Nogatransiranje dana ili pržunska fela

280. dan se lagano udarilo nogom iza vrata. Nismo ih se  baš nauživali . Ono , svako za se, na se i tako to. Kako je ko naučio.Nema tu  veze kako ko hoće ili želi.

Tu ni mamine vreće sa narodskom zlatninom ne pomažu.

Kako će ba pomoći kad je prokleto?

Znate onu, oteto prokleto?

A ako je od isrotinje oteto to se plaća dvostrtuko. Na ovom svijetu. A na onom nezamislovo

Je skupo. Vrlo je vrelo. Hajd to ni po jada. Ali zamislite vječnost. Ne, možete. Sasim normalno. A sada zamislite vječnost i roštiljanje na najačoj vatri.

Ha!
To već možete zamisliti.

I mi.

E , eto vidite , na  tu strahobalnost zagovaravači načesrtanije, islamskih deklaracija, pijačari,robijaši i njihovi sinovi i žene ne obraćaju pažnju i prave se da to ne vide.

Neki misle ako imaju strabizam,riđu bradu ili šah kosu da će im se oprostiti.

Jašta.

Oni su već osuđeni vječni robijaši , koji opljačkanim narodskim vrećama sa zlatom , ovjeravaju svoju ulaznicu za najvatreniji i najžešći kazamat ikad napravljen. Sasvim po njihovoj mjeri. Bogat zlaćanim bojama i toplinom.

Što bi poete rekle:

Savršen je plan  Boga jedinog.

 

U prevodu:

Jao i kuku onima sa otetim vrećama zlata. I njihovim majkama.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši