Vrteška
Bila je umorna
pa nečujno usnila
Ljepota mila
Od tada današnjim danom rečeno
pristavila se tmurna hladna noć
polako pletuć svoju mrežu
Vjetar zavija granje lomi
crijepove ruši
sijeva
Na sve strane zmije iskre
prelijepe su
vrcave i blještave
Nebo grmi i atakuje
zmije udare gdje stignu
i gdje im je ćeif
Udari zaglušuju
luduju i plaše
grooom grooom groom
Poneko ih ne čuje i ne osjeti
taj je gotov zreo za rekvijum
zamalo pa avetinjska noć
Traje to tri četiri dana
pa onda sunace grane
stidljivo
Proljeće nikad da se ugura kako dolikuje
nikako da se osnaži u ljepoti svojoj
pogubi bijelu hladnoću
Oluja posustaje
na izdisaju je
da li je to…
Vazduh je pun ozona
svježine i čarolije
proljeća
Mirisi svježine
putuju nebom
obasjavajući duge
Uskoro sve će početi
da se budi ili umire
rađa ili nestaje
Možda već od večeras
nova se bol ljubavlju zarobljava
vrteška je neizvjesna
A Ljepota Malena i dalje sni