Jutro sa Blekijem – Sjećanja klize

 

 

Sjećanja klize

a vidim ženu na rubu Oceana

uvijek se sjetim nje

Princeze Malene

sjećanja mole

ne skidaj vječanicu

nevinošću orošenu

neskinutu pod zvijezdama

sjecanja bole

crne kose raspletene

zapliću mi sanje

kao bolera zvuk

 

Sjećanja šute

nježna

topla

kao krhka ruža

plove pijeskom nade

još samo jedan ples

sjećanja zamiru

suze isplakane

kao kapljice rose

na sjenama prošlih dana

ukradenih

tugom obojenih

Bookmark the permalink.

Komentariši