Jesen kuca.
Malo stidljivo.
Ali ne bojimo se.
Grunuće ona.
Ljepotom i kišama.
A opet žao nam ljetnih blagodeti.
Neka, nemojte tugovati. Mnijemo vrnuće se.
Ako Bog da.
Sve u svoje vrijeme i vakat.
Svako godišnje doba treba da nam podari svoje ljepote .
čarolije im ljubimo.
Kako se dani tanje to postaje beterniji.
I vremenski i očevidno.
Počele su kiše .
Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše.
Sada pada lišće zlatno i crveno. Ljudima za ugođaj.
Skupljalo je boje sutona i svitanja.
Sada ih predaje zemlji da ih ona oplemeni i ponovo s proljeća rodi.
Uskoro će zahladnjeti , pa se pomjerati danima kad insan ne može nosa promoliti.
Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za lendohavizanja.
Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u minulim vaktima , koji se neće vratiti. I bolje.
Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.
Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.
Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.
Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.
Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima.
Idemo mešetarit. Malo je interesantnije i nije pregledno.
Zato ćemo to ostaviti za neki drugi put.
Sretno nam bilo.