Tatjana Lukić – Nevrijeme

 

Nejakim rukama mamismo

ptice na tlo

 

ali otkud danas zaprijetiše

davni grijesi

slutnjom nepogode

 

zna li grom šta čini

dok korak nam presijeca

i poglčed u nigdinu uprt

siječe plamen mač?

 

skončati put

nije mudra kazna!

 

na ovu bezumnost

mašit će se žezla

i zavitlat bijesno

višnji gromovnik:

 

zloće putem protjerati

na put prisiliti!

 

liže vatra staze razastrte

 

nema ptica

nad glavama kruga niotkud

 

u razrooka sveca na raskršću

prerušen grom

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši