Bleki – Tuga

 

I kad ne znam šta

i kada se ne sjećam kako

i ništa više ne razumijem

a će riječi kliziti

po ovom oceanu tuge

nošene starim bolima

daleko od tebe

mila moja

 

tako je to

ponekad

tuga nenajavljena

bane kao sjena

kao valovi

što prijete da ruše sve

 

osjetiš

da tek kapljica  krhka si

koja samo sni

i uspomene navru

tuga ih nosi

od mene do tebe

 

Sjećanja su tako prelijepa

bliska

milostiva

ljubavi moja

samo pate kroz vrijeme

a bol nepodnošljiva

nikad ne prestaje

 

oprosti mi

sjeno duše moje

molim te

ako nekad vidiš

kapljicu koja suzom miriše

na licu mom

nikad je ne briši

voljena

 

u njoj

u toj suzi violetnoj

rađa se  novi san

da ležiš kraj mene

i dušu mi miluješ

dobrotom

čiste ljubavi


											
Bookmark the permalink.

Komentariši