Jesen kuca

 

 

Jesen kuca.

Malo stidljivo.

Ali ne bojimo se.

Grunuće ona.

Ljepotom i kišama.

A opet žao nam ljetnih lejpota.

Neka,  islimo  vrnuće se.

Ako Bog da.

Sve u svoje vrijeme i vakat.

Svako godišnje doba treba da ispolji svoje ljepote i karakter.

Kako se dani tanje to postaje beternije.

I vremenski i očevidno.

Počele su kiše .

Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše,

kad  insan ne može nosa promoliti.

Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za  lendohavizanja.

Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti. I bolje.

Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.

Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.

Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , ali nije pregledno. Dosadilo nam prepisivati i biti dosadni.

Bookmark the permalink.

Komentariši