Bleki – Milost

 

 

Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako  činim greške

nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom

nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo  kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto

Bookmark the permalink.

Komentariši