Jutro sa Blekijem – Jednom kada shvatiš

 

Lebde likovi princeza
ni jedno ne blijedi
sva su vesela kao Oceani
tvoje mladosti
nasmijana kao plišani oblaci
što nosiš ih u grudima
razigrani kao behari nad Modrim rijekama
što sniju bajke o  nama

Htjedoh zahvalnost Nebu dati
na blagodatima
u konačnosti
Anđeli moji
moje Malene
me dozvaše jubavlju prošlih dana
beskonačnom

Sačekaj još samo malo
imaš pravo na samo još jednu
Malenu
i jednom kada shvatiš
ne dozvoli da ti pobjegne
prepoznaćeš je
mirisom dunja diše
i ljubav tvoju treba
jedina tvoja  Princeza
dok i poslijednji list tvoga kalendara
sa njom raskošnom kao tvoji đardini
ne otpleše tvoj poslijednji tango










											
Bookmark the permalink.

Komentariši