Bleki – Pita je

 

More plavetnog brilijanta

Jedrenjak i uzburkano more

Nježni plamen ljubavi

 

Djeva u bijelom

 

Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja

 

reče joj

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more

 

poželi joj

živote moj

hoćeš blizance

 

smijala se nestašno

neće neće

 

tilo bilo

tilo prelipo

joj vrištalo

oće mili oće

 

mnijem da jo reče

ti si moja kučica u cvijeću

moj jedini dom

 

sjena joj preleti licem

zamislila se

 

tada ludasto

pitanje zbori   

Anđelu mili

da li sretna sa mnom

 

oči joj radošću zaiskre

krenu rosa iz očiju

kao biserna niska

svjetla i čedna

 

znao je

godine sve znaju

to se ona rastajala s njim

 

reče joj tužno

voljeću te

do uznesenja barem

 

čvrsto ga zagrlila

u grudima joj bije tuga

a gdje si ti bija  pri deset godina

 

valjda se sjetila glupkove izreke

dvoje se nađe pa se poslije ne nađe

a prelijepi život odi dalje

 

u đardoni kučice u cviću

čuje se smih blizanaca

ona stere veš

i pojo

onu o gorkom moru

 

gore

sidi slikar miša boje

i sjećanja

 

na bijelu ljubavlju vezenu bluzu

na djevu u bijelom

ostavlja žig cvita u kamenu

nikome te ne dam

živote moj


















											
Bookmark the permalink.

Komentariši