Malena moja
ti si djevičanska ljubičica
kojom moja modra rijeka blista
nejređi kristala izvor
koji sanjam
kada kiša lije
i snijeg leprša
i kada sam budan
iskonom te se sjećam
ipak ako možeš zaboravi me
tvoje su oči sjena neba
koje blista
nevinošću tvoje duše
tvoje su bijele ruke
krhka krila anđela
što miluju moje lice
tijelo ne dodirujući
već ga trepere i titraju
i ja se u bezvremenoj rijetkosti
naših susreta i nježnosti gubim
ipak ako možeš zaboravi me