Moj unuk Mak

















Mak , mak , makovi

sjajni crveni makovi

u polju zelenom

dozivaju  didan dan i budućnost





Jedan Mak nad makovima

osmjehom nalik na snove

osvanuo u domu mom

donio miris proljeća u srca naša





Plavet neba iskre u očima

dubljim od mora jadranskog

talasajući ljubav neizmjernu

u srcima roda svog kao strašni poglavica Tigar koji…





Blagost djetinjeg srca

korača stazom razigranih makova

nalik čaroliji zvježđa nebeskog

što  obasjava pute zaljubljenih





Ponekad ostajem bez daha

zagrljen djetinjom ljepotom

nijemim pogledom uprtim u nebo

Hvala na milosti  Gospode Ljubavi i Dobrote.

Bookmark the permalink.

Komentariši