XV Dio<\/p>\n\n\n\n
U susret Badnjaku 1984.<\/p>\n\n\n\n
Ponedeljak 13. avgust 1973.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107anja<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Kada se Dobri one srijede 13 avgusta , dvije godine poslije vratio domu srca svoga jedinom ja sam se izgubila u naletima sre\u0107e. Kada sam vidjela da le\u017ei podno \u0161adrvana vri\u0161tala sam i skala od sre\u0107e. Neki ludi smijeh , neka nerazumna groznica me uhvatila . Skakala sam i smijala se. Gledala u nebo i zahvaljivala se. Razum se potpuno ugasio. Gutala sam kapi ki\u0161e \u017eele\u0107i da me podmlade. Do\u0161ao mi Maleni moj. Vratio se. Htjedoh da zaple\u0161em s njim. Pru\u017eih ruke prema njemu , on se ne osvr\u0107e na nju. Bio je le\u017eerno oslonjen na \u0161adrvan, malo bo\u010dno , ruku opru\u017eenih uz tijelo, blago povijenih nogu; skorop pa fetalni polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n
Vodopadi ki\u0161e su me\u0111u nama. Primakoh mu se licu i vidjeh da spava. Ki\u0161a mu se slijevala sa kose poput suza djeteta koga su povrijedili i koje susti\u017eu jedna drugu, tvore\u0107i neprekidni niz bujica. Umor i bolni gr\u010d su se ocrtavali na prelijepom, jo\u0161 uvijek djetinjem licu.<\/p>\n\n\n\n
Nisam bila tu\u017ena. Sre\u0107a me nije napu\u0161tala. Znala sam da mu ne\u0107e biti ni\u0161ta. Ja sam tu . Luce Malena \u0107u izlije\u010diti svoje maleno dijete, ljubav moju jedinu. Zna kako. Ljubavlju I nago toplo \u017eensko tijelo uz nago djetinje pothla\u0111eno djetinje tijelo.<\/p>\n\n\n\n
Sabrah se , skupih snagu , podigoh ga. Jedva. Ne znam kako , ali \u0107u ga odvu\u0107 sa ovog kijamet. Osjetim da drhti. \u010cini se da je malo te\u017ei nego prije dvije godine. On kao da je osjetio da sam tu i da ga \u017eelim odvesti u sigurnost , na toplo. Privije se uz mene i po\u010de da kora\u010da. Polako , umorno, nesvjesno, poklizuju\u0107i<\/p>\n\n\n\n
Uvedoh ga u ku\u0107u i nekako ga povalih na trosjed, koji je carovao dnevnom sobom zadnju godinu dana. Otr\u010dah u banju i pripremih toplu kupku. Zna se pjenu\u0161avi miris djevi\u010danskih ljubi\u010dica. Njegov omiljeni. Iako je to i moj omiljei miris , ponekad sam bila ljubomorna \u0161to je to bio i njegov. \u010cesto sam se pitala koliko je mirisnih ljubi\u0107ica brao i mirisao na svojim lutanjima. Pre\u0111a\u0161njim , sada\u0161njim i budu\u0107im.<\/p>\n\n\n\n
Vratila sam se u dnevnu sobu. Vidim \u2013 on gleda u mene malo mutnim pogledom. O\u010di mu se polako bistre i javljaju se iskrice. Pa se gase. Pa se opet jave i ja\u010daju. N akraju mu se pogled izbistri. Svjetlost prodre u njih. Prepozano me je. Blagi osmjeh se preli preko usana , zahvati lice i u pogled zasja ljubav. \u010cista , nepomu\u0107ena , blistava ljubav.<\/p>\n\n\n\n
-Dobar ve\u010de ljubavi moja jedina . re\u010de poku\u0161avaju\u0107i da ustane.<\/p>\n\n\n\n
Sila te\u017ee ga povu\u010de nazad. Nisam se upla\u0161ila. Znala sam da \u0107e sve biti u redu Samo nek je on meni do\u0161ao. Sve \u0107e ova Luce srediti. Ima u meni toliko ljubavi da bi vas dunjaluk mogla grijati. Odvedem ga do banje, posadim na tabure.<\/p>\n\n\n\n
On se smje\u0161ka i gleda u mene. Nadokna\u0111uje izgubljene godine. ne poku\u0161ava da me dodirne. Znam \u0161ta misli. Nije \u010dist. Uprljali ga prosto i vrijeme izbivanja. I polako i nje\u017eno svu\u010dem ga. Prvo prsluk. Zatim kravatu. Vidi molim te . Promjena. Nije vi\u0161e leptir ma\u0161na. Da li to zna\u010di da misli da je odrastao. Potom ko\u0161ulja i potko\u0161ulja Otkop\u010davam kai\u0161 i polako svla\u010dim pantalone.<\/p>\n\n\n\n
On se smje\u0161ka i ka\u017ee :<\/p>\n\n\n\n
De\u017ee vu?<\/p>\n\n\n\n
\u0160utim. Stid me je ovog djeteta. Nikad ga nisam svla\u010dila , a da je bio svjestan. Na plo\u010dicama le\u017ei svu\u010dlena odje\u0107a. Ostao je u kratkim ga\u010dicama. Miran je , ne mi\u010de se . Samo me uporno gleda i smje\u0161ka se. \u010cini se da u\u017eiva u mojim mukama. Znam , zasigurno znam, osje\u0107a da me je stid i da ne znam kako da mu skinem ga\u010dice.<\/p>\n\n\n\n
Sebi dajem predah , polako skupljam garderobu sa plo\u010dica i jo\u0161 sporije je sla\u017eem u korpu za ve\u0161 . Onu istu u koju je on prije dvije godine odlagao moj ve\u0161. Malo se osjehnem. Stid me po\u010de prolaziti. Pomislim nek pukne \u0161to puknut mora i okrenem se ka njemu.<\/p>\n\n\n\n
A on u kadi . Lagano zavaljen opu\u0161ten u ne prestaje da se smje\u0161ka, da gleda u mene i da u\u017eiva. Takav vam je on. Voli da se igra. Zahvalna sam mu \u0161to me spasio neugodne situacije i dok mu prilazim , poput bljeska se jave prizori od prije ta\u010dno dvije godine.<\/p>\n\n\n\n
\u201c<\/p>\n\n\n\n
“,,, Do\u0111em sa slu\u017ebe predve\u010de , prvi put poslije njegovog privo\u0111enja. Bilo je kasno predve\u010derje. Tra\u017eim klju\u010d \u2013 vrata se otvaraju. On stoji obu\u010den ko princ neki. Sav u modrom pli\u0161u. Pantalone i prsluk . Ispod , ko\u0161ulja bijela, okrugli okovratnik. Jo\u0161 mu samo krila an\u0111ela trebaju. Dobro je vidjeti malo svjetlosti poslije napornog dana.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam kako je nabavio odje\u0107u. Dvije patrole postavila oko ku\u0107e dok sam bila na poslu. Ne znam za\u0161to. Nije bio lupe\u017e, a ni\u0161ta vrijedno nisam dr\u017eala tu na osami, u ku\u0107ici u cvije\u0107u. Osiguranje nije primjetilo nikakve sumnjive kretnje, ni izlaske iz ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Prima me za ruku polako uvodi u hodnik, zatvara vrata, uspinje se na vrhove prstiju, kapu mi skida, malo me saginje, pa me u vrh \u010dela, tamo gdje se sa kosom spaja, ljubi. Tren miri\u0161e i ponovo poljubac blagi spu\u0161ta. Sutradan je od nekud neku \u0161\u0107emlijicu zboksao, da me ne saginje , a da me lak\u0161e u \u010delo ljubi.
Uzima mi ta\u0161nu, na stoli\u0107 je zajedno sa kapom spu\u0161ta. Slu\u017ebeni ko\u017eni mantil polako skida i na vje\u0161alicu ka\u010di . Nikad mi nije dao da odmah \u0161tikle skinem. I odmah me iz hodnika u kupaonicu vodio.<\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta ne pri\u010da, zna da umorna sam, \u0161uti , samo bi me ka kupatilu skrenuo. Toliko sam umorna da nemam snage da se za bilo \u0161ta bunim. Naporan je moj posao. A ja sam ga krvni\u010dki radila. Velik je moj grad i puno posla za jednu jedinu nadzornicu.<\/p>\n\n\n\n
Kada je pripremnjena. Voda onako kako ja volim. Miris ljubi\u010dica, mal\u010dice hladnija od sobne tempererature sa puno pjene. Odnekud donio roskasti ko\u017eni tabure. Znam da nije moj i pored kade ga stavio. Na njega me posjeda , kosu raspetljava.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je to vrijeme pun\u0111i i \u0161nala. Lagano prstima prolazi kroz nju i mrsi je. Meni ugodno, napetost zaposlene \u017eene malo popu\u0161ta, ja se dadilji , Malom princu, prepu\u0161tam. Nekako mu vjerujem . \u010cula ja, da ga Frka Frkica tako zove, a i u\u010dini mi se da mu pristaje.<\/p>\n\n\n\n
Bluzu mi raskop\u010dava polako i usporeno, ne \u017eeli da me dodirne. Osjetim u vrat , mi dva lahaorac poljubca, sa jedne i druge strane spu\u0161ta. Ja se sledim. Odakle mu pravo da sve to radi? A opet ugodno mi i nje\u017eno , ko\u017ea se od miline je\u017ei. Ne pravi on nikakve nagle pokrete , da me ne bi prepla\u0161io.<\/p>\n\n\n\n
Bluza je pala sa strane.Bo\u010dno dugme malene suknjice moje, ono jedino otkop\u010dava i suknju hvata prije nego padne. Tak tada mi \u0161tikle skida i pored kade odla\u017ee. Zatim jednostavno u jednom potezu, ne znam kako ,ni meni to ponekad ne uspijeva, mi mre\u017easte najlonke skida i pored suknje pola\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Stopla moja, niko ne bi rekao, za\u010dudo jako su mala, uzima u ruku i polako prste masira. Jedan po jedan, miluje i u vrh ljubi. Pa onda nokat i na kraju \u010dlanke. I masira i ljubi, sve do jednoga i opet jo\u0161 jednom. Joj rahatluka nono moja. Osje\u0107aj da se sav umor me\u0111u prste spu\u0161ta i polako povla\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Napetosti skoro da nema. Sad sam ja u maloj bikini kombinaciji; grudnjaku i uskim ga\u0107icama. \u010cipkasta svila boje svjetlucave brilijant ru\u017ee i stidim se, pokrivam golotinju rukama. Kr\u0161na \u017eena se stidi djetata. On se pravi da je u poslu. Okre\u0107e glavu od te blistave golotinje, od moje ljepote. \u010cini mi se da se malo zarumenio.<\/p>\n\n\n\n
Uzima bluzu, suknju i \u010darape , polako otvara poklopac ko\u0161are i jedno po jedno na dno sla\u017ee. Dovoljno je to vremena da skinem preostale krpice i u vodu, u svje\u017einu. koja me mami u\u0111em i zaronim. On zna da sam u vodi do grla . Okre\u0107e se, uzima krpice intime koje sam na brzinu skinula i u ko\u0161aru odla\u017ee. \u201c<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Prilazim mu , privu\u010dem tabure , sjednem, naginjem se i u \u010delo ga ljubim, tamo gdje se kosa sa \u010delom spaja. Tiho , nje\u017eno kao da je bebica. Primam ga za za ruke. Prvo lijevu , okre\u0107em joj dlan , na lice ga pola\u017eem , pa na usne . Ljubim ga u ruku. Tiho , nje\u017eno kao da je bebica.. Di\u017eem je ka mome \u010delu , dodirujem ga njome, pa je vra\u0107am usnama i tako jo\u0161 jednom. Zatim prinosim njegovu desnu ruku mome licu. Milujem je njime, okre\u0107em dlan, usnama ruku dodirujem . Tiho , nje\u017eno kao da je bebica.<\/p>\n\n\n\n
Otkako sam ga privela \u2026 otkako sam ga privela\u2026bljeska mi u umu. Taj bljesak sada odgurujem . Ima vremena. Znam vrati\u0107e se.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010deh se ustajati da se okrenem njegovim nogama. Ali on me povu\u010de u kadu.Voda se izli. Krcata sam je i rasko\u0161na oblinama. U tren i ja sam naga. Zagrlio me \u010dvrsto , mu\u0161ki, da ga ne otjeram. Na\u0161e se usne spoji\u0107e. Titravo , gr\u010devito . Kao u bi\u0107a koja se spremaju zaplakati, pa im se usne po\u010dinju trzati i gr\u010diti. nismo ih mogli odvojiti. Kao da smo se bojali ako se razdvojimo da \u0107e san nestati. Ipak dah je presudio. Kad je kiseonik ponestao i nismo mogli disati morali smo se odvojiti. Poslije smo se malo pipkali, gurkali. Ovla\u0161 ljubili, u o\u010di neoprekidno gledali. Tu glad za dodirima, pogledima i poljbcima nikada vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i utoliti. Znala sam to. Tako nam su\u0111eno. Da se volimo i rastajemo.<\/p>\n\n\n\n
Odjednom gr\u010d mu preleti preko lica, Zabrinuto ga pogledah. On se malo nasmje\u0161i:<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti mila , malo sam ti umoran. Nije i\u0161lo dobro zadnjih godinu dana. Ne\u0161to je krenulo po zlu. Nije mani ni\u0161ta. Fizi\u010dki sam dobro. Um mi je dobar. Ali me san neki safato , samo bih spavao.<\/p>\n\n\n\n
Otrijeznih se. Zaboravih da je je bez svijesti spavao po najve\u0107em prolomu. O\u010dajni\u010dka radost ponovog susreta me smutila. Shvatih \u2013 prvi put ga vidim svjesnog a bespomo\u0107nog. Izletih iz kade. Nije me stid.<\/p>\n\n\n\n
-U ljubavi \u017eenska nagost je toliko lijepa i \u010dedna\u2026 i ja se nje ne stidim\u2026<\/p>\n\n\n\n
Iza\u0111e i on. Usporeno, gube\u0107i dah. Gola i vla\u017ena odvedem ga do na\u0161eg bra\u010dnog kreveta. Rekoh mu.<\/p>\n\n\n\n
-Sa\u010dekaj ljubavi , samo tren. Idem nam donije odje\u0107u . Odmah \u0107u ja.<\/p>\n\n\n\n
Potra\u017eim duboko zapretenu, onu savr\u0161enu anteriju boje nevinosti ljubi\u010dica , za koju sam mislila da mi vi\u0161e nikad ne\u0107e milovati tijelo. Navu\u010dem je na osvje\u017eenu nagost. Izvadim iz sehare odje\u0107u Malog princa od prije dvije godine. Savr\u0161eno \u010distu, besprijekorno ispeglanu i obojenu mirisom moga tijela .<\/p>\n\n\n\n
Dok sam se vratila , on se samo naslonio i zaspao tvrdim snom. Neka ga neka spava. ova \u017eena vi\u0161e nije prepla\u0161ena \u017eena , Malena Luce pizdunka. Ona je voljena \u017eena. \u017dena koja voli. Bezuslovno i djetinje iskreno.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta \u0107u (?) i ja se svukoh i legoh pored njega. Nje\u017eno ga zagrlih i prislonih na grudi. i gledam ga. Vi\u0161e nije u gr\u010du. San je dubok . Ponekad ga prekine neki drhtaj i uzdah pa nastavi mirno spavati. Vremenom ,moje ga je tijelo grijalo i umirivalo i drhtaji su postajali sve rje\u0111i. da bi se oko pono\u0107i u potpunosti umirili.<\/p>\n\n\n\n
Gledam ga. prelijep je.I \u010dedan. Mo\u017eda me ta njegova djetinja blagost osvojila? Ne znam. i nisam dala da mi ga privedu. Nikada ja to ne bih sebi , niti ikome drugom , pogotovo njemu u\u010dinila.<\/p>\n\n\n\n
-Na ljulja\u010dki koja se sama ljulja, dvoje djece spava i mo\u017eda mriju \u2026 i ja se zaljubljujem u njih.<\/p>\n\n\n\n
Tog dana smo se povezali za \u010ditav \u017eivot. Sve se odvijalo strahovito brzo. Ostaloj djeci sam pomogla da ih moji u svitanje bezbjedno prebace u mahale, ku\u0107ama. Ja sam sa Dobrim ostala i da se pobrinemo za Frku Frkicu. On je na rukama prenio u ku\u0107u , na krevet. Meni omogu\u0107io da je operem i presvu\u010de, Sve mi je pripremio. Pe\u0161kire,lavore, toplu vodu u ibriku, gazu, spu\u017evu , odje\u0107u , l onda se diskretno povukao. Nije \u017eelio da pogledom skrnavi tijelo mile prijateljice, iako je to tijelo , bez odje\u0107e imao u rukama, mazio , milovao i ljubio.. Njegov pojam \u010dasnosti i ljepote nagog \u017eenskog tijela.<\/p>\n\n\n\n
Poslije smo sjedili na verandi i pri\u010dao je sa mnom kao da se oduvijek znamo.Vjerovao mi je. Pri\u010dao je o onome \u0161to ga ti\u0161ti . O zloj kobi njegove dvije najmilije djevoj\u010dice. Prelijepih Marija Magdalena. Nikad nisam bila ljubomorna na nijih, Pritisla ga tuga i nemo\u0107. I sam je bio dijete. Ispovjedao se , kao da pri\u010dom tra\u017ei na\u0107i rje\u0161enje. Ne, nije on tra\u017eio ni savjet, ni pomo\u0107, samo je molio da imam razumjevanje za ta prekrasna bi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
I kad je Kosara , krvava , prljava u ritama dje\u010dije pid\u017eame se medvjedi\u0107ima, banula i onesvjestila se na njegovim rukama, shvatila sam koliko duboka i uzvi\u0161ena mo\u017ee biti djetinja ljubav. On je uvijek znao \u0161ta da radi. One su uvijek znale da mi se mogu obratiti za pomo\u0107. Zatosam ih zavoljela i pomagala koliko sam mogla.<\/p>\n\n\n\n
No, mene je prvenstveno op\u010dinla njegova dobrota, \u010dasnost i nevinost u opho\u0111enju prema Marijama. Bilo je to neke iskonske , nezemaljske , bezuslovne , nematerijalne ljubavi. Ljubavi radi same ljubavi. Vrlo iskrene i po\u017ertvovane ljubavi. To me toliko dojmilo i okupiralo danisam prestaja misliti o tim de\u0161avanjima. Ka\u017eem zaljubila sam se u tu djecu i kao kobac sam ih po\u010dela pratiti da im se ne\u0161to ne dogodi.<\/p>\n\n\n\n
Ali od sudbine se ne mo\u017ee pobje\u0107i. Kosara je napre\u010dac umrla. Dobri se slomio. Boljelo ga je \u0161to je oti\u0161la i \u0161to svom an\u0111elu nije mogao pomo\u0107i. Frka Frkica mu je poku\u0161ala pomo\u0107i. Nije joj bilo te\u0161ko. Oduvijek ga je voljala. Ali njima dvoma nije bilo su\u0111eno. Ne tada. Ono poslije je bio samo huk pro\u0161lih vremena.<\/p>\n\n\n\n
Sudba u vidu zlih ljudi se opet umje\u0161ala. Razdvojili su ih. On vi\u0161e nije imao vjere ni u \u0161ta , osim u Boga jedinog. Me\u0111utim bio je dijete. Nedovoljno upu\u0107en u svoje vjerovanje. i slomio se i po\u010deo gubiti. Odvojio se od mahale i mahalskih drugarica i drugova. Odvojio se od \u201ckonzilije\u201d. Roditelje nije previ\u0161e interesovao. Bio je odrastao i oduvijek je bio nezavisan. Znao se sna\u0107i i bezgrani\u010dno su mu vjerovali. Znali su da ne mo\u017ee u\u010diniti ni\u0161ta lo\u0161e. To je bilo dostatno da ga puste da \u017eivi svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
Ja ga nisam poznavala toliko dobro. Znala sam o njemu kroz njegov odnos prema svojim drugarima i djeovj\u010dicama. A on se odvojio od njih. Po\u010deo je zalaziti u \u201cpopularne \u201d i kafane gdje se skupljalo dru\u0161tvo sumnjivog miljea \u2013 polusvijeta. Sve ih je znao . Po\u0161tovao ih je i oni su njega po\u0161tovali. Tada je \u010dast bila na prvom mjestu. I svi su imali svoj kodeks po\u0161tenja. Njega su ostavljali na miru i nisu ga uvla\u010dili u svoje “poslove”.”<\/p>\n\n\n\n
\u017dene su ga voljele , jer je bio dobar, po\u0161ten, pristojan i gospodin par ekselans, vrlo \u0161iroke ruke. Nikad nije bio sklon a\u010dlkoholu. Povremeno par \u010da\u0161ica cokcuju\u0107eg kurvoazije radi dru\u0161tva. Namjenski par \u010da\u0161a ohla\u0111ene gra\u0161evine sa nekom grlicom u osami \u010detiri zida. Uvijek u kasnijim no\u0107nim satima Preko dana nikad.<\/p>\n\n\n\n
Sada skoro nije izbijao iz kafana. jedino kada se trebalo presvu\u0107i, toaletu obnoviti ili sa nekom djevoj\u010diicom se povu\u0107i. O\u010di su mu postajale umornije i vodnjikavije. Sve sam ja to Luce Malena sa tugom, iz prikrajka pratila. Nikom nije nedostajao. Svi su bili zabavljeni samim sobom. \u017divot uvijek ide naprijed. A Dobri je, o\u010devidno sve vi\u0161e zaostajao.<\/p>\n\n\n\n
Nisam mogla da se petljam. Ne mogu ja lije\u010diti slomljena srca, jer rmoje je slomljeno. Ne mogu ja spasiti nikoga, jer sebe ne mogu spasiti. A onda me je jedan dan ispred supa sa\u010dekala Frka Frkica.. Kad je vidjela da izlazim , zaletjela se u mene kao dijete koje vidi mamu poslije mjeseci otmice. Zagrlila me \u010dvrsto i po\u010dela gr\u010devito da pla\u010de. Jedva sam je razumjela:<\/p>\n\n\n\n
-Molim te pomozi mu. Ubi\u0107e se. slomile su ga dvije Marije Magdalene. ne snalazi se. Skr\u0161en je. Gubi se. Molim te Luce pomozi mi.<\/p>\n\n\n\n
Zagrlila sam je , odvela do auta, ubacila je na suvoza\u010devo sjedi\u0161te. Sjela , dala joj maramicu . Nije pomagalo suze su same i\u0161le. samo je ponavljala:<\/p>\n\n\n\n
-Spasi ga Luce molim te. Samo ga ti mo\u017ee\u0161 spasiti. Tebe \u0107e poslu\u0161ati \u0161ta god da ga savjetuje\u0161. . Ti ga jedina nisi nikad iznevjerila.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica je bila o\u010dajna. Imala je malu bebu i pla\u0161ila se susreta sa Dobrim. Udala se da bi ga za\u0161titila. Plakala je i nije se smirivala.<\/p>\n\n\n\n
-Molim te Lucija pomizi mu. Nikad vas vi\u0161e ne\u0107u iznevjeriti. Ni Boga Milostivog ni tebe, ni njega. Samo mi ga spasi..<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ho\u0107u ,ali samo ako se ovog trena smiri\u0161.<\/p>\n\n\n\n
Pogleda me u nevjerici i naglo prestade sa pla\u010dom i zapomaganjem.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Lucija Malena.Znala sam da me ne\u0107e\u0161 iznevjeriti dobro diejte.<\/p>\n\n\n\n
Nasmijah se od srca. Malena, skoro dijete Frka Frkica \u017eeni dvadest pet centi i trideset kila plusa ka\u017ee dijete.<\/p>\n\n\n\n
Pomilujem je po glavi. Ka\u017eem joj da \u0107e se sve srediti i da se vi\u0161e ne brine. Smiri se . Osmjeh joj se nabaci na nje\u017eno veseo lice. Voljela sam to njeno veselo lice. Bez obzira \u0161to je \u017eivot nije \u0161tedio bila je izuzetno vesela i pozitivna djevoj\u010dica. Ljubav prema Dobrom je dr\u017eala i \u010dinila plemenitom, uzvi\u0161enom i \u010destitom.<\/p>\n\n\n\n
Odvedoj je ku\u0107i , gore iznad Sedrnika. Dopratih je do kapije. Zvala me da u\u0111em. Nisam mogla . Imala sam nekog neodlo\u017enog posla . Obe\u0107ah joj da \u0107u navratiti \u010dim ne\u0161to uradim za Dobrog. Odlaze\u0107i , kraji\u010dkom oka vidjeh tre\u0161nju staru i ljulja\u010dku koja se sama nji\u0161e. Ne znam da li su sunce i blagi vjetar igrom vjetla i sjenki previli privid , ali je vidjeh dje\u010daka kako u krilu dr\u017ei djevoj\u010dicu , a ljulja\u010dka se sama ljulja. Stresem glavom da odagnam viziju.<\/p>\n\n\n\n
-I meni se Luce malena ta slika \u010desto privi\u0111a. Kao da su tre\u0161nja i ljulja\u010dka odlu\u010dile da tu scenu zadr\u017ee dok mi \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n
Tih dana sam bila u nekoj gu\u017evi i skoro zaboravih na Frku i Dobrog. Onda se sjetih da je u stanici milicije Lugavina komadir Eso Mrakovi\u0107, milicajac koji je volio mahala\u0161e , Dobrog posebno. Govorio bi:<\/p>\n\n\n\n
-Oni su dobri , zato \u0161to ga po\u0161tuju i cijene njegovu dobrotu.<\/p>\n\n\n\n
Nazvah ga. Rekoh mu u \u010demu je problem. Odgovori m<\/p>\n\n\n\n
-Izvini mi \u0161efice, ali se ti ne brini za njega. Ne\u0107e se njemu ni\u0161ta desiti. Vi\u0161am ga ponekad i Starom satu. I ja ponekad tamo navratim i radi slu\u017ebe i radi dru\u017ebe. Popijemu jednu dvije i podsjetimo se nestvarnih vremena..<\/p>\n\n\n\n
-U redu je to Eso. Ali moram da se li\u010dno uvjerim. Obe\u0107ala sam onoj zlatnoj djevoj\u010dici Frki Frkici, ako je se sje\u0107a\u0161.<\/p>\n\n\n\n
-Kako da ne! Milo dijete. Nadam se da je bolje sre\u0107e i da je dobro.<\/p>\n\n\n\n
-Dura. Ali se brine za Dobrog.<\/p>\n\n\n\n
Dobro uradi\u0107emo ne\u0161to, obe\u0107a mi Eso. Nakon par dana eto poziva.<\/p>\n\n\n\n
-Eso na telefonu. Ima\u0161 li malo vremena . Dobri je kod mene u kancelariji.<\/p>\n\n\n\n
Odmah se uputim u Lugavinu. \u010cak upalim rotaciona svjetla, uklju\u010dim sirenu i dam gas. Od Fisa do Lugavine je \u0161est minuta vo\u017enje. Stigla sam za tri.<\/p>\n\n\n\n
Kad me ugleda\u0161e , u stanici svi popada\u0161e sa svojih stolica. Kojim dobrom stra\u0161na luca kod njih? U\u017eurba\u0161e se klanjaju\u0107i i pozdravljaju\u0107i. Odmahijem rukom , otpozdravljaju\u0107i i uletim u Esinu sobu.<\/p>\n\n\n\n
Njih dvojica sjede zavaljeni u fotelje. Eso je volio komoditet i o svom tro\u0161ku opremio komandirsku sobu. Iako ni jedan ne pije preko dana, Ispred njih tri \u010dokanja o,5 dcl. Meka meraklijska \u0161ljiva 33 grada. Garant. Znam i da je onaj tre\u0107i \u010dokanj meni nanije\u0107en. Ne zna da li da se ljutim ili smijem. Mahal\u0161 i Gor\u0161tak! Kombinacija snova i posebna prilika. Bez dobar dan il pomozi bog Eso grunu:<\/p>\n\n\n\n
-Evo ti ga \u0161efice tvoj je. Vodi ga samo da se kucnemo. Nikad nismo zajedno nazdravili.<\/p>\n\n\n\n
U tom momentu sam znala da ovo ne\u0107e iza\u0107i na dobro. Na brzinu digoh svoj \u010dokanj, kucnuh njihove , liznuh malo, spustih \u010dokanj i hladno ali odre\u0161ito i u\u017eurbano rekoh:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala Eso. Hajdemo Dobri.<\/p>\n\n\n\n
Dobri i ja iza\u0111osmo iz stanice, Ve\u0107 me po\u0107ela panika hvatati, ali sam jo\u0161 uvijek mirna i pribrana. Otvorih zadnja vrata desna vrata slu\u017ebenog automobila i ozbiljnim , oprobanim policijskim glasom rekoh :<\/p>\n\n\n\n
-Upadaj Dobri.<\/p>\n\n\n\n
Sutra su Stari sat , milicijska stanica Lugavina i po \u010dar\u0161ije bubali:<\/p>\n\n\n\n
-Luce privela Dobrog.<\/p>\n\n\n\n
Deba se sa Bjelava, svako malo podrigivaoo . \u010culo se do Starog sata i Logavine da bi urlik se zaledio na \u0106ar\u0161iji:<\/p>\n\n\n\n
-Luce boni\u010dka, pazi se dobro. Mo\u0161 ograjisati.<\/p>\n\n\n\n
Bila sam bijesna ko ranjena lavica.<\/p>\n\n\n\n
I nisam ga uo\u0161te privela. Samo sam htjela poku\u0161ati pomo\u0107i Frki Frkici. a i njemu. Za\u0161to da ne ? Zaslu\u017eio je. Eso ga je samoincjativno pozvao na razgovor da meni olak\u0161a. Znao je da \u0107u ga potra\u017eiti. On ga je prvi sreo i zadr\u017eao dok ja ne do\u0111em.<\/p>\n\n\n\n
Oneraspolo\u017eila sam se zbog toga \u0161to je prvi susret , poslije dugo vremena djelovao isprazno i sirovo. Bila sam ljuta na sebe i na njega. Na sebe jer nisam mogla pore\u0107i \u010dinjenicu da je nesvrstani i neupu\u0107eni posmatra\u010d moga pomisliti da privodim Dobrog. Na njega jer se samo , bez rije\u010di “nevino” smje\u0161kao, kao da ga \u010ditava situacija zabavlja.<\/p>\n\n\n\n
To me \u010dinilo nervoznom i napetom. Ipak blagost i nevinost smje\u0161ka u njegovim o\u010dima me podsjetila na ne\u0161to \u010dega ne \u017eelim da se sje\u0107am. Ne\u0161to \u0161to sam potisnula toliko duboko u nutrinu , da sam to skoro zaboravila. Taj pogled je imao onaj moj baksuz , moj Dodo. Dodu\u0161e , njegov pogled je bio boje vedrog neba , a ovaj je bio nalik dubini oceana koga no\u0107na tama i zvije\u017e\u0111e grle.<\/p>\n\n\n\n
Ne razmi\u0161ljaju\u0107i , poku\u0161avaju\u0107i odbaciti pore\u0111enja i vra\u0107anje u ne\u0161to \u0161to ne \u017eelim, nisam ni primjetila kuda vozim. Tek kada smo do\u0161li na Vrelo Bosne , na zemljani put koji vodi meni znanoj livadi, zaustavila sam automobil. Isklju\u010dila motor i slomila se. Polegla sam na volan i razvalila plakati ko godina. Ako znate kako to izgleda. Sirena je pod te\u017einom moje glave po\u010dela vri\u0161tati. Ja sam samo jecala, pa sam pustila da sirena vri\u0161ti mjesto mene. Izgubila sam se. I vi\u0161e se ne ni\u010dega sje\u0107am.<\/p>\n\n\n\n
Svijest , ali ne i misao mi se polako vra\u0107ala. Podsvjesno razaznajem \u0161um Modre rijele i osje\u0107am treperavi hlad stare tre\u0161nje. Iste one na kojoj sam se nekada njihala do nebe i zvijezda , dok mi se od sre\u0107e ne bi zanebesalo, zanebesalo. Tada bi me Dodo uzeo u naru\u0107je i prebacio na \u0107ebe boje duge. Stavio mi glavu u krilo , milovao po licu i pri\u010dao o ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
Osjetim \u0107ebe pod sobom . Toplina mi ka\u017ee da je moje. I znam da mi je glava polo\u017eena u ne\u010dije krilo, Neka ruka mi miluje lice. I \u010dujem rije\u010di:<\/p>\n\n\n\n
-Ljubav je sve \u0161to imamo. Milost darovana od Neba.<\/p>\n\n\n\n
Glas jasan ,umiruju\u0107i i nje\u017ean. Ali nije Dodin. sli\u010dan je, ali jednu oktavu ni\u017ei. Naslutih o kome se radi. Htjedoh se naljutiti. Odakle mu pravo da me u\u0161u\u0161ka u krilo. Odakle mu pravo da me miluje po licu. Odakle mu pravo da mi pri\u010da o ljubavi. Odakle\u2026 A onda shavtim da mi se na\u0161o kad sam nestajala. Da me izvukao iz auta i polo\u017eio na moje \u0107ebe iz gepeks- Da me stavio u krilo da bi mi obrisao suze i \u0161minku koja se razlila u crne pijavicer. Da je pri\u010dao o Bo\u017eijoj ljubavi koja daje hrabrost da \u017eivomo i volimo.<\/p>\n\n\n\n
I znala sam da me gleda onim blagim jagnje\u0107im pogledom koji vam se upija u du\u0161u i smiruje.Pogledom punom topline i plemenitosti koji vas zbunjuje , koji vas pla\u0161i jer ga ne poznajete. U\u010de vas da se bojite nepoznatih. I to s pravom. Ali ovah mi nije nepoznat i ja se njega ne pla\u0161im.<\/p>\n\n\n\n
Lajavuca:<\/p>\n\n\n\n
Aha kako ne. A \u0161to ti to srce titra i strah te \u0161ta se mo\u017ee desiti.<\/p>\n\n\n\n
Dobrica.<\/p>\n\n\n\n
-Opet ti i tvoje bezobra\u0161tine. Da ga je privela bio bi u zindanu.<\/p>\n\n\n\n
-Joj jesi naivna ko serijska udovica. Prevrnula je nebo i zamlju da ga prona\u0111e i privede.<\/p>\n\n\n\n
-Pa vidi\u0161 li bona da ga je dovela pored rijeke , a ne u apsanu.<\/p>\n\n\n\n
-O tome ti govorm naivko jedna. U apsani joj ne bi mogao ni\u0161ta na\u017eao u\u0107initi, a ovdje \u2013 \u0161ta ga znam. Pla\u0161im se i da mislim.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ih, da joj ovo dijete , ovo maksum\u010de ne\u0161to u\u010dini? Tebi su te tvoje nastrane fantazije mozak is\u010da\u0161ile. Zave\u017ei vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
-Kad je tako ,\u0161to ga ne opau\u010di? \u0160ta je ima balo maziti i o ljubavi tupiti?<\/p>\n\n\n\n
-Kako \u0107e\u0161 ba slatko dijete dirati. Bo\u017eiji je stvor.<\/p>\n\n\n\n
-Vas dvije ste iste i uvijek iste izvlaku\u0161e rabite. Kao ljutne vas ovo, razbjesni vas ono \u2013 odakle mu pravo ovo , odakle mu pravo ono, i zveknule bi ga .i nau\u010dile pameti. Ali dijete je lijepo i umiljato, slatko i dobro.<\/p>\n\n\n\n
-Ti si ljuborna na nju . Skontala sam ja to odavno. I zato uduni vi\u0161e. Bez veze tru\u0107i\u0161.<\/p>\n\n\n\n
-Kako ho\u0107ete. Ne\u0107u vi\u0161e ni je'ne. Dobro je deba kuisao \u2013 pazi Luce ograjisa\u0107e\u0161. Ja \u0107u vam prevesti: Kavs Dobri podobri , ili po mahalski zvekne, nemojte mene u pomo\u0107 zvati.<\/p>\n\n\n\n
I ode ostaviv\u0161i ove dvije blenta\u010de zabezeknute.<\/p>\n\n\n\n
Dobrica samo pro\u0161apta:<\/p>\n\n\n\n
-Ja budaletina majko mila.<\/p>\n\n\n\n
Sudbina , ona ista , sa druge strane strane rijeke, iz prikrajka se smje\u0161ka i potvr\u0111uje ne\u0161to:<\/p>\n\n\n\n
-Budaletina. Aha , kako da ne!<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
XV Dio U susret Badnjaku 1984. Ponedeljak 13. avgust 1973. Sje\u0107anja * Kada se Dobri one srijede 13 avgusta , dvije godine poslije vratio domu srca svoga jedinom ja sam se izgubila u naletima sre\u0107e. Kada sam vidjela da le\u017ei podno \u0161adrvana vri\u0161tala sam i skala od sre\u0107e. Neki ludi\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-111286","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111286","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=111286"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111286\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111290,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111286\/revisions\/111290"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=111286"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=111286"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=111286"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}