Verlen – Poslije tri godine

 

Kada rasklimane gurnuh vratnice,

kroz baštu lakim prošetah korakom,

dok je sunce blagim jutarnjim zrakom

palilo po cvijeće lažne varnice.

 

Sve je po starom.Sve je tu:sadnice,

divlja loza,stalica sa trskom lakom…

Šadrvan sebren mrmori voćnjakom,

jasika pjeva pjesme poikajnice.

 

kao i prije,ruže dršžu i mirišu,

veliki,gordi ljiljani se njišu,

poznata mi svaka ptica u gustišu.

 

Štaviše,nazaim: stoji velada,

s nje se ljušti sadra u dnu drvoreda,

vitkamsred otužnog mirisa rezeda.

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši