Bleki – Imala si devetnaest godina

   

 

  

 

Da , imala si samo devetnaest  godina,

Proljeće  milo moje

ili koji dan više

kad te povrijediše

kad brdima si leprašala  put šarenih  leptira

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko zelenih polja

preko modre  rijeke

preko mora

mene zaštitinika tražila

i nisi me nalazila

 

nisi gubila nadu

nisu ti slomili krila

anđele ne mogu dohvatiti

pa se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

 

ti koja snovima lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti  koja sa suncem  sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz  koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

nisi me našla

oteše mi  te krhka ružo

ne i snove  tvoje

 

a još uvijek

ja nebo  molim

dođi zelena dolino  cvijetna

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi  ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi  živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni  ljubavi svojoj ljubavi   jedina.

dođi  i ne boj se  mila

ljubav se nije zagubila.

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši