Slike

Uzmem sliku,

gledam  tebe,

zavaljenu u travi,

slamčica u usnama,farmerke tek pokoja ljubičica .

Slika broj jedan.

Visim te mladu blistavu.

Lijepu u svitanju jutra

nasmiješenu u pogledu sunca.

Blagu svijetlost svitanja.

Ista kao na drugoj ,

od one jedine tri  tvoje slike

koje kraj srca srce nosim.

Neko ko me poznaje bi rekao:

Ode tvoja teorija da je sve z parovima.

Umjesto mene moje zaljubljeno srce

moja nevina duša  tiho šapuću:

-A najljepše slike što sniju u dvorima naših sanja?

 

Lik djevojke pretočim u krajolik.

Plavetnilo neba.

Opetovani sunčev sjaj.

Meki pjesak što klizi

kroz tvoje i ruke moje.

Blago ustalasano

More očekuje zvijezde

koje će da nas vode

svojim stazama i putanjama.

Mjesec stidljivo plovi

plavim do crnila nebom.

Njegovo vrijeme će kasnije doći.

 

Sumrak polako pada.

Ti i ja, jedna nada.

Crveni  bikini

Morena moja.

Nemirna kosa.

Pune crvene usne,

nestašne riječi umilnog zvuka.

Iskreni smiješak u očima.

Nježnost u rukama priklanja se meni.

 

Sada u tu viziju mogu prizvati sebe.

Posmatram nas sa visine.

Dva djeteta na pijesku.

Dva anđela.

Dvije zagrljene nevinosti.

Bezbrižni  smijeh je u vazduhu,

između njih ,ubacio pitanje:

„Ko je veće dijete?“

Obzirom da je pitanje kasnilo nije dobilo odgovor,i

bilo je zgnječeno.

“Koja ono glumica liči na tebe.“ -iskreno zezao sam te.

„Nijedna  nije nalik meni,ni blizu!“-ljutila se ti na me. 

Djeca ne vole, one koji se upliću u njihovu igru.

Hoće da zaborave okrutni svijet oko sebe.

 Tog   ponovljenog prvog dana 

u ružićastom smiraju ,

dok su se sunce,nebo i more prelijevali u tisuću boja

radi dekora i krajolika tvom anđeoskom liku,

upoznao sam tebe,mila moja.

.

Bookmark the permalink.

Komentariši