Johan Volfgang fon Gete – Blizina Dragog

 

Mislim na tebe kad se od sunca zapali pučina sva,
Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka.

Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah,
sred noći, kad čoveka na uskoj stazi obuzme strah.

Čujem te kad se sve more uskoleba uz mukli huk.
Slušam u lugu kad ispod celog neba zavlada muk.

Ti si uz mene,bliskošću svojom rasplinu daljinu svu!
Zalazi sunce,skoro će zvezde da sinu. O, da si tu !

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši