Kruh mi oduzmi, ako hoceš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smijeh.
Ne uzimaj mi ružu,
koplje koje bacaš,
vodu koja naglo
izvire u tvojoj radosti,
nenadani talas
srebrni što te rađa.
Borba je moja teška
vraćam se umorna oka
ponekad zato što vidjeh
zemlju što se ne mjenja,
ali kad uđe tvoj smijeh,
popne se u nebo tražeći me,
otvara mi širom
sva vrata života.
pB