Ne budi tužna mila
u noći bez zvijezda
slušam svaku tvoju riječ
u muzici snova
čujem te
međ ljubičicama usnulu
dušom nosim
sa kišom u očima
a žao mi
lijepa kao kapljuica rose
naslonjena na tragove duše
čedna kao lahorac u osvit zore
a se snenost miluje tvojim tijelom
iskričavim put slika i sjenke
sto damarima mojim biju
tvoje kristalno srce maze
dok samodostatnost pati
a jaka si kao jantar i žad
ne dozvoli
nikako ne dozvoli
besadržajnoj fikciji
da uzmu danak
nevinosti tvoje