Pogan i gladno dijete

Fotografija Dunije Marin Campos.

 

Petoro ljudi za dekorativnom trpezom.

Jedno dijete za betonskom trpezom.

Ništa neobično u ovom svijetu gladi i bijede ; pomisliće oni sa ledom mjesto srca u grudima.

 

Mi ćemo zadržati suze da bi shvatili zašto je to tako.

A ne možemo. Nikako ne možemo shvatiti zašto ljudi nemaju srca i nahrane svakog dana bar jedno

gladno dijete.

 

Na trpezi čovjeka koji preferira da predstavlja sve muslimana svijeta, koji ” vjeruje ” u Boga

Milostivog, postavljena je hrana za jedan oveći logor obespravljenih, izgladnjelih  i ubijanih

Jemenaca/Afrikanaca/Sirijaca/Libijaca…koje on/ Iran neštedimice gura u rat.

 

Betonska trpeza je plesnjivi hljeb za izgladnjelo dijete, čija je osnovna karakterika ogromni niz

deformisanih  kostiju i sparušene, prerano ostarjele kože.

No, ipak je to sretno dijete.Još jedan dan će proživjeti. Njegova braća i drugovi u igri nisu nisu

bila te sreće.

Preživljavati dan za danom hraneći se na smetljištu sitih  i čekati da se čovječanstvo smiluje i pošalje

mu neku koricu hljeba. U svojoj nemoći i bijedi, čini se  snalažljiv je on. Možda mu se posreći preživi.

 

A sita pogan?

Kako se ne boj da im ne prisjedne?

Punih trbuha dogovaraju se o novim ratovima u ime sitih trpeza  i nezadrživo hitaju ka pržunu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši