Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa – Poglavlje IV. – Zapis u X. Poglavlja

Poglavlje IV.

Pariz , Monmartr i Pozorište

Izabrao je umjetnost kao svoju profesiju. Bolje reći bolest i opšte fizičko stanje mu nisu ostavljali drugu mogućnost.Sklonosti ka crtanju i slikarstvu , koje mu je od djetinjih dana potspješivala majka ,su postale osnov njegovog života.

U traganju i odabiru građe za rad , često se pominje jedna rečenica:
-Usled nemogućnosti da se koristi svojim telom u potpunosti, poceo je da živi za umjetnost.* ( *Enciklopedija Britanica 2004.).
Pogrešno. Iz više razloga.Mnogi će pomisliti da je živio od umjetnosti. Zaboravljaju da je porodica Tuluz-Lotrek bila među najbogatijim aristokratama tog doba. Ono važnije , umjetnost bio bijeg Tuluz-Lotreka od nesreće i usuda u vrtlog života.

Grad svjetlosti, Anatol Fransa *   , Pariz je bio njegovo životno opredeljenje od najranijih dana djetinjstva. U njemu je počela njegova bolest i završila.
Pariz je u to vrijeme bio centar svih kulturnih dešavanja i što se tiče same umjetnosti a i svrukupnog života i provoda na ulicama. Monmartr je bio središte umjetnosti i srce Pariza . U isto vrijeme na ulicama Momartra, bolje reći u zagušljivim lokalima , pozorištima, bordelima Monmartra i Pigala  su se susretali slikari Van Gog, Pol Gogen, Žorž Sera i Tuluz Lotrek.

Sasvim različiti po svojim karakterima imali su nekoliko zajedničkih imenitelja, ljubav prema slikarstvu, apsintu, noćnom životu i lične tragedije.Sve to je stvorilo neke spone među njima, koja je dovela do male revolucije u slikarstvu i umjetnosti. Lične tragedije su prijemčive za sveopopštu neprevdu i bijedu. A to su već neiscrpne teme za rad.

Zahvaljujući tim umjetnicima, još jače se nastavlja probražaj umjetnosti i rušenja krutih načela akademizma , koji su započeli impresionisti.
Monmartr postaje kulturno umjetnički centar epohe na prelazu dva vijeka u kome su se desile revolucionarne promjene u slikarstvu i umjetnosti. Umjetnost je izašla iz uskog kvira ateljea. Oslobođena, lutala je po prirodi , po kafanama, trgovima , parkovima i pločnicima.

Kist i boja su postali oružje koje kritikuje i upire prstom u sve prisutnu nepravdu . Istovremeno ruše se i krute umjetničke, slikarske forme i shvatanja.

Ulica, kafana, javne kuća , pločnici crvenih fenjera, scene svakodnevnice polusvijeta postaju nepresušni izvor motivacije, ali i druženja. Ogromne količina apsinte su kolale krvotokom umjetnika.

Slikarstvo i zabava , bjesomučni noćni život u tami polusvijeta , kao jedini močući vid življenja zarobio je i grofa Tuluz – Lotreka. Cinici bi rekli – smrtonosno.

Vremenom Tuluz Lotrek  postaje nezabilazan činilac u dešavanjima u kvartu umjetnosti i nazivaju ga „dušom Monmartra“.

Odjednom njegova umjetnost nije samo puka faktografija, plakat ,posteri, ilustracije ili printovi za časopise. Odjednom slike dobijaju dušu, umišljaj, potiku , autentično viđenje ili snoviđenje slomljenog , ali nestašnog čovječuljka.

Tuluz-Lotrek postaje vjerodostojni dokumentarista koji predstavlja avangardu svoga vremena. Njegovo djelo postaje poziv naputovanje kroz život pariškog noćnog života. I tadašnjim i budućim generacijama.

Postavši neodvojivi dio slikarevog bića, noćni život Grada svjetlosti , postaje  njegov centar  svijeta. Upoznavši sve njegove velove i valere Tuluz  Lotrek omogućuje posmatraču sudioništvo u tim šarolikim i opijajućim svijetovima pozorišta, kabarea, bordela i trotoara ulica crvenih fenjera. Začuđujuće je  da svaki posmatrač bez izuzetka poželi da postane dio života Tuluz – Lotrekovih pralja, pjevačica, igračica prostitutki kao vodilje i opsjene boemima i hedinistima, lišenih predrasuda, oslobođeni okova učmalih molralnih društvenih normi i licemjerstva.

Pariz je još u djetinstvu postao Tuluz-Lotrekov grad i sudbina. Blagodeti Pariza koji su odškrinuli vrata slikaru , a on ih treskom širom otvorio pobrojani su ovjekovječeni bojom o svakom slikom koju je poklonio javnosti.

Monamrtr bez Tuluz-Lotreka i njegovih muza, prijatelja, i svega onoga što što je tada značilo njihov život definitivno ne bi bio onaj Pariz o kojem se već stoljećima priča.

Čini se da nema dogođaja koji se desio u njegovom okolišu a da ga on fotografskim sjećanjem kista nije ovjekovječio.

Zaljubljenik u pozorište od mladosti , nikad se nije rastao od njega. Čitavo vrijeme umjetničkog djelovanja bio je aktivni sudionik u životu pariških pozorišta.Bezrezervno, ponekad i bez novčane naknade ili svojim prilozima je učestvovao u realaizaciji mnogih avangardnih programa. Brojnim  sačuvanim i izgubljenim posterima , printovima, panoima i slikama proslavljao je pozorište i pozorišne umjetnike , izvođače i scenu.

Neko reče ; dobro se dobrim vraća!

Prvenstveno zahvaljujući djelima posvećenim pozorišu Tuluz – Lotrek je stekao slavu, prvo na Monmartru, pa u Parizu i dalje je sve išlo svojim tokom.

No. njegovo djelo nije samo zaljubljenost u pozorište. To je bila prilika da iskoristi moć pozorišta koje je ono zauzimalo i pariškom društvu. Pozorište je bilo žila kucavica noćnog života i promenada skoro svih ličnosti od imena i značaja. U pozorištwe se dolazili da se posmatra , uči i sklapaju poznanstvai prijateljstva , i da se istovremeno bude viđen i prepoznat.

U Tuluz-Lotrekovim djelima čini se da je scena pozorište, bordela, hipodroma, šetališta …, potisnut u drugi plan, ponekad čak i potpuno izostavljene. On želi da nam predstavi kretanja jednog društva kojeg čine skoro sukobljeni pojedinci , koji skriveni iza maski posmatraju jedni druge, zaboravljajući da pogledaju u svoju grotesknu nutrinu

Radeći za pozorište otkriva tehniku Japanakih drvoreza. Da ali je to primjetio u djelima Degasa i Matisa na koje je ta vrsta japanske umjetnosti utjecala, ne može se pozdano tvrditi. Ali sasvim je evidantno da je Tuluz.lotrek otišao korak dalje.

Radeći na plakatu predstave “Japanska diva ” do maksimuma je iskoristio dvo dimenzionalnost kao način prezentacije predstave. Velika jednobojna ravna ploha plakata i jaki efekti uzoraka kao da su preuzeti dirktno sa japanskih drvoreznih igrarija .Od tada ova scenska odlika je vrlo čest gost ne samo na plakatima nego i u njegovim ostalim djelima.


* Anatol Frans književnik , slikarev savremenik koji je prije svega bio esteta koji je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane

Nastavak slijedi sutra u 21 09

Bookmark the permalink.

Komentariši