Bleki – Priznajem , samo nas dašak poljubca dijeli

 

 

Podmeću mi mržnju

dok srećan odim putima

kojim kraj se nazire

i ne branim se ni kajanja nemam

 

Priznajem u osvit svilenih plahti

počesto mrzitelj sam

žene koja  tijelom svojim prije

nije bojila ruke moje

 

Ne poričem  dobrom  dušom svojom

mrzim anđelu

što mi bjelokosnim  grudima čitav život

lice milovala nije

 

Zaljubljenim srcem odajem se

mrzim djetinju nevinost

koja mi skutima neljubljenim

za vakta ljubav poklanjala nije

 

Sluđenim nerazumom vrije mi

da najviše mrzim

onu ženu koju još nisam sreo

a rečeno će  joj  biti voljena  si

 

a opet sve nešto mislim

te ljepote i dražesti učile me

od mržnje do ljubavi

samo nas dašak poljubca dijeli

 

i  zato oprost molim

mila djevo ne zmajeri

svakoj iskupiću se

ljubavlju iskrenom svojom


											
Bookmark the permalink.

Komentariši