U čaši kristala jantara i žada
Brišem zaborav
u bistrom potoku
blistavim sjajem
njene plave kose
zabludjelom srcu igrokazi
rude nutrinu djetinju
blentovija krenu
mirise da krade
nevine ljepote
u zelenom đardinu
gdje njene ruže cvatu
proljetnim svitanjem
koji li to vjetar sruši
kristalnu čašu
od jantara i žada
prosu snove zaborava
provalijom dana
što se smiraju kreću