In memoriam – Toše Proeski. 25 January 1981 – 16 October 2007)
Kažu ,da je živ imao bi 42 godine.
A eto , življi je nego oni koji to kažu.
Oni ,neuki , ne znaju šta bi rekli. Hvataju se hladnih činjenica.
Toše i danas priča o ljubavi.
Svaki dan u nečijem domu jedno djevojačko srce zatreperi slušajući Tošin milozvučni glas.
Da, pjevajući on ljubav slavi.
Eo deset godina nije među nama.
Njemu je tamo gore dobro.
Vjerujemo da je među anđelima.
Imao je dobru dušu i glas bulbula koji je pjevao o ljubavi.
I bolu.
Nije ga upoznao ali ga je srcem osjećao , a glasompoklanjao.
I svi misle Toše je veoma dobro pjevao„Anđeoskim“ glasom.
I jeste .
Toliko je dobro pjevao da se nebu svidio.
Od 2002. godine je bio vrlo prisutan na svim prostorima Jugoslavije.
Nije bilo barijera,jezičkih, nacionalnih , rasnih ili bilo kakvih drugih granica.
Muzika je opet spajale one ,čiji su izrodi ubili majku Jugoslaviju,
brišući nepostojeće razlike u zlim umovima.
Ali malo ko se sjeća da je 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze,
za svoje brojne humanitarne nastupe i akcije.
Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje i pomagao je djeci.
Njegova pjesma This world, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.
Od prvog nastupa i Ave Marija , do pogibije pjesmom i likom gradio je mostove prijateljstva ,mira i humanizma.
Poginuo je 16.Okrobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac.
Slava mu.