Kemal Monteno – Na Kraju Grada

 

 

Sarajevo  Grad ćednosti

 

Streh na kraju grada

 

 

 

Na kraju grada u tisini

setamo ispod starih lipa

tiho je tiho a meni se cini

mjesec srebrnu muziku sipa

 

Na kraju grada mirise juli

i nocno nebo zlato toci

mene tvoj topli dodir zbuni

sretan se utapam u tvoje oci

 

Rekla si ljubav i sve je stalo

za srecu treba znaj tako malo

za srecu treba tren u trenu

zena covjeka i covjek zenu

Za srecu treba kao i tada

lipe i juli na kraju grada

mjesec sto sipa zlatne boje

za srecu uvijek treba dvoje

 

Sad opet setam ispod lipa

i trazim juli na kraju grada

nema te nema a snijeg sipa

i nesto u meni pada i pada

 

Rekla si ljubav i sve je stalo

za srecu treba znaj tako malo

za srecu treba tren u trenu

zena covjeka i covijek zenu

Za srecu treba kao i tada

lipe i juli na kraju grada

mjesec sto sipa zlatne boje

za srecu uvijek treba dvoje






											
Bookmark the permalink.

Komentariši