Ruža života moga
u vinogradima jorgovane brala
visove srca svoga
jesenje cvijeće meni poklanjala.
zima je nenadano došla
sunčanim valima nošena
centofilija je moja otišla
mrakom večeri pokošena
vulkani bjehu u nama
nestalo je proljeće ono
moja je mila sada sama
i ono vrelo ljeto sretno
sunce naše tiho more miluje
potok nad oblacima samuje
ranjeni đardin bol tuguje
umrlo je milo dijete moje
bjelina je nad ružama
moje ljubavi umiru
praznina je u sjenama
svake nade zamiru
ne mogu više ni plakati
sve mile jubavi mene lagano satiru
ne mogu više ni sanjati
grlice malene jedna za drugom umiru