moj bol. Suzu sam kanula, ali bol ne dam, on je moj.<\/p>\n\n\n\n
Otvorim o\u010di, a njegov pogled jedan valer tu\u017eniji. Iz \u010dak\u0161ira vadi omot pisma, izgu\u017evan i \u017eut. Pru\u017ea mi ga i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Ti zna\u0161 \u0161ta je bol, ali se ne bori\u0161 sa njim. Ti ga trpa\u0161 i gu\u0161i\u0161 se. Misli\u0161 da si ga zaboravila. Nisi malena. Ti misli\u0161 da me zna\u0161. Znam da sam ti bar malo simpati\u010dan. Ovo \u0161to je zapisano mo\u017eda \u0107e pomo\u0107i da shvati\u0161 da bol nije rezervisan samo za tebe. Svako od nas neko breme nosi. Odoh da zagrabim malo Modre rijeke, ona je ljekovita. Donije\u0107u i tebi. Treba\u0107e ti.<\/p>\n\n\n\n
Samo se okrenu iode. Ni poljubca\u2026 Uh , jesam glupa\u010da. Odakle mi to? \u010cuj , da dozvolim da me maksum\u010de ljubi. \u0160ta mo\u017ee raznje\u017eenoj \u017eenskoj pasti na um, to ne m're nikome. Pih , pih, nalet me bilo.<\/p>\n\n\n\n
\u010citam:<\/p>\n\n\n\n
Humor boli krije ( naslov)<\/p>\n\n\n\n
Po\u010de pjesma . Dobri uzima kutiju cigara. Gitanes su , Frka zanosno ple\u0161e, ali se ne glasa. Ho\u0107e Dobri da skine celofan. Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera, ona je otvorena. Spu\u0161ta Gitanes, uzima Drinu , otvara poklopac , uzima cigar, lagano ga o kutiju lupka, stavlja ga u usta, prinosi upalja\u010d , zastane, ne\u0161to se premi\u0161lja.<\/p>\n\n\n\n
Spu\u0161ta cigar.<\/p>\n\n\n\n
To je ve\u0107 previ\u0161e usporeno za Debu. Upe\u010dio o\u010di na Dobrog ko reflektori na Grbvici i ne trep\u0107e. \u010cim to vidje i Lenji se me\u0161kolji i budi. Gleda Debu, pa Dobrog , na kraju i Mojsija. Niko ne obra\u0107a pa\u017enju na njega. To je dobar znak.<\/p>\n\n\n\n
Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove, Modra rijeka blista, more se pjeni, druge bolero ple\u0161u, sve je kako treba. Krajolik i muzika se stapaju, zvjezdice \u017emirkaju, mjesec je pun i nakrivio \u0161e\u0161ir. Bi\u0107e dobro, konta Lenji, nikog nije moro moliti, ni i\u0161aretiti. Zna , vjerovatno \u0107e se zakuvati po njegovom gu\u0161tu..<\/p>\n\n\n\n
Dobri pogledava na spu\u0161teni cigar Drine, a i \u017e'tan. Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveop\u0161te. Natakari\u0161 ti Hamleta i Otela zajedno. Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.<\/p>\n\n\n\n
Dobri prihvati bocu kurvoazijea , u ruku je prima, obr\u0107e i razgleda. Neko bi reko nikad fla\u0161e staklene, a ni pi\u0107a nije vidio. Pogled mu se utopio u slova. \u010covjek bi pomislio da \u010dita ili ne zna \u010ditati. Jes’ kad ne bi znao da Dobri osim vule vu ku\u0161e ave’ ko mu'a i takvih tri\u010darija , od francuskog ni\u0161ta skoro ni\u0161ta nije znao beknuti , a kamo li pro\u010ditat. Bar se niej hvalio tim znanjem, koliko on zna.<\/p>\n\n\n\n
To je dovoljno da Deba i Lenji po\u010dnu dijalog na visokoj nozi.<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 si glupak Deba, ne \u010dita , on boju gleda.
-Jebala te boja ,\u0161ta \u0107e mu boja. Nije \u017eensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.
-Jel’ prosuto po ve\u0161u.
-Kakav te ve\u0161 spopo,ja o onim \u017eemskim bojama , ti o ve\u0161u.
-Ja konto \u017eensko ve\u0161 mijenja kada ima jal’ jedno , jal’ drugo, barem jednom dnevno.
-\u0160to \u0107e mjenjat ga\u0107e jednom dnevno, nije luda. A i \u0161to \u0107e joj uop\u0161te ga\u0107e ako ih treba svaki \u010das skinuti?
-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?
-Nek uzme fla\u0161u kurvoazijea, pa u nek’ u nju boju sipa , da Dobri ima \u0161ta zagledat.
-Jesi mahnit, ne gleda ti on taj tvoj poganluk. On po boji vidi koliko je konjak dobar, jel’ dovoljno star, jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.
-Ti otkad progovorio ne mo\u017ee te \u010dovjek dohavizat. Prije ni jedne nisi htio beknut. A kad bekne\u0161, \u010dovjek se divio tvojoj rje\u010ditosti i elokvenciji. Sve jasno i razumljivo. A-ha i A-a. \u010cuj konjak uraniti ili odocniti, ostariti ili pomladiti. Gdje si ti vidio da se konjak ko insan mo\u017ee pomladiti?
-Mo\u017ee, mo\u017ee ali to nije za nas.
-Za\u0161to nije za nas?
-\u0160to'\u0161 pare bacat kad \u0107e\u0161 i onako riknut?
-Ja ne mislim riknut.
-Znam, ti \u0107e\u0161 crknut.
-\u0160to \u0107u crknut kad mogu riknut?
-E vala ne\u0107e\u0161 riknut nego \u0107e\u0161 crknut.
-Kako zna\u0161?
-Fino znam.
-Hajde raci mi ako zna\u0161!?
-Ja ti ne\u0107u dati da rikne\u0161.
-Za\u0161to mi ne bi dao da riknem, jaran si mi?
-I Dobri mi jaran, a on \u0107e riknuti, a tebe \u0107u pustiti da crkne\u0161.
-Kako zna\u0161 da on nece crknuti?
-Jednostavno.
-Kako jednostavno?
-Fino, jednostavno zato \u0161to \u0107e riknuti.
-Vidi jebote to mu sasvim logi\u010dno zvu\u010di. A Mojsije?
-\u0160ta Mojsije?
-Ho\u0107e li on riknuti?
-Ne\u0107e.
-Zna\u010di i on \u0107e crknuti.
-Ne\u0107e.
-Kako ne\u0107e? Ako ne\u0107e riknuti mora crknuti.
-Ne mora.
-Kako ne mora?
-Jednostavno.
-\u0160ta je tu jednostavno.?
-Sve, on \u0107e krepat.
-Kako zna\u0161 blentovijo pametna?
-Jednostavno znam.
-Kod tebe sve ne\u0161to jednostavno.
-Kako ne\u0107e biti ne\u0107e biti jednostavno,jednostavnnije ne mo\u017ee biti?
-Za\u0161to?
-Reko mi jednom Mojsije da on ne\u0107e umrijeti, riknuti ili crknuti nego \u0107e smrt zajebati i jednostavno \u0107e krepati.
Debi se odmah prosvjetlilo.
Okre\u0107e se harmonika\u0161u.
-Mojsije, kako \u0107e\u0161 krepati?-Ko ti je reko da \u0107u krepati, konju jedan.
-Lenji. Ka\u017ee ti mu reko da \u0107e\u0161 jednostavno krepati.
-I ti njemu vjeruje\u0161!
-Kako ne bi vjerovo, ne govori se o anamo onoj , nego o umiranju.
-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?
-Ima kako nema. Ako bi i\u0161ta u \u017eivotu volio onda je to da crknem na njoj.
-Dobro Lenji re\u010de, ti ne\u0107e riknuti ti \u0107e\u0161 na ro\u0161tilju crknuti.
Ubacije se Lenji ponovo u igru.
-Eto , ne rekoh li ja da \u0107e\u0161 ti crknuti, tu ti ni ro\u0161tilj ne\u0107e pomo\u0107i.
-Kako zna\u0161.
-Jer ti je Mojsije malo prije rekao.<\/p>\n\n\n\n
Deba se okre\u0107e Mojsiju…<\/p>\n\n\n\n
Zagrmi\u0161e basovi. To je Mojsijev novi signal : manite se \u0161uplje pri\u010de. Vidi on, ova bi se filozofija mogla vrtiti, barem, dva tri dana.I on zvizno. Sa Zlatom po\u010delo ne\u0161timati. Skonto pri\u010do im ti ili ne pri\u010do na isto mu do\u0111e. Blantavi ko blesavi mahnitovi. Ne mo\u017ee ih \u010dovjek pameti nadolmiti. Samo svoje pa svoje. Jedino im buka mo\u017ee poremetiti tok misli, ako je imalo misli u njima preostalo.<\/p>\n\n\n\n
Ovi Dobri ili je nekad bio autista, ili je posto autista ili se sprema da postane autista. Nema druge konta Deba. Samo ga celofan od srca ide. \u0160to jest, jest.<\/p>\n\n\n\n
-Dobri mog'li ja dobiti te cigare.<\/p>\n\n\n\n
Lenji zakuka:<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj Dobri molim te, zna\u0161 \u0161ta \u0107e on u\u010diniti. Celofan je u pitanju.<\/p>\n\n\n\n
Znam – ka\u017ee Dobri i dodaje kutiju Debi.<\/p>\n\n\n\n
Jer misli mu se vra\u0107aju … u ljubav i tamu\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u2026Dijana je bila moja mala bo\u017eica lova. Kako su se njene plave vlati lepr\u0161ale po \u0161kolskim hodnicima i mahalama bjelavskim, dok je jurila za mnom, nesta\u0161nom \u017eivotinjicom, puhom , koji se dodirom njenog daha pretvarao u krotkog srnda\u0107a iz \u0161ume. Imala je mo\u0107, kad bi Mjesec spustila i ispod maglica ga osvjetlila, moje misli bi hrlile njoj.<\/p>\n\n\n\n
Dijete si bio, \u0161ta si mogao znati, pita\u0107e se neko.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta ima da pitam? Djeca sve znaju, jo\u0161 dok ih majke u stomaku miluju. Nevinost i znanje im polako , godinama , odrasli ubijaju, da bi ,kao oni ,sumorni i neosjetljivi postali.<\/p>\n\n\n\n
Vidite dvoje djece, \u0161to bezbri\u017eno se igraju i jure.\u010cednost jedna sti\u017ee nevinost drugu i za\u0161titni\u010dki ga za ruku prima. Dvije ruke, jedna u drugoj. Dvije ruke jedan san i jedna ljubav djetinja. Uvijek bi zavr\u0161ili ispod njihovog, vi\u0161nji\u010dkog hrasta zahvalnosti i zakletve. Tada bi se zahvaljivali na sre\u0107i poznavanja i zaklinjali na vjernost do groba.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljivali se Jedinom, na milodarju ljubavi \u0161to ih obasipa.Zaklinjali se jedno drugom na vje\u010dnu sre\u0107u. Onda bi ona odskakutala ka roditeljskom stanu. Okretala se i poljub\u010di\u0107e mu slala. On ukipljen kao motka na kojoj se vijori piratska zastava i ponosan kao osvaja\u010d Bijelih dvora , samo bi joj rukom odmahivao.<\/p>\n\n\n\n
Svi su se po mahali smje\u0161kali. Misle; evo nova a\u0161ik djeca se ra\u0111aju. Drago im vidjeti ta vesela, djetinja bezbri\u017ena, razdragana lica , obasjana snovima i nadom Djetinjstva se svoga vi\u0161e ne sje\u0107aju, ali im sama pomisao na njega neku toplinu stvara. Ah , ta mladost.<\/p>\n\n\n\n
Dijana i Dobri nikog ne primje\u0107uju ,samo se za ruke dr\u017ee i gr\u010devito stiskaju. Kao da \u0107e ih neko, nepoznato ne\u0161to , brutalno razdvojiti. Znaju, dje\u010dijim sveznanjem i du\u0161ama milim, mnogo sre\u0107e, mnogo boli nosi.<\/p>\n\n\n\n
Takva je dje\u010dja ljubav,kao snovi. Nevina,\u010dista i pitka, kao maj\u010dino mlijeko poslije sanja. Sve je u parovima,a oni su zaista par.Nestvarni kao an\u0111eli i ne\u010dujni kao titraj an\u0111eoskih krila.<\/p>\n\n\n\n
Gdje je radost tu je i tuga?!Gdje je ljubav tu je monstrum i du\u0161man \u0161to u sebi mr\u017enju i zlo nosi?!<\/p>\n\n\n\n
Bli\u017eio se raspust.Jednog sun\u010danog majskog dana nebo je ti\u0161inu spustilo. Misli dunjaluk oluja se sprema. Ptice nestale sa safirli neba. Cvije\u0107e prestalo da miri\u0161e , ezani su presko\u010dili sabah i podnevni vakat.To se nikad u Gradu \u010dednosti desilo nije. Sunce ne sija, jedan ga oblak zaklonio i uporno ga u korak prati. Ne da mu glavu ili barem jedno oko da proviri.<\/p>\n\n\n\n
Dobri nervozno u klupi sjedi i prazno mjesto, Dijanino, pogledava. Srce ga ste\u017ee i neka grobna ti\u0161ina mu se u um uvla\u010di. On je zombi koji ne\u0161to oslu\u0161kuje i u prazninu \u017eute \u0161kolske stolice bulji, kao da mu od toga zavisi \u017eivot zavisi.<\/p>\n\n\n\n
I zavisi\u0107e!<\/p>\n\n\n\n
Odjednom, nad Sarajevom se navu\u010de mrkli mrak. Jedan stra\u0161ni preklinju\u010di , dje\u010diji , vrisak prolomi se od Vi\u0161njika, preko Bjelava do Dobrog do\u0111e. On jurnu, izleti, kroz zatvorena vrata suknu i po gradu krik raznese.<\/p>\n\n\n\n
Tr\u010di Dobri, vrisak s njim.<\/p>\n\n\n\n
Tr\u010di Dobri a \u010dini mu se da su mu noge ko u snu ras\u010dere\u010dene , kao da se ne mi\u010de. Krik u u\u0161ima mu se poja\u010dava i boli. Srce mu u mljeveni te\u010dni azot pretvara. Vazduha nema, klamfe mu po du\u0161i burgijaju i ne zna za\u0161to, ali urliku se pridru\u017euje, i on vri\u0161ti i pla\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Dobri tr\u010di, pla\u010de i vri\u0161ti i ne osjeti da je drugi vrisak prestao, ali nije va\u017eno, on je pred Dijaninom ku\u0107om. Vidi policija izvodi jednog brkatog grmalja sa fo\u010danskih gudura. Pap\u010dini lice izgrebano ko brazde poslije dubokog oranje njegove oranice. Krv jo\u0161 lije, a dva ga drota naizmjeni\u010dno bubaju.<\/p>\n\n\n\n
Ulje\u0107e Dobri u Dijanin stan.Ni\u0161ta ga ne mo\u017ee zaustaviti. Kokoti\u0107 je to. Kroz noge tre\u0107em drotu se baca i klizi patosom. Pred krevetom bra\u010dnim je. Vidi krv kako mu polako na ruku kapa. Ruku u usta stavlja i ku\u0161a ga. Misli; nije moro, ali ne\u0161to ga stra\u0161no, mra\u010dno , neljudsko tjeralo na to.<\/p>\n\n\n\n
Znao je , to je Dijane njegove krv, jer prsti\u0107e njene, na rubu kreveta sluti. Krv niz grlo mu klizi. Slankasta je. Misli on djetinje. Nije znao, nikad je nije probo. On se polako na koljena di\u017ee. Tek toliko da se susretne sa malenom glavom.<\/p>\n\n\n\n
Plave ga o\u010di tu\u017eno gledaju , dvije su suze iz njih kanule.Iz lijevog rubin krvava i desnog safir ledena. O\u010dima ga zovnu ,on joj pri\u0111e,ona mu \u0161apu\u0107e i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Poljubi me i zagrli me Dobri moj, molim te. Tako sam umorna ,a i hladno mi je.<\/p>\n\n\n\n
On je zagrli i poljubi, ba\u0161 ko ljubavnik vi\u010dni. Ona se nasmje\u0161i i o\u010di zatvori.<\/p>\n\n\n\n
Misli Dobri moja djevoj\u010dica je umorna i po\u0161la je da spije. Ali jedna grlica , bezbojnog brilijanta sjaja , izme\u0111u njih dvoje prhnu . Prozori se otvori\u0161e vjetrom razbijeni i prije nego orkan po\u010de, uzneso\u0161e je put neba.<\/p>\n\n\n\n
Kad grlica nesta , vjetar zaurlika, sjevanje i grmljavina na grad kidi\u0161u. Ki\u0161a i orkan crijepove lome, no\u0107 jau\u010de i vri\u0161ti. Dijanin vrisak se vra\u0107a , kovitla se mahalama. Ljudi u\u0161i pokrivaju, u podrume se sklanjaju, misle sudnji dan, kijamet , apokalipsa dolazi. Hak haka.<\/p>\n\n\n\n
Vrisak nikako da se otka\u010di i krene dalje. Dobrom je drago , jedino on \u010duje da je taj vrisak onaj prelijepi poj, \u0161to ga bjelavska grlica pjeva, kad joj no\u017e , mesarsku palu u vrat zabijaju. A ona \u010dista srca i bla\u017eene du\u0161e, prkosi i pjeva ,pjesmu umilnu, pjesmu predivnu, pjesmu Stvoritelju:<\/p>\n\n\n\n
Ja evo Mili Bo\u017ee tebi dolazim<\/p>\n\n\n\n
svoje srce janje\u0107e tebi donosim<\/p>\n\n\n\n
mili bo\u017ee oprosti moju nevinost<\/p>\n\n\n\n
u ruci ti \u010distu du\u0161u svoju prinosim.<\/p>\n\n\n\n
Radosna i vesela ni\u010dega mi \u017eao nije<\/p>\n\n\n\n
Mrijet svakako valja kasnije ili prije<\/p>\n\n\n\n
Molim sa\u010duvaj mi Dobrog blentavoga<\/p>\n\n\n\n
Mog drugara smije\u0161noga i jedinoga.<\/p>\n\n\n\n
Nesu\u0111enu ljubav moju<\/p>\n\n\n\n
a blentavu ovcu tvoju<\/p>\n\n\n\n
trba\u0107e mu pomo\u0107 tvoja<\/p>\n\n\n\n
iskrena k'o ljubav moja.<\/p>\n\n\n\n
Dobrog tek tada hladno\u0107a, led ledeni obuzima vidi : Dijanina prelijepa glavica skoro odrubljena.<\/p>\n\n\n\n
Satara , pala mesarska, vi\u0161e nje , krvavim crnilom blje\u0161ti. Tijelo se ne vidi , neko pa\u017eljiv bio, pa ga u bijeli \u010dar\u0161av zavio. Bijeli \u010dar\u0161av vi\u0161e nije bijeli, crvena krv malog janjeta ga u roze obojilo, a protok vremena ga u crnilo pretvara.<\/p>\n\n\n\n
Gurnu\u0161e Dobrog van , na ki\u0161u, narod mora da radi. Policija, hitna , mrtvozornici i grobari, svi su do\u0161li. Posao ne smije stati. \u017divot je \u017eivot, a smrt je smrt. Mrtvi mrtvima, \u017eivi \u017eivima. Tako je od postanja bilo.<\/p>\n\n\n\n
A kome Dobri sada pripada. Tijelo mu sa \u017eivima. Du\u0161a sa grlicom odlijetjela.<\/p>\n\n\n\n
Potop, oluja je trajala \u010detrdeset sati, svu \u010car\u0161iju potopila. Dobrog na\u0111o\u0161e ispod njihovog, Dijanog i njegovog vi\u0161nji\u010dkog hrasta zahvalnosti i zakletve. Ispod kojeg su Dijana njegova mila i on , njen mili I blentavi Dobri, zahvaljivali na sre\u0107i poznavanja i zaklinjali na vjernost do groba.<\/p>\n\n\n\n
Tri dana nije pripadao nikome. Niti je jeo,niti je pio. Preko dana bi dijete bilo na groblju, pored groba koji se Dijani iskopao. Nave\u010d e bi spavao ispod hrasta i snovima o Dijani se pokrivao. Dijete , jako devet godina snove o mrtvoj drugarici, simpatiji, samo \u0161to mu cura nije bila, sniva.<\/p>\n\n\n\n
Nije rje\u010di tri dana pustio. Suzu nikad vi\u0161e, doli jednom.<\/p>\n\n\n\n
Sahrani\u0161e Dijanu.<\/p>\n\n\n\n
On joj buket hrastovog li\u0161\u0107a i dvije ljubi\u0107ice u novinski fi\u0161ek uvio i na odar polo\u017eio. \u010cini mu se njegov vjenac je najljep\u0161i. Probro najljep\u0161e listove hrasta njihovih zakletvi i dva mirisna cvijetka. Jedan plavi za Dijanu i drugi bijeli za nebo. Svoj mirisni , srce cvijetak, zauvijek zaledio. Jer misli dijete; \u0161ta \u0107e mu srce, nema vi\u0161e njegove male bo\u017eice, pa mu i ne treba.<\/p>\n\n\n\n
Tu ve\u010de je spavao na groblju. Slijede\u0107e jutro ga nisu na\u0161li ispod hrasta , kome je tih zadnjih majskih dana svo li\u0161\u0107e opalo. Do sljede\u0107eg prolje\u0107a suhe pocrnjele grane str\u010dile su ka nebu kao aveti, opominju\u0107i na zlo, \u0161to se u ljudima krije. Slijede\u0107a dva dana se nije micao od odra Dijaninog. Ogladnio je i svo cvije\u0107e sa okolnih grobova pojeo. Dijanin smrtni odar nije dirao. Sve se nadao, miris cvije\u0107a \u0107e je privu\u0107i, pa \u0107e se vratiti.<\/p>\n\n\n\n
Nije se vratila. On ne razumije za\u0161to.<\/p>\n\n\n\n
Kad ga drugo jutro ne na\u0111o\u0161e ispod hrasta, roditelji ga prestado\u0161e ta\u017eiti. Kontaju veliki je ima punih devet , skoro deset godina, nek se snalazi. Mnogo je tih snala\u017eenja u mahali bilo, u cijelom gradu, i u cijelom svijetu. Svi tjeraju djecu , ha pre\u0111u devet godina , na snala\u017eenje. I malo im to, jo\u0161 ih , pride , kolju i ubijaju.<\/p>\n\n\n\n
\u0106etvrtog dana u sabah Dobrog probudi gavran, crn ko rudarsko okno na \u010detvrtom nivou Raspoto\u010dja u vrijeme najve\u0107e kataklizme. Zagrakta mu posred uha:<\/p>\n\n\n\n
-Idi ku\u0107i dje\u010da\u010de jadni, nemoj da ti se garibi smiju. D\u017eaba \u010deka\u0161, ne\u0107e ti se malena vratiti. Otamo se niko ne vra\u0107a, bar otkad ljudi pi\u0161u. Poru\u010dila ti:<\/p>\n\n\n\n
-Idi ku\u0107i Dobri i ne tuguj vi\u0161e. Da nisi suzu pustio. Nemoj da bi mi se slu\u010dajno slomio,mili moj. Nikad ne bih s tobom progovorila, blento nesre\u0107ni.Meni je ovdje dobro i nikakvo zlo mi se vi\u0161e ne\u0107e desiti.<\/p>\n\n\n\n
Dobri za kamen , da gavrana, koji ga od usnule Dijane odvra\u0107a, ga\u0111a. Kad ono, jata gavranova, vrana, \u0161vraka, galebova i jedna sinja kukavica se okolo groblja, na \u017eice natandarilo i natakarilo , i kri\u010du:<\/p>\n\n\n\n
-Idi ku\u0107i blento.Ni slu\u010dajno da joj se nisi slomio, ina\u010de si nagrabusio.<\/p>\n\n\n\n
Vidi Dobri da je nadglasan. Kamen poljubi i na uzglavlje groba polo\u017ei. \u010cuo Jevreji tako svoj posjet umrloj du\u0161i obznanjuju.Malo smije\u0161an obi\u010daj, pa valjda mrtvi znaju ko im u pohode pri\u0111e.<\/p>\n\n\n\n
Dijana ,ona providna grlica mala, sad zna da je to njena du\u0161a bila, \u0107e mu oprostiti \u0161to odlazi. Zna\u0107e da njihova zakletva podrazumjevala vjernost i poslije ljuubavi do groba.<\/p>\n\n\n\n
Ogladnio je i sve ga boli. Tri dana je stajao ka ste\u0107ak na ki\u0161i i suncu. Mora i\u0107i , vrnut \u0107e se. Osje\u0107a da se ona smje\u0161ka, a on ni\u0161ta ne osje\u0107a. Misli pro\u0107i \u0107e ga. Nikad nije. Ni vrno se nikad na mezar nije.<\/p>\n\n\n\n
Kad je ku\u0107i do\u0161ao , popeo se na tavan. \u0106utke ,ne gledaju\u0107i nikoga, glavu na nose\u0107i stub natandario i Bogu se molio. Samo to zna. Rije\u010di ne zna , ali misli da je u redu pro\u0161ao. Jer veliki je grijeh napravio. Nije sa\u010duvao svoju Princezu. Ljubav jedinu.<\/p>\n\n\n\n
Kada se pomolio, sjeo je i jeo i jeo. Pa opet jeo.
Niko se nije \u010dudio, odakle se on vrnuo, niti pitao gdje je bio.
Doneso\u0161e mu da ije. Bi mu malo.
Doneso\u0161e mu jo\u0161. Opet mu bi malo.
Tek tada shvati\u0161e da je gladan.
Po\u010de\u0161e ga ozbiljnije hraniti.<\/p>\n\n\n\n
Tri dana je i tri no\u0107i jeo i pio, i pio i jeo. Ni\u0161ta ga nije moglo zasititi. Svu hranu u ku\u0107i je pojeo i svu vodu iz \u010desme popio. Kupovali mu novu hranu, civarama je prevozili, a vodu u ba\u010dvama prinosili , Sve ugajguljeno u najve\u0107e japanere, donosili i pregladnjelom djetetuu prinosili. On bi to namah smazo i popio. Svi se ibretili. Vela havle vela kuvetile.<\/p>\n\n\n\n
Potom ; trk u kupovinu i od kom\u0161ija vodu vatrogasnim crijevom, njemu direkt u usta. On hranu \u010dekat nije mogo, toliko je pregladnio, ve\u0107 je doksate po\u010deo mrviti i jesti. I komade \u017ebuke sa zidova halapljivo ubacivao u usta, kao da su kola\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Tada mu sinu , da na groblju, u onom Dijaninom grobu nema ni\u0161ta osim tjela\u0161\u0107a malenog i da \u0107e meso pojesti bube i crvi. Gleda on kako se crvi malenom ov\u010dicom hrane i muka ga spopade .On trk do crijepova i sa tavana po\u010de povra\u010dati.<\/p>\n\n\n\n
Povra\u0107o je ravno deset sati. Svaki sat za jednu Dijaninu godinu. Minut ohanuo pa nastavio povra\u0107ati novih devet i po sati.Svaki sat za svoju jednu godinu.<\/p>\n\n\n\n
Nikad vi\u0161e nije povra\u0107ao. Osim jednom. I nikad svi\u0161e ogladnio , osim jednom. No o tome drugi put. Sada napu\u0161tamo Dobrog , da se do kraja i dobrano zaledi i da se u punom sjaju me\u0111u jaha\u010dima pojavi. Kao dembel bez damara.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autor Hajro \u0160abanad\u017eovi\u0107 V DIO Dan \u010detvrti Nedelja 16. Avgust\/Kolovoz 1971. Privo\u0111enje i suze Dobri me ponovo rasplakao! Od kako sam onu prvu suzu kanula on me svako malo raspla\u010de. Ne znam da li to radi namjerno, ali mu dobro ide. Poslije svake suze meni lak\u0161e. Vidim \u017eivot se vra\u0107a.\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-120703","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120703","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=120703"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120703\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":120704,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120703\/revisions\/120704"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=120703"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=120703"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=120703"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}