Hafiz Širaz – Nesanica III

 

U ogromnom gradu noć je – teška

iz sanjiva doma idem bez – smeška

i ljudi misle: žena ili ćerka

a ja samo pamtim: noć je teška.

 

Julski vetri mi metu put

i negdi muzike u oknu – prut.

Do zore vjetar postaće – žut

kroz tanke zidove grud u – grud.

 

Eno crne topole u oknu – blesak

i zvon s tvrđave, u ruci – cvet

i korak za tobom što nije – klet

i ta senka moja, a mene – nije.

 

Svetiljke kao zlatan đerdan

noćnog listića ukus – slan,

skinite sa sebe što nosi dan

shvatite, ljudi, ja sam vaš – san.

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši