Sjećanja o Oliveru Dragojeviću ( Prvo )


*

Svi će van prićat’ – Premino legendarni pivač Oliver Dragojević.I ,otom potom ,nabrajat’ puke činjenice.Te Oliver ovo ,te Oliver ono.

Šturo i nemušto.Ćlančić, u par riči strpati jedno bogato življernje,jedno poetsko – muzičko vrelo i fajront.

Aha,kako ne.

E. pa mi nećemo greti tim putem,jer ne mere to tako.

Srećom , i Božijom milošću imamo i vremena i jubavi da pišemo sićanja.

Usnia je veliki čovik ,koji je jubio život,i pretoči ga u stihove,koji su plijenili jubavlju,plemenitim porukama , bolom i tugom,jer eto takva vam je svaka prava jubav.Stihove zavio u nježnu muziku. plemenitošću prijemčivu svim onom lijepim bićima , koje ljubav,bol i tugu, ali i sreću i radost prelipog života u svojim krhkim srcima nose.

Mi ,mahalaši smrt ne prihvatamo,mi život slavimo,jer voljeni i dalje žive , u jednom lipšem svitu, gdje nema boli tuge,gdje jubav,dobrota i milost vično sjaje.

**

Sjećanje Prvo

 

Sve san i’ zva Mila Nadalina

 

 

Jema je'na lipa

i još je'na mila

pa još je'na draža

bezbroj njih

prelipih bambina

i poneka raskošna šjora

Bog da mi duši prosti

sve san i’ zva Mila Nadalina

blesan nisan ih znan razlikovat

torte su znale od jajinca mišat

podobro i raznoliko

a za mene jenu milosnu

od badema slatku tortu

*

ljepote mile

što su znale mišati

jajinca ko vjetar lišće

ništa mikser

sve zavisi od damara

i pokreta

i u kakvu si formu

jjubav meto

*

Eh,Princeze moje,

gdje ste sad…

a srcem djetinjim

miris jasmina

ne prestaje da titra

i boli

 

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši