Mak Dizdar- Poziv

 

 

Poziv

 

A sada

hajdemo konačno

 

sada

pođimo jasno

 

u  onaj

hod nevidovni

 

konačno

sada

tamo

 

tu je  u torbi

hljeb i

kamen

 

tu je nož

i srce

 

hajdemo

 

pođimo tamo

gdje ne znamo sjećanjem

da ikada smo

i ičim bili

 

odakle smo tamo

zaista odavno

u sebe ovakve došli

 

u sebe ovakve

kakvi se nismo

ni skrili

ni snili

 

na duboko oranje bez pluga

i žitku sjetvu

 

tamo gdje je već uzorano

ono što nikad

orano nije

 

gdje je već posijano

bez sijača tamo

 

hajdemo

 

tamo gdje plodovi vise

ispod same ruke

 

i žetva nije samo

u rukama žrtvenika

 

pođimo onamo

gdje grobovi su

 

dovoljno romantični

i stravični

dovoljno

 

bez motike uvijek

iskopani za nas

 

tamo gdje se ne licitira

 

(  u ušima zuji još mi

glas onog roga one trube

 

dumbara još odjek doboša onog

među bubnjićima brda

 

luijepo je svježe još

na plakatima

 

a spikeri su ostali

ono što su bili

 

revnosni na dužnosti

 

i za svaku pohvalu )

 

Bookmark the permalink.

Komentariši