Bleki – Ne mogu više plakati

 

Ruža života moga

u vinogradima jorgovane brala

visove srca svoga

jesenje cvijeće meni poklanjala.

 

zima je nenadano došla

sunčanim valima nošena

centofilija je moja otišla

mrakom večeri pokošena

 

vulkani  bjehu u nama

nestalo je proljeće ono

moja je mila sada sama

i ono vrelo ljeto sretno

 

sunce naše tiho more miluje

potok nad oblacima samuje

ranjeni đardin bol tuguje

umrlo je milo dijete moje

 

bjelina je nad ružama

moje ljubavi umiru

praznina je u sjenama

svake nade zamiru

 

ne mogu više ni  plakati

sve mile jubavi  mene lagano satiru

ne mogu više ni  sanjati

grlice malene jedna za drugom umiru














											
Bookmark the permalink.

Komentariši