Verlen – Never more

 

Uspomeno,šta hoćeš od mene? – Goni

jesen nebom tamnim drozda da se skloni,

a sunce zanad azrak svoj monotoni

u to žuto lišće gdje vjetar romoni.

 

Samoća nam spoji san i sreća ista,

kose nami mali vjetar poput lista

nosi.Tad odjednom pogled joj zablista:

“Je l’ to tvoj najljepši dan?” od zlata čista

 

trepti glas njen zvonak,blag sa prizvukom nade.

Jedan laki osmjeh odgovor joj dade,

i poljubih njenu bijelu ruku smjerno,

 

-Ah,kako miriše cvijeće majskih dana!

I kako šapuće i nježno i vjerno

prvo da što dođe s ljubljenih usana!






											
Bookmark the permalink.

Komentariši