Dragutin Tadijanović – MIRIS LJILJANA

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!
Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.
Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.
Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava. I smiješi se.
Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljȉljānā bijelih oko tvog odra
Miriše.

Bookmark the permalink.

Komentariši