Bleki – Ako možeš zaboravi

 


Malena moja

ti su djevičanska ljubičica

moja modra rijeka

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi

 

tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi

Bookmark the permalink.

Komentariši