Zbignjev Herbert – Zrelost

 

Dobro je to što je prošlo
dobro je to što nadolazi
čak  dobra je  i
sadašnjost

U gnijezdu uplelom od tijela
živjela je ptica
bila krilima o srce
najčešće je zvana: nemir
a pođeđe: ljubav

u noćima
odili smo na nabujalu rijeku bola
mogli smo se zagledatiu njoj
od nogu do glava

sada
ptica je pala na dno oblaka
rijeku je upio pijesak

bespomoćni kao djeca
i iskusni kao starci
jednostavno smo slobodni
mnijemo spremni  da odemo

U noći dolazi mio starčić
primamljivim pokretom zove
– kako se zoveš – pitamo uplašeni

– Seneka –zbore oni svršenom gimnazijom
a oni bez znanja latinskog
zovu me: mrtvac

 

pB

 

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši