Potraži me u predgrađu – Meri Cetinić

 

 

Muzika stara  Dodir usan i pobjeglo proljeće  Streha na kraju grada

 

 

Potrazi me u predgradju

 

Ova dvorista, puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

 

Potrazi me u predgradju

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

 

Potrazi me u predgradju

kraj vlakova sto prolaze

bit cemo sami u svitanje dana

bit cemo sami u pjesmama ptica

ko nekada

 

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgradje zove

traze te kuce i ulice stare

 

Potrazi me u predgradju

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

 

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al’ pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna ko nikad

 

Potraži me u predgrađu..

 

Bookmark the permalink.

Komentariši