Bleki – Pet beskonačnih poljubaca

 

Nada, malena moja

poklon dade

pet poljubaca

od srca

beskonačnih

 

a

opet negdje odi

 

reče

vratiće se

 

i čekam na mirise tvoje

ko uzbibana kap rose

a miluje

grudi biserne tvoje

 

berem

kradem

poljubce

poklanjam se slastima

đardina tvojih

 

dobih radovanje pet poljubaca

dubokih ko doticanja tijela

sačinjenog klupkom ljubavi naše

 

prvi je od milovanja

za svaki dodir ruku od pamuka

kojim obgrlimo umjećem ljubavi

 

Njega prvog uzmem

nanesem na usne naše

željnih rose podavanja

 

Drugi je od dodira tijela

za svako poniranje

dubinama oceana

 

njega poklanjam

svakom prodiranju

ka plaveti nestajanja

 

treći za odsustvo uma za svako stanje misli smotane

fišekom košpica što slast morskih dubina usahnjuje

 

njega na grudi privijam

dok se ti mramorna a snena od ljubavi

njime meni prislanjaš

 

četvrti je od srca

na svaki dašak tijela obljubljenog

ua svako nestajanje u kriku ljubavi

 

njime tijelo tvoje zatomljujem

da vrije

do ponovnog spajanja našeg

 

peti je od duše

za svaku kap rose

što odi tagovima…

 

njega poklanjam nama

za naše osunčane dane

što se ljubav Tišina i sni zovu

 

Oprosti mi mila, ako mi se u neznanju

oteo još koji poljubac

neispričani

vratiću ga

da mi ga poklanjaš

od iskona














											
Bookmark the permalink.

Komentariši