Ljubav bespomoćna kiši i kiši…

 

 

gledajući slike tvoje

prečesto oko zasuzi

dani su tako slabašni

zaustaviti vrijeme

nismo tada znali

kada prođu

povratka nema

godine će proći

kao sjene nevjesta

izgubljenih u nerazumu

prozirnih velova

ponosa i časti

sa tragovima kiše

javiće se tuge

sjećanja što  tiho  slamaju

zagrli me dijete čedno

dok ljubav bespomoćna

kiši i kiši i kiši…

kapljicama ledenih kristala

nad plavetnim obalama snova

Bookmark the permalink.

Komentariši